(VIDEO) 16. prosinca 1991. Glina – pokolj Hrvata krenuo nakon huškačkog govora episkopa Nikanora i svećenika SPC-a

Piše: Petar Horvatić

Ko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje…braneći srpsku zemlju (Glina op.) od ustaškog terora koji nikada nije prestajao na ovim prostorima…“, riječi su gornokarlovačkog episkopa (biskupa) Nikanora izrečene na današnji dan 1991. godine na pogrebnu poginulih srpskih vojnika u borbama na rijeci Kupi.

Nakon ovog govora okupljena rulja krenula je u osvetu i ubila 22 Hrvata u selu Joševica.

Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog” (Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački i kardinal u jeku najgorih stradanja Hrvata).

Drugi svećenik Srpske pravoslavne crkve na istom skupu je rekao: „Srbi – žrtve, Ustaše – zločinci i krvoloci“. Nakon tih i još drugih grubih riječi, s tog skupa krenula je osvetnička horda. Naime, u osvetu zbog vojnih gubitaka krenula je naoružana grupa Srba s namjerom da ubije točno 22 Hrvata koliko je stradalo i srpskih vojnika. Ubijali su bez obzira na dob i spol. Tako je najmlađa žrtva Pavao Šiftar imao 15 godina (jedan od troje ubijene braće Šiftar), a najstarija Kata Štajduhar 91. godinu.

Nakon Donjih Jama gdje je ubijeno iz blizine vatrenim oružjem nekolicina hrvatske djece od 10 do 14 godina, nakon par dana Srbi čine novi masovni zločin u okolici Gline. Nova tragedija, hrvatskoj javnosti namjerno nepoznata, dogodila se u obližnjem selu Joševica gdje je ubijen 21 civil, a posebno je bolno ubojstvo troje braće Šiftar:  Pavao star 15 godina, Ljubica stara 19 godina i Luka star 21 godinu.

Pokolj je preživjela samo starica Anka Šiftar od 96 godina kojoj su Srbi pucali u usta. Gore navedena ubijena braća unuci su Anke Šiftar.

Razlog i namjera planiranog pokolja bio je ubiti točno 22 Hrvata civila zbog gubitaka srpske vojske u borbama s Hrvatskom vojskom gdje je stradalo 22 vojnika. „Pucali su u njih 22 i onda su stali. To je inače i bila njihova praksa. Za poraz vojnika na terenu osvećivali su se civilima“, tvrdi dr. sc. Jakša Raguž.

„Unuk Luka upravo se budio jer je došao iz noćne smjene u pekari. Jedan ćelavi pucao je u njega i unučicu Ljubicu, a drugi niži pucao je na unuka Paju, na mog brata i mene. Pucnjava se nije čula, čula su se samo zrna kako lete. Ja sam nakon što sam vidjela što oni rade zajaukala. Jedan od njih je viknuo da sjednem na krevet i zatim mi je ispalio metak u usta i ja ništa više nisam osjećala. Dok sam padala, ispalio je još jedan hitac koji me je pogodio u ruku i ispod lijevog oka i izašao na rame – svjedočila je Anka Šiftar u svezi ovog ratnog zločina, piše 24sata.hr.

Podsjetimo, skupina srpskih vojnika pucala je u 22 Hrvata kako bi se osvetili za 22 Srbina koji su poginuli u borbama s Hrvatskom vojskom.
U borbama je bilo veliki broj mrtvih vojnika na obje strane. Na srpskoj strani su poginula i nestala 22 vojnika iz sastava 1. brigade TO SAO Krajine „Dragiša Stefanović“. Većina ih je stradala u selu Gračanica. Nakon što su se hrvatska snage povukle na drugu stranu Kupe, tijela poginulih srpskih teritorijalaca su prenesena u Glinu gdje je održana javna komemoracija na kojoj su vladika gornjokarlovački Nikanor i drugi govornici zazivali osvetu, a snimka čega je dostupna i na YouTubeu – objasnio nam dr. sc. Jakša Raguž s Hrvatskog instituta za povijest.

„Pod utjecajem komemoracije na kojoj je atmosfera bila jako napeta“, ističe povjesničar Raguž, s“kupina srpskih vojnika se 16. prosinca 1991. zaputila u najbliže hrvatsko selo – Joševicu te redom ubijala sve stanovnike koje su zatekli u njihovim kućama, bez obzira na dob i spol“.

„Cilj im je bio“, naglasio je Raguž, „ubiti 22 Hrvata, kako bi se osvetili za 22 Srbina koji su poginuli ili nestali (dio srpskih teritorijalaca je bio zarobljen i odveden u zatvor u Zagrebu, kasnije su razmijenjeni). Ubili su 21 osobu, a starica Anka Šiftar je teško ranjena, no preživjela je. Njoj su pucali u usta i vrat. Tako su likvidirali i sve ostale. Direktnim hicima u glavu iz neposredne blizine. Koristili su vatreno oružje s prigušivačima. Ubijali su ih u kućama gdje su ih zatekli. U krevetu, za stolom, na ulaznim vratima… Sve je bilo gotovo u roku pola sata.

„Pucali su u njih 22 i onda su stali. To je inače i bila njihova praksa. Za poraz vojnika na terenu osvećivali su se civilima. Pokolj je bio iznenađenje i za lokalne srpske civilne i vojne vlasti. Stoga je pobunjenički predsjednik Općine Glina dr. Dušan Jović  angažirao ‘milicionere Stanije javne bezbjednosti’ koji su s liječnikom patologom iz Aranđelovca izvršili očevid mjesta pokolja, napravili fotoelaborat, skice i utvrdili uzroke smrti. Sudac Okružnog suda u Glini je pokrenuo istragu, kao i oficiri ‘Organa bezbednosti’. No kada se utvrdili da su počinitelji srpski specijalci istraga je prekinuta, oni sklonjeni u Srbiju, točnije u Pančevo, a u javnost je pušteno službeno priopćenje da su Hrvate u Joševici poubijali hrvatski diverzanti“ – govori nam Raguž.

Huškački govor karlovačkog episkopa Nikanora i svećenstva nakon kojeg je došlo do pokolja Hrvata:

 

 

Izvor: Narod.hr

 


 

Podignut kip banu Jelačiću (1866.)

Spomenik banu Josipu Jelačiću svečano je otkriven na glavnom zagrebačkom trgu 16. prosinca 1866. godine. Dogodilo se to samo sedam godina nakon banove smrti. Kip prikazuje Jelačića na konju sa sabljom u ispruženoj desnoj ruci okrenutoj prema sjeveru, tj. Mađarskoj. Prema legendi, taj položaj označavao je tada raširen stav otpora prema Mađarima.

Još za banova života (1848.) zagrebačko Gradsko poglavarstvo promijenilo je naziv najvećeg doljnjogradskog trga Harmica u Jelačićev trg, a 1854. pokrenuta je inicijativa za podizanje spomenika. Odbor za podizanje spomenika osnovan je 1860., a novac je prikupljen dobrovoljnim prilozima. Treba napomenuti da su u to doba trajali pregovori između Habsburgovaca i Mađara o preustroju Monarhije, a ovi potonji smatrali su Jelačića glavnim krivcem za neuspjeh svoje revolucije 1848. godine. Zbog toga niti jedna od navedenih strana nije blagonaklono gledala na podizanje spomenika banu. No unatoč svim teškoćama, osobito onima financijskima, spomenik je dovršen i postavljen na istoimenom zagrebačkom trgu.

Kip je djelo Antona Dominika Fernkorna, poznatog bečkog kipara koji je izradio i kip Sv. Jurja koji ubija zmaja (danas smješten pokraj zgrade HNK), te kip Blažene Djevice Marije iznad fontane pred katedralom. Svečanost otkrivanja spomenika banu Jelačiću zabilježena je na fotografiji Franje Pommera, koja se smatra prvom reportažnom fotografijom u hrvatskoj povijesti. Oko spomenika sljedeće godine je podignuta željezna ograda na čijim su uglovima postavljena četiri plinska rasvjetna stupa.

Banov kip su komunisti uklonili i rastavili pod okriljem noći 1947. godine. Od potpune propasti spomenik je spasio dr. Antun Bauer koji je njegove dijelove čuvao u podrumu zagrebačke Gliptoteke, čiji je bio ravnatelj. Na Trg kip je ponovno vraćen 1990. godine, ali sad okrenut prema jugu.

Piše: Dražen Krajcar

Osnovan A.C. Milan (1899.)

Milanski nogometni i kriketski klub osnovan je 16.12.1899. pod vodstvom Alfreda Edwardsa, britanskog vicekonzula, i Herberta Kilpina. Oni su izabrali službene boje kluba – crvenu i crnu. Klub j uskoro preimenovan u Associazione Calcio Milan – Nogometni klub Milan.  Prvu pobjedu ostvarili su već 1901. protiv Genove. Milan je počeo osvajati naslove prvaka dok dio nogometaša nije izašao iz kluba i osnovao Inter Milan. Klub se oporavio tek 1915., ali uspjeh nije potrajao zbog Prvog svjetskog rata. U međuratnom razdoblju profilirao se u prvaka 1. lige. 

Najbolji Milanov strijelac svih vremena bio je švedski napadač Gunnar Nordahl. On je zabio 38 golova u sezoni 1950./1951. te postavio talijanski i klupski rekord. Ukupno je zabio 221 gol za Milan u 268 utakmica. Pedesetih godina klub se vratio na vrhunac svjetskog nogometa, ali je osamdesetih počeo propadati nakon velikog skandala zbog podmićivanja sudaca. Godine 1986. kupio ga je Silvio Berlusconi i spasio od bankrota. Time počinje vraćanje kluba u vrh nogometa.

Milan je sedam puta bio pobjednik Lige prvaka, dvaput je pobijedio u Kupu pobjednika kupova te pet puta na Superkupu. Što se tiče svjetskih naslova, triput je pobijedio u Interkontinentalnom kupu, a jedanput na Svjetskom klupskom prvenstvu.

Piše: Marsela Alić

Dvořákova simfonija Iz novog svijeta (1893.)

Antonín Dvořák bio je slavni češki skladatelj. On je 1892. otišao u SAD i postao ravnatelj Američkog državnog konzervatorija. Do tada je već skladao Slavenske plesove i Nasljednike bijele planine. Bogata udovica Jeannette Thurber i suosnivateljica njujorškog instituta ponudila mu je to prestižno mjesto. Njegova zadaća je bila obrazovati mlade glazbenike i stvoriti nacionalni američki stil.

U SAD-u je nastala 9. simfonija naziva Iz novog svijeta, njegovo najpopularnije djelo koje uopće ne predstavlja novi američki stil nego je nastala na temelju proučavanja indijanskih i afroameričkih melodija. Dvořák je tvrdio da je glazba američkih i afričkih domorodaca vrlo slična.

Svjetska premijera simfonije Iz Novog svijeta dogodila se 16. prosinca 1893. u koncertnoj dvorani Carnegie Hall u New Yorku, a izveli su ju njujorški filharmoničari. Dvořákova simfonija postigla je nevjerojatan uspjeh. Do danas je ostala jedna od najizvođenijih simfonija na svijetu. Najpoznatiji dio je Largo. U filmskoj industriji iskoristio ju je John Williams u Raljama.

Dvořák više nije skladao simfonije i vratio se u Europu.

Piše: Marsela Alić

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI