18. rujna 1946. uhićen Alojzije Stepinac – znate li da je osim mnoštva Židova spasio i stotine svećenika iz Slovenije?

Piše: Petar Horvatić

Na nedavnoj proslavi u Ludbregu, slovenski biskup Petar Štumf održao je zanimljivu propovijed o potrebi bliže suradnje katolika ne samo Hrvatske i Slovenije, već i cijele Europe. Pri tome je kao primjer za to opisao svetački lik kardinala Alojzija Stepinca koji je pred progonom nacista udomio i spasio stotine slovenskih svećenika koje su Nijemci potjerali iz Slovenije.

Nakon pada monarhističke Jugoslavije 1941., Slovenija je bila podijeljena između Njemačke i Italije. Južna Štajerska, Koruška i trećina Kranjske pripali su Njemačkoj, ostatak Kranjske s Ljubljanom Italiji, a Prekomurje Mađarskoj. Dok Talijani i Mađari nisu pravili Crkvi nikakve poteškoće, dotle su Nijemci odmah započeli s masovnim zatvaranjem slovenske inteligencije i svećenstva. Tako su odmah prebacili 80 svećenika iz istočne Štajerske preko Drave u Hrvatsku, te ih u noći istovarili usred polja, na cestu, bez prtljage, ikakvih sredstava. Nijemci ne samo da su protjerali slovenske svećenike, nego su ih progonili i u Hrvatskoj. U Varaždinu su po naredbi Nijemaca zatvorili 30 svećenika. Na zahtjev Nijemaca i 131 slovenski svećenik odveden je u logor u Jasenovac.

Tijekom 1941. godine u Hrvatsku je bilo preseljeno 354 svećenika Mariborske biskupije i oko 150 svećenika Ljubljanske biskupije. Većina ih je bila razmještena u Zagrebačkoj nadbiskupiji, na zahtjev i inzistiranje nadbiskupa Stepinca.

Za prve prognane slovenske svećenike očinski se zauzeo upravo nadbiskup Stepinac. U razdoblju od 19. travnja od 6. svibnja 1941. u Hrvatsku je bilo prebačeno nekoliko skupina svećenika. Njih je Stepinac razdijelio po župama sjeverne Hrvatske. Tamo su srdačno bili primljeni i opskrbljeni s najnužnijim za život i svečenićku službu. Na sjednici Hrvatskih biskupa, održanoj 25. i 26. lipnja 1941., spominju se i protjerani slovenski svećenici. Biskupi nisu donijeli nikakav zaključak, nego su prepustili predsjedništvu BK da s pojedinim biskupima urede primanje slovenskih svećenika u njihovim biskupijama. Predsjedništvo BK zamolilo je Biskupski ordinarijat u Đakovu, u dopisu od 5. srpnja 1941., da ga izvijesti koliki broj slovenskih svećenika može primiti. U Zagrebu je već bilo 100 svećenika, a trebalo ih je doći još 300. Zagrebačka biskupija ih je mogla primiti 200, a 100 bi ih ostalo.

Stepinac je s vlastima NDH sve uredio glede njihovog slobodnog boravka i kretanja.

Posebnu pažnju osobi Alojzija Stepinca i njegovom spašavanju Židova u vrijeme II. svjetskog rata dala je povjesničarka Židovka iz Sarajeva Esther Gitman koja je i izdala knjigu „Kad hrabrost prevlada“. U knjizi dokumentirano iznosi nevjerojatne slučajeve hrabrosti nadbiskupa Stepinca kao i mnogih anonimnih Hrvata koji su po cijenu života spasili tisuće židovske djece, žena i ljudi uopće.

„Kad je Heinrich Himmler u svibnju 1943. došao Paveliću i tražio da se u logore u Njemačku pošalju i Židovi iz miješanih brakova upravo je Stepinac zaustavio te strahote“, tvrdi Esther Gitman i dodaje: „Za mene je Stepinac model, on je uzor humanosti i ljubavi prema čovjeku bez obzira kojoj on vjeri ili rasi pripada. Njegove misli i ideje su bile pozitivne i uvjerena sam da će i nakon moje knjige mnogi spoznati koliko je Stepinac dobroga učinio za židovski i hrvatski narod. Bez takvih ljudi moja majka i ja ne bismo bile spašene i stoga ću se radovati sa svima koji će moguće proglašenje Stepinca svetim dočekati s odobravanjem.“.

Izvor: narod.hr


 

Posljednji papa koji prethodno nije bio biskup (1765.)

Dana 18. rujna 1765. rođen je Bartolomeo Alberto Cappellari, koji je 1831. izabran za 254. papu. Uzeo je ime Grgur XVI. i ostao je do danas posljednji papa s imenom Grgur. Rodio se u gradiću Belluno u talijanskim Alpama. Već u mladosti ušao je u Red kamaldoljana, gdje je uzeo ime Mauro. Kamaldoljani su ogranak benediktinaca, a dobili su naziv po gradu Camaldoli u Italiji.

Grgur XVI. bio je posljednji čovjek koji uoči izbora za papu još nije bio biskup. Svi kasniji pape birani su iz redova biskupa. Grgur XVI. bio je uoči izbora za papu svećenik, ali i kardinal (nekoć kardinali nisu morali biti biskupi, pa ni svećenici).

Pontifikat Grgura XVI. trajao je više od 15 godina. On je bio prvi i zasad jedini član Reda kamalodoljana koji je posto papom. U svom apostolskom pismu In Supremo Apostolatusosudio je ropstvo i trgovinu robovima (u to je doba institucija ropstva u južnim dijelovima SAD-a još uvijek bila uvelike na snazi). Ustanovio je i ugledni papinski viteški Red sv. Grgura Velikog koji se i danas dodjeljuje. Poticao je rad misionara diljem svijeta.

Papa je privukao i kritiku zbog svojih rigidno konzervativnih stavova i opoziciji demokratskim i modernizirajućim reformama, koje je povezivao s revolucionarnom ljevicom. Protivio se primijeni novih tehnologija poput plinskih svjetiljaka i željeznice u Papinskoj Državi, smatrajući da će one ojačati moć bogatog građanstva nasuprot tradicionalnih plemićkih i crkvenih struktura. Socijalni nemiri često su nasilno gušeni, što je papu unčinilo prilično nepopularnim u vlastitoj državi.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI