Kako je umro posljednji kineski car? – 1967.

Kako je umro posljednji kineski car? – 1967.

Posljednji kineski car – Puyi – umro je 17. listopada 1967. godine. Carem je postao još 1908. godine kad je bio star samo 2 godine i 10 mjeseci. Njegovo odrastanje teško da je moglo biti normalno i uravnoteženo jer su ga smatrali božanstvom i nisu očekivali od njega dječje ponašanje. Kad bi se negdje pojavio, odrasli ljudi bi mu se duboko klanjali izvodeći ritual kowtow (padanje na koljena, dodirivanje poda glavom i skretanje pogleda). Bliskost je Puyi razvio jedino sa svojom dojiljom Wen-Chao Wang, koja je bila nježna prema njemu. No nju su otjerali s dvora kad je malom caru bilo samo 8 godina. Upečatljiv prikaz carevog djetinjstva dan je u Oskarom nagrađenom filmu Bernarda BertoluccijaPosljednji kineski car iz 1987. godine (film je dobio čak 9 Oskara).

Posljednje godine života Puyi je proveo u komunističkoj Kini, kao običan građanin. Mao Zedong mu je dao specijalno dopuštenje da se naseli u Pekingu, gdje je čak dobio i smještaj u hotelu koji je bio u vlasništvu države. Podržavao je komunistički režim Mao Zedonga. Radio je isprva u Pekinškom botaničkom vrtu, a kasnije kao urednik u literarnom odjelu Kineske komunističke savjetodavne konferencije. Za svoj posao dobivao je redovitu mjesečnu plaću.

Kad je započela Maova Kulturna revolucija Puyi je postao meta nadobudnih i fanatičnih mladih aktivista koji su bivšeg cara smatrali simbolom imperijalne prošlosti. Vlada je osigurala Puyiu zaštitu od fizičkih napada, no uvjeti su mu se ipak jako pogoršali. Umro je od komplikacija nastalih uslijed bolesti u 62. godini u Pekingu.

Albert Einstein napustio nacističku Njemačku (1933.)

Albert Einstein napustio nacističku Njemačku (1933.)

Hitler je došao na vlast u Njemačkoj u siječnju 1933. godine. Einstein se u to vrijeme nalazio u SAD-u kao sveučilišni predavač. U travnju je nacistička vlada zabranila Židovima predavanje na sveučilištima. U svibnju je došlo do paljenja knjiga, među kojima i Einsteinovih djela. Nacistički ministar propagande Joseph Goebbels tom prigodom je izjavio: “Židovski intelektualizam je mrtav”. Einstein je doznao da je njegovo ime na listi meta za ubojstvo, uz nagradu od 5000 dolara. Jedan časopis proglasio ga je neprijateljem njemačkog režima uz napomenu da “još nije obješen”.

U takvim uvjetima Einstein je odlučio otići u inozemstvo. Dobio je mjesto predavača na Sveučilištu Princeton u New Jerseyu i tamo je odlučio trajno ostati. Postao je američki državljanin 1940. godine. Njemačkog državljanstva se odrekao, no zadržao je švicarsko. Na Princetonu je ostao do kraja života, a ondje je i umro 1955. godine.

Kralj Aleksandar Karađorđević imao je starijeg brata koji ga je nadživio (1972.)

Kralj Aleksandar Karađorđević imao je starijeg brata koji ga je nadživio (1972.)

Dana 17. listopada 1972. godine umro je srpski princ Đorđe Karađorđević, stariji brat poznatog jugoslavenskog kralja Aleksandra (koji je uveo diktaturu, a kasnije je ubijen u atentatu u Marseillesu). Kao stariji brat, Đorđe je trebao naslijediti prijestolje, a ne Aleksandar, no došlo je do neobičnog razvoja situacije. Naime, Đorđe je doista bio prijestolonasljednik sve do 1909. godine, kad je u napadu bijesa ubio jednog slugu. U to vrijeme imao je samo 21 godinu. Zbog tog se incidenta odrekao prijestolja i prepustio ga mlađem bratu Aleksandru. Neki su tu Đorđevu abdikaciju povezivali i sa spletkama međunarodne politike.

Zanimljivo je da je Đorđe kasnije nadživio svog brata – kralja Aleksandra – za punih 38 godina. Naime, princ Đorđe umro je tek 1972. godine.

Čime se Đorđe bavio nakon što se odrekao prijestolja? Zanimao se za matematiku i niz drugih stvari. Bio je u lošim odnosima s bratom Aleksandrom, a velik dio vremena do Drugog svjetskog rata proveo je zapravo u zatočeništvu. Kasnije je pušten na slobodu, a u vrijeme Titove Jugoslavije dopušteno mu je da živi u Beogradu. Ondje je i umro, a iza sebe nije ostavio potomke.

Započeo arapski naftni embargo (1973.)

Započeo arapski naftni embargo (1973.)

Dana 17. listopada 1973. godine OAPEC (engl. Organization of Arab Petroleum Exporting Countries – hrv. Organizacija arapskih zemalja izvoznica nafte) je započeo naftni embargo. Bila je to reakcija na američku potporu Izraelu u arapsko-izraelskom sukobu.

Kao posljedica embarga, cijena nafte na svjetskom tržištu se učetverostručila. To je teško pogodilo gospodarstva industrijskih zemalja. Diljem svijeta uvođene su redukcije u upotrebi nafte. Ipak, taj naftni šok uputio je razvijene zemlje da počnu razmišljati o alternativnim izvorima energije.

Slične manipulacije količinom izvoza, a time i cijenom nafte nisu isključene ni u budućnosti. Tim više što će rezervi nafte u svijetu u budućnosti biti sve manje, a potrebe za energijom postaju svakog dana sve veće.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI