Pregovori o savezu za obranu protestantizma (1530.)
U njemačkom mjestu Schmalkaldenu 22. prosinca 1530. počeli su pregovori o stvaranju saveza za obranu protestantizma i protiv rimsko-njemačkog cara Karla V. Habsburgovca. Sudjelovali su protestantski gradovi i teritoriji. Njihovi predstavnici došli su na poziv saskog kneza izbornika Johanna kako bi raspravili namjeru cara Karla V. da postavi svog brata Ferdinanda za rimskog kralja te sudske procese protiv protestantskih knezova i gradova. Dana 31. prosinca svi su potvrdili da će se međusobno podržavati i pomagati si Tako je osnovana Schmalkaldenska liga. Ugovor je službeno potpisan 27. veljače 1531. Ugovor je uključivao zajedničko djelovanje protiv svakog napada iz religijskih razloga.
Schmalkaldensku ligu podržavale su Francuska i Engleska, a rimsko-njemački car Karlo V. nije imao vremena baviti se protestantima zbog ratova protiv Osmanlija i Francuske. Tek nakon što je sklopio tajni sporazum s hesenskim grofom i mirovni sporazum s Francuskom, okrenuo se razbijanju protestantske lige. Carska vojska je 1547. pobijedila vojsku Schmalkaldenske lige čime je Liga prestala postojati.
U listini se spominje Dugi otok (1376.)
Zbog provala Slavena romanizirani se narod na dalmatinskoj obali najprije zatvorio u zidine. Budući da su Hrvati zaposjeli obradivu zemlju u blizini gradova, romanski stanovnici počeli su prelaziti na otoke. Tako su i zadarski otoci postali važni za preživljanje tadašnjih (romanskih) Zadrana. Živjeli su u manjim naseljima te se bavili ribarstvom i uzgojem životinja.
Još na prijelazu 10. u 11. stoljeće vlasnici Dugog otoka bili su Zadrani i darovali posjed samostanu svetog Krševana iz Zadra. Već tada se spominju neko naselje i crkvica. I danas na otoku postoji lokacija koju otočani nazivaju Krševana polje. Međutim, naziv Dugog otoka u tom dokumentu je Tilagus, što se održalo u nazivu uvale Telašćica. Tako će se zvati do kraja 13. stoljeća.U listini s nadnevkom 22. prosinca 1376. prvi se put spominje Insula Magna, što na latinskom znači Dugi otok.
Otac ideje o svemirskim orbitalnim postajama rođen je u Puli (1892.)
Na današnji dan rođen je Herman Potočnik, jedan od prvih ljudi u svijetu koji su se bavili problemom putovanja raketnim pogonom i života u svemiru. Herman Potočnik imao je zanimljiv nadimak Noordung, za koji se ne zna točno podrijetlo, no postoji teorija da je nastao od njemačke riječi Ordnung za red.
Herman Potočnik rođen je u hrvatskom gradu Puli, koji je u to doba bio u sastavu austrijske polovice Austro-Ugarske (za razliku od većeg dijela kontinentalne Hrvatske, koji je bio u sastavu ugarske polovice). Hermanov otac bio je visoki časnik austro-ugarske ratne mornarice, koja je u Puli imala vrhovno zapovjedništvo. Obitelj Potočnik bila je slovenskog podrijetla.
Mladi Potočnik također se školovao za časnike i upravo uoči početka Prvog svjetskog rata postao je inženjerijski poručnik, specijaliziran za gradnju željeznica i mostova. Sudjelovao je kao časnik u krvavim bitkama tijekom Prvog svjetskog rata u Galiciji, Srbiji i na talijanskom bojištu.
Nakon rata nastavio se školovati u Beču i doktorirao je strojarstvo. Specijalizirao se za raketnu tehnologiju. Godine 1928. objavio je knjigu Problem svemirskog putovanja – raketni motor (njem. Das Problem der Befahrung des Weltraums – der Raketen-Motor). To je bila prva knjiga u povijesti u kojoj je opisana ideja izgradnje svemirske postaje u orbiti oko Zemlje. Potočnik je bio navodno i prvi koji je namjeravao takvu postaju poslati u geostacionarnu orbitu oko naše planete (to je orbita u kojoj tijelo zadržava fiksni položaj u odnosu na površinu Zemlje koja rotira). Zanimljivo je da su tu značajnu knjigu u SSSR-u preveli na ruski već 1935. godine, a na engleski ju je prevela tek NASA 1999. godine.
Nažalost, Herman je umro manje od godinu dana nakon objave te svoje važne knjige, u ranoj dobi od samo 36 godina. Uzrok smrti bila je upala pluća (još tijekom Prvog svjetskog rata dobio je tuberkulozu, koja mu je trajno oštetila zdravlje).
Odluka o osnivanju Tehničkog muzeja u Zagrebu (1954.)
Odluka o osnivanju Tehničkog muzeja u Zagrebu donesena je 21. prosinca 1954. godine. Veliku zaslugu za osnivanje tog muzeja imao je dr. Božo Težak, tadašnji profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Težak, koji je po obrazovanju bio prvenstveno kemičar, no kasnije se bavio i informatikom, bio je dugogodišnji predsjednik Savjeta Tehničkog muzeja. Inspiraciju za muzej dali su mu veliki svjetski znanstveno-tehnički muzeji.
Prvi ravnatelj Tehničkog muzeja u Zagrebu bio je Predrag Grdenić, a današnja lokacija na Savskoj cesti toj je instituciji dodijeljena 1959. godine. Zgrade u kojima je danas smješten Tehnički muzej projektirao je ugledni arhitekt Marijan Haberle, koji je svojedobno bio predsjednik Društva arhitekata Hrvatske, a projektirao je i sklop Zagrebačkog velesajma (ponajviše je poznat po projektu za Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski). Napomenimo, kompleks zgrada u kojima se danas nalazi Tehnički muzej stariji je od njega, jer je izgrađen još 1948. za potrebe Zagrebačkoga zbora (prethodnice Zagrebačkog velesajma).
Prve odjele Tehničkog muzeja činili su Transformacija energije, Prometna sredstva i Geološki odjel s modelom rudnika u naravnoj veličini, a kasnije su dodani novi sadržaji. Dio Tehničkog muzeja prikazuje djelovanje znamenitog Nikole Tesle, a 2015. godine muzej je i službeno preimenovan u Tehnički muzej Nikola Tesla.
Izvor: Povijest.hr
