(VIDEO) 11. kolovoza 1932. rođen Martin Sagner – lik Dudeka obilježio je njegov život
Martin Sagner rođen je na današnji dan 11. kolovoza 1932. u Novigradu Podravskom, hrvatski glumac, najpoznatiji po ulozi Dudeka u popularnoj TV-seriji Gruntovčani. Sagnerova obitelj je bavarskog podrijetla, a zahvaljujući poduci svoga djeda, kao dječak je naučio arhaičnu varijantu njemačkog.
Glumački lik koji ga je proslavio i obilježio je lik Dudeka – nepopravljivog dobričine. Dudek je zapravo pravi anđeo, dijete u tijelu odraslog kojeg život nije mazio. On skromno živi svoj život ne petljajući se u poslove susjeda niti probleme mjesta. Međutim, svako malo Gruntovčani u Dudeku vide dobru priliku da iskoriste njegovu dobrotu i naivnost za svoje planove, bilo da štogod zarade, bilo da kome napakoste, bilo da se dobro nasmiju. Dudek je dobar. Ne razmišlja na duge staze, i svako traženje drugih likova da se dozvoli upregnuti u njihove planove tumači kao njihov vapaj za njegovom pomoći. U svom nastojanju kako pomoći, i preživjeti, Dudek, naravno, uvijek izvuče deblji kraj.
Ono što lik Dudeka najviše karakterizira je upravo njegova bezazlenost. Siromaštvo, neukost i težak život učinili su ga usamljenikom koji ne postavlja suvišna pitanja.
Martin Sagner je uvijek bio čovjek jasnog hrvatskog domoljublja kojeg nije skrivao niti u vrijeme komunizma, na način na koji je to bilo moguće tada. Prilikom pada komunizma aktivno se uključio u borbu za rušenje tog zločinačkog sustava i prava hrvatskog naroda na svoju državu. Tako je Martin Sagner – Dudek, glumačka legenda, bio pet godina (1990.-1995.), u prva dva mandata višestranačkog Sabora, ali se potom toliko razočarao da nakon toga nije izlazio na izbore. „A zakaj? Zato kaj se u Saboru niš ne odlučuje. Odlučuje se drugdje, a u Saboru se brblja“ – objašnjavao Sagner žaleći se da je kao zastupnik svaki put dobio po prstima “ako bi malo skrenul od zaključaka Predsjedništva”.
“I u Saboru sam bil Dudek” – zaključuje popularni glumac u razgovoru zavecernji.hr
Izvor: narod.hr
Aleksandar VI. Borgia – najkontroverzniji papa (1492.)
Izabran je za papu kad mu je bila već 61 godina, kombinacijom ucjene, simonije i nepotizma. Imao je desetero djece.
Dana 11. kolovoza 1492. godine izabran je jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih papa u povijesti – Aleksandar VI. Borgia, koji do današnjeg dana zaokuplja pažnju javnosti. Izbor Aleksandra VI. obavljen je u Rimu na konklavi u kojoj su sudjelovala 23 kardinala (4 su bila odsutna).
Papa Aleksandar VI. rođen je pod imenom Rodrigo Llançol u španjolskoj pokrajini Valenciji. Prezime Borgia preuzeo je od svoje majke. Na španjolskom se to prezime piše Borja. Majčina je obitelj postala vrlo ugledna kad je njen brat Alonso de Borja postao papa Kalikst III. Sestrinog sina Rodriga proglasio je Kalikst III. kardinalom kad je mladiću bilo 25 godina. Interesantno da je Rodrigo postao svećenik tek s 40 godina.
Rodrigo Borgia izabran je za papu kad mu je bila već 61 godina, kombinacijom ucjene,simonije i nepotizma. U međuvremenu je dobio desetoro djece (sve njih prije nego je zaređen za svećenika). Svog sina Cesarea Borgiju učinio je kardinalom odmah sljedeće godine nakon izbora za papu. Cesareu je bilo samo 18 godina kad je postao kardinal, a kasnije je postao glavni vojskovođa papinskih trupa. Vjerojatno najpoznatije papino dijete bila je kći Lukrecija, koja se tri puta udavala za moćne talijanske prinčeve: Giovannija Sforzu, Alfonsa Aragonskog i Alfonsa d’Este, vojvodu od Ferrare, Modene i Reggia čime je jačala utjecaj svog oca pape.
Aleksandra VI. najčešće se opisuje kao ambicioznog i častohlepnog bogataša koji je više bio svjetovni vladar nego crkveni poglavar. Od papinstva je napravio unosan posao za sebe i obitelj, a jedan od glavnih izvora zarade bila mu je prodaja oprosta. Glavne ambicije bile su mu da od svojih potomaka stvori svojevrsnu papinsku dinastiju te da što više proširi granice Papinske Države. Prvo mu nije pošlo za rukom, ali je zato nizom spletki, ratova i brakova svoje djece znatno proširio teritorij Papinske Države. Također, uspješno se suprostavio prodoru kralja Francuske Karlu VIII. pri njegovom prodoru u Italiju.
Pozitivne strane njegova papinstva bile su pomaganje velikih umjetnika (Bramante, Rafael, Michelangelo…) te razgraničenje španjolskih i portugalskih posjeda u Novom svijetu čime je izbjegnut rat većih razmjera između te dvije kolonijalne sile.
Iako je njegovo ime ostalo zapamćeno kao ime razvratnika i čovjeka koji se od ničega ne suspreže neki suvremeni povjesničari smatraju da mnogi od tih navoda potječu od njegovih neprijatelja kojih je bilo pregršt kako u Crkvi tako i među plemstvom. Treba napomenuti i da ga dva njegova nasljednika, Siksto V. I Urban VIII. opisuju kao jednog od najistaknutijih papa još od vremena svetog Petra.
Piše: Dražen Krajcar
Šala predsjednika Reagana o bombardiranju Rusije (1984.)
Telegrafska agencija Sovjetskog Saveza prenijela je šalu, a izašli su i članci u sovjetskim novinama Pravda te Izvestija, u kojima je osuđen taj čin predsjednika Reagana.
Dana 11. kolovoza 1984. godine američki predsjednik Ronald Reagan izrekao je uoči svog javnog obraćanja na radiju prilično opasnu šalu o bombardiranju Rusije. Radilo se o redovitom tjednom radijskom obraćanju koje je Reagan tradicionalno obavljao subotom. Tijekom zvučne probe te je subote predsjednik Reagan izrekao sljedeću šalu: “Dragi moji Amerikanci, raduje me što vam danas mogu reći da sam potpisao zakonsku odredbu koja će Rusiju zauvijek staviti izvan zakona. Počinjemo s bombardiranjem za pet minuta”.
Nasreću, ta predsjednikova šala nije bila emitirana u eter, ali je naknadno ipak došla u javnost. Telegrafska agencija Sovjetskog Saveza (TASS) prenijela je tu informaciju, a izašli su i članci u sovjetskim novinama Pravda te Izvestija, u kojima je osuđen taj čin predsjednika Reagana. Kremaljske vlasti dale su i službenu izjavu o tome, a općenito su sovjetski komentari bili kritični prema neodgovornosti predsjednika Reagana. U Sovjetskom Savezu izvukli su pritom i poveznicu s nekadašnjim američkim predsjednikom Nixonom, koji je deset godina ranije (1974. godine) bio prisiljen dati ostavku zbog Afere Watergate. Inače, Ronald Reagan bio je u trenutku izricanja spomenute šale u četvrtoj godini svog prvog mandata, a vodio je i kampanju za svoj ponovni izbor. Ta je kampanja bila uspješna pa je u studenom iste godine Reagan ponovno pobijedio na predsjedničkim izborima.
Möngke – Mongolski veliki kan koji je vladao ogromnim carstvom (1259.)
Veliki kan Möngke bio je unuk znamenitog Džingis-kana. U njegovo vrijeme Mongolsko Carstvo još se dodatno proširilo i doseglo je neviđen opseg.
Mongolski veliki kan Möngke umro je 11. kolovoza 1259. godine kao posljednji vladar Mongolskog Carstva koji je vladao nad ujedinjenom državom. Već njegov nasljednik Kublaj-kan, poznat iz kontakata s Markom Polom, bio je više kineski car nego vladar ujedinjenog Mongolskog Carstva. Osim toga, Möngke je bio posljednji veliki kan koji je stolovao u mongolskoj prijestolnici Karakorumu (Kublaj-kanovo središte bilo je na kineskom području).
Veliki kan (kagan tj. kan kanova) Möngke bio je unuk znamenitog Džingis-kana. U mladosti je sudjelovao i u poznatom mongolskom pohodu na Europu, pri čemu su pogođene Ugarska i Hrvatska. Na prijestolje je Möngke stupio 1251. godine tj. desetak godina nakon invazije na Hrvatsku.
U doba Möngkeovog vladanja Mongolsko Carstvo još se dodatno proširilo i doseglo je neviđen opseg. Izvršena je invazija na Vijetnam, pri čemu je opljačkan Hanoi, a zemlja podvrgnuta kao vazalna država. Mongolska je vrhovna vlast prihvaćana i u Indiji (u Kašmiru, pa i u Delhiju). Godine 1258., za vrijeme Möngkeove vlasti, Mongoli su okupirali Bagdad, a iste su godine provalili i u Litvu.
Na vrhuncu vlasti na Bliskom Istoku Mongoli su zauzeli Siriju, a na redu su bili Palestina i Egipat. Međutim, u tom je trenutku veliki kan Möngke umro. Uskoro nakon njegove smrti Mongoli su doživjeli poraz od egipatskih Mameluka kod Ain Jaluta u Galileji. Ta se bitka smatra prekretnom u svjetskoj povijesti jer se, po nekim povjesničarima, tada prvi put čvrsto stalo na put mongolskoj ekspanziji (Egipat je trajno ostao izvan njihovog domašaja).
Izvor:Povijest.hr
