Pad Vukovara: Hrvatska se prisjeća najtužnijega dana u povijesti

Vukovarci mjesec studeni proživljavaju u prisjećanju na strahote kojima su bili izloženi u velikosrpskoj agresiji, a posebno nakon što je 18. studenoga 1991., nakon tromjesečne opsade slomljena obrana grada, a u Vukovar ušli pripadnici srpskih paravojnih postrojba i bivše Jugoslavenske vojske, počinivši brojnemonstruozne zločine nad hrvatskim braniteljima i civilima koje su zatekli u razorenom i uništenom gradu.

U spomen na stradanje Vukovara i njegovih stanovnika u obrambenom Domovinskom ratu Hrvatski sabor je 1999. proglasio 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., pa će se u subotu, 18. studenoga, u Vukovaru održati središnja svečanost odavanja počasti poginulima u obrani grada..

Program ovogodišnjega obilježavanja Dana sjećanja počeo je u ponedjeljak, 13. studenoga 20. znanstveno-stručnim skupom “Vukovar 91. – 26 godina poslije” u organizaciji Instituta “Ivo Pilar”, a nastavljen je u četvrtak, 16. studenoga 5. Festivalom neobjavljene domoljubne poezije.

U organizaciji Udruge “Vukovarske majke” i Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja u petak, 17. studenoga, će na grobove poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja pokopanih na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata, biti položene ruže, a u vukovarskoj Općoj županijskoj bolnici i bolnici hrvatskih veterana bit će održan 13. znanstveno-stručni simpozij “Ratna bolnica Vukovara 1991. – dr. Juraj Njavro”.

Položit će se vijenci i upaliti svijeće kod kapelice na “Putu spasa“, u večernjim satima zapaliti svijeće u krugu bolnice, a u organizaciji Nacionalnoga sindikata policije MUP-a RH održat će se Večer pijeteta i sjećanja na žrtvu Vukovara.

U subotu, 18. studenoga, na 26. obljetnicu sloma obrane Vukovara, nakon okupljanja pred vukovarskom bolnicom i prigodnoga komemorativnoga programa, sudionici obilježavanja, predvođeni hrvatskim braniteljima i članovima obitelji ubijenih, poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vukovara, krenut će u Koloni sjećanja prema Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata gdje će najviša državna i ostala brojna izaslanstva polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odati počast poginulima u obrani Vukovara.

Misu zadušnicu, koja će ove godine biti služena na groblju, predvodit će biskup požeški Antun Škvorčević.

U subotu u večernjim satima niz Dunav će biti pušteno nekoliko stotina upaljenih lampiona – “Svjetlosna rijeka sjećanja“, u spomen na ubijene i nestale branitelje Vukovara.

Izvor: https://www.jabuka.tv/


Žrtve Vukovara (1991.)

Dana 18. studenog 1991. godine JNA je uz pomoć srpskih dobrovoljačkih jedinica ušla u Vukovar nakon višemjesečne opsade. Branitelji Mitnice predali su se oko 15 sati i 30 minuta. Neke grupe branitelja nastavile su se boriti u pojedinim dijelovima grada. Svaki organizirani otpor prestao je tek dva dana nakon ulaska JNA, 20. studenog.

Tijekom Bitke za Vukovar dnevno je u prosjeku na grad ispaljeno 7000 projektila, a više od 90 % zgrada je uništeno. Neprijatelj je angažirao desetke tisuća vojnika, neke procjene govore čak o 80.000 neprijateljskih vojnika u završnim operacijama. U takvim uvjetima vukovarski su branitelji uspijevali braniti grad tijekom gotovo 3 mjeseca. U tom je razdoblju poginulo 879 branitelja, a prema podatcima Opće bolnice Vukovar poginulo je i 1624 civila uključujući 86-oro djece. Oko 8000 Vukovaraca odvedeno je u logore na području Srbije, a neki od njih se i danas vode kao nestali.

Zadržavanje neprijatelja na 3 mjeseca za vrijeme bitke dalo je ostatku Hrvatske vremena za organizaciju i bilo je među odlučujućim čimbenicima za krajnju obranu zemlje. Već potkraj iste godine hrvatske su oružane snage brojile 200.000 ljudi te su postale sposobne za ofenzivne akcije poput oslobađanja dijelova zapadne Slavonije. Potaknuto prizorima razaranja grada i stradanjima vlastite vojske, javno se mnijenje u Srbiji počelo okretati protiv nastavljanja rata. JNA je bila iscrpljena bitkom te se od početka iduće godine više nije direktno angažirala u borbama u Hrvatskoj.

Dana 29. listopada 1999. Hrvatski sabor donio je Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast hrvatskim braniteljima koji su podnijeli veliku žrtvu u borbi za obranu grada.

Pise: Dražen Krajcar

Emil Škoda – češki masovni proizvođač oružja (1839.)

Dana 18. studenog 1839. godine rođen je Emil Škoda, češki industrijalac po kojem je nazvana kompanija Škoda. Rodio se u češkom gradu Plzeňu. Kompanija Škoda i danas ima glavno sjedište u Plzeňu, jednom od četiri najveća grada u Češkoj.

Kompaniju od koje je nastala Škoda osnovao je grof Ernst Anton von Waldstein-Wartenberg, no to je poduzeće ubrzo kupio Emil Škoda, dotadašnji grofov inženjer. Škodina je tvornica postala poznata po proizvodnji oružja. U tom je segmentu postala vodećom tvornicom u cjelokupnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji proizvodeći topove, haubice, mitraljeze i ostalo oružje. U automobilsku industriju kompanija Škoda ubacila se tek 1925. godine, i to kupivši raniju češku tvornicu automobila Laurin & Klement. Emil Škoda preminuo je još 1900. godine, četvrt stoljeća prije ulaska njegove kompanije u automobilski sektor.

Film Ben-Hur snimljen je po romanu američkog generala (1959.)

Dana 18. studenog 1959. godine održana je premijera slavnog filma Ben-Hur s Charltonom Hestonom u glavnoj ulozi. Film je doživio ogroman uspjeh, kako kod kritike, tako i kod gledateljstva. Do danas je to ostao prvi od samo tri filma u povijesti koji su dobili rekordnih 11 Oskara, uključujući onaj za najbolji film. Oskare su za Ben-Hura dobili, među ostalima, Charlton Heston za ulogu Jude Ben-Hura i Hugh Griffith za ulogu šeika Ilderima.

U pogledu zarade film je višestruko povratio troškove snimanja. Njegova raskošna produkcija koštala je oko 15.900.000 dolara, što je bilo najviše u dotadašnjoj povijesti kinematografije (tek je film Kleopatra kasnije nadmašio taj iznos).

Zanimljivo je da je film Ben-Hur snimljen prema mnogo starijem romanu zvanom Ben-Hur: Priča o Kristu (engl. Ben-Hur: A Tale of the Christ). Ta knjiga iz 1880. godine bila je najprodavaniji roman u Americi u 19. stoljeću. Zanimljivo je da ju je napisao Lew Wallace – general iz Američkog građanskog rata. Isti je Lew Wallace bio i važna osoba na Divljem zapadu. Naime, on je u doba Billyja the Kida bio guverner teritorija Novog Meksika. Na toj je poziciji pregovarao s Billyjem the Kidom o pomilovanju, no stvari su se izjalovile i Billy je ostao s one strane zakona. Inače, Wallaceov roman o Ben-Huru navodno je blagoslovio papa Leon XIII.

U Hercegovini rođen književnik Antun Branko Šimić (1898.)

Antun Branko Šimić, znameniti hrvatski književnik, rođen je 18. studenog 1898. godine u Drinovcima pokraj Gruda, na području Hercegovine. Antun Branko Šimić pohađao je isprva školu u rodnim Drinovcima, a zatim se upisao u franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. Gimnazijsko školovanje nastavio je u Mostaru, Vinkovcima te u Zagrebu. Nažalost, Antun Branko Šimić umro je već u dobi od 26 godina. Uzrok smrti bila je tuberkuloza, bolest koja je nekoć ubijala mnogo mladih ljudi u Europi. Šimić je umro u Zagrebu, gradu u kojem je proveo posljednjih desetak godina svog kratkog života. Pokopan je na Mirogoju, gdje se i danas može vidjeti njegov grob.

Za svoga kratkog života Šimić je objavio samo jednu zbirku pjesama koja je označila prekretnicu u razvoju hrvatske poezije. Zbirka Preobraženja, izdana 1920. godine, ima pedesetak kratkih pjesama čiji su stihovi oslobođeni dotadašnjih pravila i podređeni su isključivo osobnom dojmu, a pritom su bili grafički posloženi po središnjoj osi, što je bila revolucionarna novost u našem pjesništvu.

A. B. Šimić ostao je upamćen i kao oštar književni kritičar. Iako vrlo mlad, usudio se kritizirati djela velikana poput Miroslava Krleže i Vladimira Nazora, a često se upuštao u žustre polemike s ondašnjim književnim velikanima. Pokrenuo je i nekoliko časopisa u kojima se zalaže za “izgradnju duhovnog carstva na zemlji”.

piše: Dražen Krajcar

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI