11. rujna 1943. Rim – istinita priča o katoličkom svećeniku koji je spasio 6500 ljudi od nacista
Piše: Petar Horvatić
Na današnji dan u Drugom svjetskom ratu Hitlerova je vojska 1943. zauzela talijanski glavni grad Rim. Dogodilo se to nakon što je dva dana ranije Italija napustila pakt s Njemačkom i predala se saveznicima. Pod posebnu kontrolu Hitler je stavio Vatikan jer su nacisti gajili osobitu mržnju prema katolicima.
O mržnji nacista prema Katoličkoj crkvi i progonima nacista naš portal je pisao pod naslovom Nacizam i Katolička crkva – mitovi, laži i isitne
Talijanski kralj i premijer pobjegli su iz Rima prema jugu Italije, bojeći se njemačke okupacije, ali i reakcije samih Talijana. Istovremeno su se na jugu saveznici već počeli iskrcavati i pripremati za prodor na sjever i oružani sukob s Nijemcima.
Njemačka reakcija na talijansku predaju saveznicima bila je munjevita. Već su imali razrađene planove za zauzimanje položaja u Italiji. Važan je bio, dakako, i Rim, kojeg zu okupirali na današnji dan. Naravno, Rim je bio i sjedište pape, koji je raspolagao nezavisnom državom na teritoriju Vatikana. Nijemci nikada nisu okupirali Vatikan, ali su ga držali na oku jer su znali da Katolička crkva ne odobrava nacizam.
Tko je svećenik Hugh O’Flaherty koji je spasio od nacista 6500 ljudi?
Njemačka okupacija Rima prilično je vjerno prikazana je u poznatom filmu “Crveno i crno” iz 1983. s Gregoryjem Peckom u glavnoj ulozi. Monsinjor Hugh O’Flaherty, kojeg Gregory Peck glumi, bio je stvarna osoba, visoko pozicionirana u Vatikanu i spasio je oko 6500 ljudi pred nacističkim progonima. Glavni neprijatelj bio mu je SS-ovac Herbert Kappler, kojeg u filmu glumi Christopher Plummer. Kappler je imao čin SS-Obersturmbannführera i funkciju zapovjednika policije i svih SS postrojbi u gradu Rimu.
Budući da su Vatikan i papa morali službeno zadržati neutralnost, monsinjor O’Flaherty je potajice pomagao izbjeglicama pred nacističkim režimom.
Zanimljivo je da je nakon rata dobrodušni monsinjor O’Flaherty posjećivao svog bivšeg neprijatelja Kapplera u zatvoru. Kappler se na kraju 1959. čak i obratio na katolicizam, a krstio ga je upravo monsinjor O’Flaherty. Zanimljiva je i manje poznata činjenica da je Oscarom nagrađeni glumac Gregory Peck također bio prakticirajući katolik i da se isticao humanitarnim radom.
Izvor: narod.hr
Napad Australije na Njemačko Carstvo (1914.)
Dana 11. rujna 1914. godine, u početnom razdoblju Prvog svjetskog rata, dogodila se bitka između dviju vrlo udaljenih država – Australije i Njemačkog Carstva. Naime, australske su jedinice na području Tihog oceana napale tamošnju njemačku koloniju Neu-Pommern. Pojasnimo: Nijemci su na Tihom oceanu uoči Prvog svjetskog rata posjedovali znatan broj otoka. Evo popisa njemačkih kolonijalnih posjeda na području Tihog oceana:
-
Kaiser-Wilhelmsland (danas dio Papue Nove Gvineje)
-
Bismarckov Arhipelag (njem. Bismarck-Archipel)
-
Njemačko Solomonsko Otočje (njem. Nördliche Salomon-Inseln)
-
Otok Bougainville (njem. Bougainville-Insel)
-
Nauru (danas nezavisna država)
-
Maršalsko otočje (njem. Marschall-Inseln)
-
Sjeverno Marijansko otočje
-
Karolinsko otočje
-
Njemačka Samoa (njem. Deutsch-Samoa).
Australske vojne snage prvo su napale jedan od otoka u Bismarckovom Arhipelagu. Tada su Nijemci taj otok zvali Neu-Pommern (Nova Pomeranija, prema pokrajini na sjeveru Njemačke), a danas se isti otok zove Nova Britanija (engl. New Britain) i nalazi se u sastavu države Papue Nove Gvineje.
Nijemci su na napadnutom mjestu imali samo 8 vojnika i još 60 naoružanih lokalnih Melanezijaca. Tim je skromnim snagama na čelu bio njemački kapetan Hans Wuchert. Australcima je prioritet bio uništiti radio-postaju u mjestu Bita Paka na spomenutom otoku Neu-Pommern. Naime, bez radio postaje Nijemci nisu mogli tražiti potporu svoje mornarice, pa nisu imali izgleda pred brojnijim australskim snagama.
Australski je napad uspio, a Nijemci su zarobljeni. Uhvaćen je čak i njemački guverner Nove Gvineje – Eduard Haber. Naime, kolonijalno sjedište gotovo cijelog njemačkog kolonijalnog imperija na Tihom oceanu nalazilo se u gradu Rabaulu, udaljenom samo nekoliko kilometara od spomenute radio-postaje Bita Paka.
Hrvatski ban grof Ignjat Gyulay (1763.)
Dana 11. rujna 1763. godine rođen je grof Ignjat Gyulay, hrvatski ban i habsburški vojskovođa. Već je od rođenja imao titulu grofa, koja je bila nasljedna u obitelji Gyulay. Gyulay je u mladosti postao časnik u habsburškoj vojsci i uoči izbijanja Francuske revolucije već je imao čin bojnika. Godine 1797. postao je general, a na prijelazu stoljeća i podmaršalom. Hrvatskim banom imenovan je grof Ignjat Gyulay 1806. godine, ali je zbog velikog angažmana na bojištima tijekom Napoleonskih ratova malo boravio u Hrvatskoj. U njoj su ga stoga većinom zamjenjivali zagrebački biskupi Maksimilijan Vrhovac i Aleksandar Alagović. Zanimljivo je da je Gyulay čak i osobno pregovarao s carem Napoleonom Bonaparteom.
Nakon završetka Napoleonskih ratova bio je grof Gyulay i predsjednik Dvorskoga ratnog vijeća, što je bila najviša vojna funkcija u Habsburškoj Monarhiji. Čast hrvatskog bana zadržao je sve do smrti 1831. godine tako da je ukupno na banskoj funkciji proveo 25 godina (za usporedbu, Josip Jelačić bio je hrvatski ban otprilike 11 godina). Dobio je mnoga odlikovanja, uključujući Zapovjednički križ Reda Marije Terezije (kao i Josip Jelačić), Red Zlatnog runa i Veliki križ Reda sv. Stjepana. Osobito je zanimljivo da je general grof Ignjat Gyulay pokopan u znamenitoj zagrebačkoj crkvi sv. Katarine.
Tko je čovjek na novčanici od 10 dolara? (1789.)
Dana 11. rujna 1789. godine američki predsjednik George Washington imenovao je Alexandera Hamiltona za prvog ministra financija u povijesti SAD-a. Hamilton je na službu ministra financija (engl. Secretary of the Treasury) gledao kao na premijersku funkciju, u svjetlu britanskog značenja te riječi (gdje je premijer First Lord of the Treasury). U tom tumačenju predsjednik Washington bio bi ekvivalent britanskom kralju, a Hamilton njegov premijer.
Hamilton je osnivač najstarije banke u SAD-u The Bank of New York i središnje banke SAD-a. Umro je u dvoboju s tadašnjim potpredsjednikom SAD-a Aaronom Burrom. Taj, u povijesti SAD-a vjerojatno najpoznatiji, dvoboj odigrao se 11. srpnja 1804. godine u New Jerseyu. Hamilton je namjerno pucao iznad glave svog protivnika, a Burrov je pucanj pogodio Hamiltona iznad desnog kuka i zaustavio se u kralježnici, prethodno oštetivši unutarnje organe. Hamilton je od ozljeda umro sljedećeg dana. Njegov lik nalazi se na američkoj novčanici od 10 dolara.
Izvor članka: Povijest.hr
