Prije pet godina oslobođeni hrvatski heroji Gotovina i Markač: Val neopisive radosti i ushita zahvatio je cijeli hrvatski narod
Piše: Narod.hr
Dana 16. studenoga 2012. u 9,33 sudac Haškog suda Theodor Meron izgovorio je povijesne riječi: “Izričem oslobađajuću presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču te naređujem da se obojica odmah puste na slobodu”.
Pravomoćnom presudom Međunarodnog Kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrđeno je da dvojica hrvatskih generala Ante Gotovina i Mladen Markač nisu bili članovi nikakvog udruženog zločinačkog pothvata i da nisu krivi za topničke napade na civilne ciljeve tijekom oslobodilačke akcije Oluja, a što je bio temelj prve nepravedne presude ICTY-a.
Val neopisive radosti i ushita zahvatio je cijeli hrvatski narod od Konavala do Vukovara, suze radosnice bile su na licima svih domoljuba i hrvatskih ljudi. Emocije se nisu mogle obuzdati jer je pravda donešena: hrvatski ratni generali i heroji Domovinskog rata nevini su ljudi, a Hrvatska je slobodna zemlja bez ljage na oslobodilačkom ratu.
Iako su mnoge međunarodne i domaće strukture, pa i pojedini domaći mediji, trudili dokazati krivnju dvojice generala, te time i Hrvatske vojske i hrvatskog naroda – pravda je pobijedila! Povijesnom presudom skinuta je bilo kakva mogućnost ucjene prošlošću i političkog pozicioniranja na patnji hrvatskog naroda što su mnogi domaći i strani krugovi itekako priželjkivali nadajući se zatvoru za hrvatske junake.
Srbija je bila šokirana, a na licima nekih poznatih ljudi sa domaće političke scene nije se mogla sakriti razočaranost odlukom.
Na drugoj strani, tisuće Hrvata pohrlili su na trgove proslaviti ovu radosnu vijest, a crkve su bile ispunjenje vjernicima i molitvama zahvalnosti Bogu na uslišanju dugogodišnjih molitava za svoje generale.
Generali, heroji, naši osloboditelji, konačno su odahnuli čista obraza, a hrvatski narod je sa nadom krenuo u svjetliju budućnost!
Povratak Heroja:
Izvor: narod.hr
Dr. Hofmann sintetizirao drogu LSD (1938.)
Dana 16. studenog 1938. godine dr. Albert Hofmann prvi je put sintetizirao spoj nazvan LSD. Hofmann je bio zaposlenik švicarske farmaceutske kuće Sandoz. U njenom laboratoriju proučavao je tvar ergotamin. Dobiva se iz jedne gljivice koja raste na raži i uzrokuje tzv. ergotizam. Iz ergotamina je Hofmann sintetizirao LSD (kratica je nastala po njemačkom nazivuLysergsäure-diethylamid). Hofmann je u laboratoriju slučajno preko prstiju primio malu dozu LSD-a i počeo osjećati njegovo djelovanje. Taj dan se naziva dan s biciklom jer Hofmann je nakon uzimanja LSD-a krenuo svojoj kući na biciklu i počeo primjećivati vrlo čudne i jake efekte LSD-a. Na putu su efekti samo kulminirali, a nakon otprilike 6 sati počeo se vraćati u normalno stanje.
Tvrtka Sandoz je 1947. počela prodavati LSD kao lijek za psihijatrijsku primjenu, pod nazivom Delysid. Psihijatri su počeli primjenjivati Delysid kako bi bolje shvatili shizofreniju. Mnoga klinička ispitavanja u psihodeličnoj psihoterapiji dala su pozitivne rezultate. LSD, kao snažno sredstvo mentalnog istraživanja i samospoznaje, posebno je promovirao književnik Aldous Huxley. Popularnosti LSD-a među američkim je studentima nakon 1960-te pridonio bivši profesor Harvardova sveučilišta Timothy Leary svojim predavanjima, pokusima i knjigama. Sve rasprostranjenije uzimanje te droge među mladom generacijom 1960-ih, naročito u zapadnim zemljama, dovelo je do zabrane LSD-a zbog teških posljedica koje može izazvati.
Spomenimo da je 1950-ih CIA smatrala da bi LSD mogao imati ulogu u kontroli uma.
piše: Dražen Krajcar
Njemački vojnici zauzeli tvrđavu u Americi (1776.)
Dana 16. studenog 1776. godine odigrao se malo poznat, ali vrlo zanimljiv događaj iz američkog Rata za nezavisnost. Naime, njemački vojnici–plaćenici zauzeli su tvrđavu Fort Washington u najvećem američkom gradu New Yorku.
Što su Nijemci radili u Americi u to doba? Bili su to znameniti hesenski plaćenici (engl. Hessians), koje su Britanci unajmljivali da se bore umjesto njih u američkom Ratu za nezavisnost. Naime, Velika Britanija uvijek je imala premalo kopnene vojske. Razlog tome bila je činjenica da je Britanija otok i da joj samoj po sebi nije potrebna zaštita kopnenih granica. Britanci su tradicionalno imali snažnu mornaricu, koja je u doba američkog Rata za nezavisnost bila najsnažnija na svijetu. Za kopnenu vojsku, morali su unajmiti plaćenike. Njemačke kneževine, poput Hessena u središnjoj Njemačkoj, pokazale su se spremne dati vojsku u zamjenu za novac.
Tako su se na kraju Nijemci borili protiv mladih Sjedinjenih Američkih Država. Hesenski knez na tome je vrlo dobro zaradio, a kneževo stečeno bogatstvo iskoristio je njegov bankar iz Frankfurta, imenom Amschel Mayer Rothschild, za pokretanje jedne od najvećih bankarskih mreža u Europi. Uskoro je taj bankar postao bogatiji i od samog kneza i tako se razvila moć danas vjerojatno najbogatije obitelji na svijetu – dinastije Rothschild.
Njemački general koji je pobijedio Amerikance i zauzeo Fort Washington zvao se Wilhelm zu Innhausen und Knyphausen i imao je titulu baruna Svetog Rimskog Carstva. Kasnije, kad je njegova vojska uspjela zauzeti čitav New York, bio je i zapovjednik tog najvećeg američkog grada.
U Engleskoj pronađeno zakopano rimsko blago (1992.)
Arheološko nalazište u mjestu Hoxne u Engleskoj otkriveno je 16. studenog 1992. godine. Ispostavilo se da nalazište predstavlja najveću gomilu starorimskog srebrnog i zlatnog novca ikada otkrivenu u Velikoj Britaniji. Pod zemljom je pronađeno 14.865 zlatnih, srebrnih i brončanih novčića te još dvjestotinjak predmeta izrađenih od zlata i srebra (uključujući srebrno posuđe i raskošan zlatni nakit).
Arheološki lokalitet Hoxne nalazi se u engleskoj grofoviji Suffolk, oko 130 kilometara sjeveroistočno od Londona. Radilo se o svojevrsnomzakopanom blagu, drvenoj škrinji punoj spomenutih dragocjenih predmeta zakopanoj u zemlju. Nalazište je otkriveno pomoću detektora metala, i to tijekom potrage za čekićem kojeg je izgubio lokalni farmer. Naposljetku je otkriveno i blago i spomenuti čekić, koji je doniran Britanskom muzeju kao uspomena na taj neobičan način pronalaska blaga.
Prema arheološkim zaključcima lokalni stanovnici su tijekom kasnog razdoblja Zapadnog Rimskog Carstva zakopali blago u zemlju da ga sakriju od pljačkaša. Među otkrivenim novčićima bilo je i onih iskovanih u Sisciji, rimskom naselju koje se nalazilo na području današnje Republike Hrvatske (na mjestu današnjeg grada Siska).
Justinijanov kodeks (534.)
Mladi energični rimski car Justinijan naredio je 528. sakupljanje svih još važećih zakona u Carstvu. Jedan od najvažnijih ciljeva bilo je postizanje jedinstvenosti zakona u čitavom Carstvu. Velika je bila razlika između zakona iz razdoblja klasičnog rimskog prava, koje je vrhunac doživjelo u 2. i 3. stoljeću, te kasnoantičkog pravnog sustava 5. i 6. stoljeća. Drugi problem bio je u jeziku. Dok su zakoni pisani na latinskom jeziku, u Istočnom Rimskom Carstvu prevladao je grčki jezik. Doneseno je 535 novih zakona, koji su objavljeni i na grčkom jeziku kako bi ih stanovnici Carstva mogli razumjeti.
Kodeks se sastojao od 12 knjiga. Prva knjiga sadrži crkveno pravo. Knjige od 2 do 8 privatno pravo i procese. Kazneno i kazneno procesno pravo nalaze se u 9. knjizi, a u zadnje tri obrađeno je upravno i financijsko pravo. Prva verzija Kodeksa stupila je na snagu 529., a druga verzija 534. godine.
Justinijanov kodeks sadrži zakone koji su donošeni od cara Hadrijana (117. – 138.) do 534. i s Teodozijevim kodeksom predstavlja najvažniji izvor poznavanja zakonske prakse u klasičnom rimskom pravu i kasnoantičkoj zakonskoj praksi. Svi zakoni koji nisu ušli u Kodeks postali su nevažeći.
Kad su profesori na Sveučilištu u Bologni otkrili Justinijanov kodeks, on je ponovno dobio na važnosti. Tada je doživio renesansu i njegov utjecaj na europsko pravo vidljiv je i danas.
Piše: Marsela Alić
Izvor: Povijest.hr
