Miho Klaić – borac za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom (1829.)
Unatoč progonima habsburških vlasti Klaić se cijelog života borio za uvođenje hrvatskog jezika u školstvo i upravu.
Političar i jedan od vođa narodnog preporoda u Dalmaciji Miho Klaić rodio se 19. kolovoza 1829. godine u Dubrovniku. Školovao se u Splitu i Livornu, a arhitekturu je doktorirao u Padovi. Kao član Narodne stranke bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru i član Zemaljskog odbora.
Od 1854. službovao je na zadarskoj gimnaziji sve dok ga zbog njegova političkog djelovanja nisu otpustili, kasnije je vraćen u službu i imenovan školskim nadzornikom, da bi 1869. bio premješten nakon čega se zahvalio na službi te otišao u mirovinu.
Unatoč progonima habsburških vlasti Klaić se cijelog života borio za uvođenje hrvatskog jezika u školstvo i upravu te tražio sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Zalagao se za suradnju Hrvata i Srba u zajedničkoj borbi protiv talijanskih autonomaša. Klaić je sudjelovao i u političkom životu sjeverne Hrvatske (zastupnik u Hrvatskome saboru 1865. do 1866. i član Kraljevinskog odbora za pregovore s Odborom Ugarskoga sabora uoči Nagodbe 1868.), a bio je tijesno povezan s J. J. Strossmayerom i F. Račkim.
Jedan je od osnivača i predsjednik Matice dalmatinske, a sudjelovao je i u pokretanju glasila Il Nazionale. Bavio se dobrotvornim radom pridonijevši izgradnji novih bolnica u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku. Pridonio je i ekonomskom napretku Dalmacije (obnova pomorstva, izgradnja prometnica, razvoj obrta i novčarstva, razvoj vinogradarstva, melioracija zemljišta).
Miho Klaić preminuo je 1896. godine u Zadru.
Piše: Dražen Krajcar
Racija na piratsku stanicu Radio Caroline (1989.)
S broda je uživo emitiran opis racije u tijeku, sve dok napadači nisu onemogućili odašiljače.
Racija na piratsku stanicu Radio Caroline izvršena je u Sjevernom moru 19. kolovoza 1989. godine. Ta radiostanica djelovala je još od 1964. godine, a emitirala je signal s broda usidrenog pokraj obala Velike Britanije. Time se željelo izbjeći podlijeganje britanskim zakonima o emitiranju radijskih signala. Tijekom desetljeća mijenjali su se brodovi s kojih je odašiljan signal, a uoči racije 1989. godine signal je emitiran s broda zvanog Ross Revenge. Radiosignal s broda korišten je i za emitiranje u Nizozemsku, a ne samo Ujedinjenu Kraljevinu (brod je bio usidren u Sjevernom moru, između Engleske i Nizozemske).
Britanski i nizozemski službenici navedenog dana s oružjem su se ukrcali na brod. Oštetili su i konfiscirali dio opreme. S broda je uživo emitiran opis racije u tijeku, sve dok napadači nisu onemogućili odašiljače. Nizozemske državljane koji su bili na brodu uhitili su i deportirali u Nizozemsku, a Britanci su mogli odabrati hoće li ostati na brodu ili se vratiti u svoju zemlju. Unatoč raciji, postaja je nastavila emitirati pomoću improvizirane opreme već u listopadu iste godine.
Hrvatska vojska pobijedila Osmanlije kod Svete Helene (1557.)
Hrvatsku vojsku predvodio je uskočki kapetan Ivan Lenković.
Bitka kod Svete Helene, u kojoj je malobrojnija hrvatska vojska potukla Osmanlije, dogodila se 19. kolovoza 1557. godine. Naime, bilo je to doba kada su osmanske snage harale Hrvatskom koja se očajnički branila pod vodstvom bana Petra Erdodyija.
Tih sudbonosnih dana ban je bio bolestan što su Osmanlije odlučile iskoristiti te je Ferhad beg skupio vojsku od 4000 ljudi i krenuo dolinom rijeke Lonje prema Zagorju. Kod Svete Helene blizu Rakovca dočekao ga je uskočki kapetan Ivan Lenković, kome su se pridružili Ivan Alapić i Ladislav Kerečenj.
Hrvatska vojska brojala je samo 1000 konjanika i pješaka koji su iznenadnim jurišom razbili neprijateljsku vojsku. Ferhad beg izgubio je sav do onda opljačkan plijen i polovicu svoje vojske te bijegom jedva spasio živu glavu.
Ovom pobjedom silno se proslavio Ivan Lenković. Njegova je obitelj podrijetlom iz Like, odakle se krajem 15. stoljeća preselila u Kranjsku. Lenković se prvi put istaknuo 1529., kada su Osmanlije opsjedali Beč. Nakon smrti Petra Kružića, Lenković je postao senjskim kapetanom, te je na tom položaju od 1551. do 1554. podigao Nehaj za obranu Senja. Istodobno sagradio je na rijeci Kupi grad Podbrežje za obranu Kranjske.
U čast Lenkovićeve pobjede održava se viteški turnir u Zelini na kojem se, uz bogat popratni sadržaj, rekonstruira sama bitka.
piše: Dražen Krajcar
Sovjeti lansirali dva psa i 40 miševa u svemir (1960.)
Osim 40 miševa, u svemir su na istom letu poslana još 2 štakora, jedan sivi zec, muhe i nekoliko biljaka, te dva psa, imenom Bjelka i Strjelka (obje ženke).
Nakon što su 1957. lansirali prvo živo biće u orbitu, psa Lajku, 19. kolovoza 1960. godine Sovjeti su poslali u svemir još dva psa, 40 miševa i čitav niz drugih životinja i biljaka na jednom te istom letu. Za razliku od Lajke, koja je umrla u orbiti od stresa i pregrijavanja, ove su se životinje sve uspješno vratile na Zemlju. Bila su to prva živa bića koja su otišla u orbitu i zatim se živa vratila na površinu naše planete.
Svemirski brod se zvao Korablja-Sputnik 2, pri čemu korablja na ruskom znači brod, asputnik znači satelit (od latinskog satelles – suputnik, poslužitelj). Na tom su brodu bila dva psa, imenom Bjelka i Strelka (obje ženke), jedan sivi zec, 40 miševa, 2 štakora, muhe i nekoliko biljaka.
Misija je donijela značajnu znanstvenu korist. Naime, tijekom četvrtog obilaska Zemlje jedan od pasa počeo je doživljavati moždane udare. Zato je odlučeno da kad se pošalje ljude u svemir, njihovi letovi za prvo vrijeme budu ograničeni na tri orbite. Prvi čovjek poslan je u svemir manje od osam mjeseci kasnije. Bio je to, dakako, slavni Jurij Gagarin.
Kujica Strelka neko vrijeme nakon uspješnog povratka iz svemira okotila je 6 zdravih psića. Jedan od ženskih psića nazvan je Pušinka i sovjetski lider Nikita Hruščev darovao ju je američkoj prvoj dami Jacqueline Kennedy i njenoj kćeri Caroline. Američki savjetnici upozoravali su isprva predsjednika Kennedyja da ne prihvaća takav dar jer bi Sovjeti na psa mogli staviti prisluškivače, no predsjednik je ipak uzeo kujicu. Pušinka je s Kennedyevim psom Charlijem imala leglo od 4 psića, koje je John Kennedy u šali zvaopupniks (igra riječi od pup=psić i sputnik). Danas postoji znatan broj Pušinkinih potomaka.
Izvor: Povijest.hr
