Vrhunac Dot-com booma (2000.)
Desetog ožujka 2000. burzovni indeks NASDAQ dosegnuo je vrijednost od 5.408.60 – što se smatra vrhuncem tzv. Dot-com booma ili Internetskog booma u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pojedine su kompanije za vrijeme tog booma doživjele neviđen rast vrijednosti dionica, i to u vrlo kratkom vremenu. Fenomen dot-com kompanija tj. poduzeća koja su većinu poslovanja obavljala preko web-stranica, bio je toliko značajan početkom 2000. da je za vrijeme Super Bowla u siječnju te godine čak 16 takvih kompanija platilo prosječno po 2,2 milijuna dolara za propagandne spotove (među njima LastMinuteTravel.com, AutoTrader.com, Pets.com, Computer.com i Hotjobs.com).
Ukupna vrijednost dionica internetskih kompanija procjenjivana je početkom 2000. na nekoliko tisuća milijardi dolara. Međutim, tada je došlo do naglog pucanja balona. NASDAQ indeks ubrzo je strmoglavo pao, a mnoge su dot-com kompanije propale. Već sljedeće godine (2001.) jedva da se koja od preživjelih dot-com kompanija oglašavala za vrijeme Super Bowla.
Najsnažniji bombarderski napad u povijesti (1945.)
Procjenjuje se da je najsnažniji bombarderski napad u povijesti ratovanja izveden 9. i 10. ožujka 1945. godine, kad su američki bombarderi napali japanski glavni grad Tokio. Poginulo je oko 100.000 ljudi, pa je taj napad bio smrtonosniji čak i od nuklearnih udara na Hirošimu i Nagasaki.
Amerikanci su koristili zapaljive bombe, a budući da je većina japanskih kuća bila sagrađena od drveta i papira, grad je zahvatila silna vatrena oluja. Upotrijebljeni su avioni Boeing B-29 Superfortress (hrv.Supertvrđava), koji su polijetali s aerodroma smještenih na otocima u Tihom oceanu dovoljno blizu Japanu. To je bio razlog zašto se američka vojska toliko trudila osvojiti malene otoke južno od Japana.
Napad je izvelo 334 bombardera B-29, koji su bacili 1700 tona bombi. Uz preko 100.000 poginulih, još je oko milijun ozlijeđeno, a otprilike isto toliko ostalo je bez domova. Najviše su razoreni dijelovi u blizini Carske palače u Tokiju, no zanimljivo je da je američko zrakoplovstvo izdalo zabranu gađanja same palače (u kojoj je bio i Carski glavni stožer). Kad je car vidio opseg razaranja oko palače navodno se osobno angažirao oko sklapanja mira, što je ostvareno tek 5 mjeseci kasnije.
Ferdinand II. Aragonski – Kolumbov pokrovitelj (1452.)
Moćni kralj Ferdinand II. Aragonski rođen je 10. ožujka 1452. godine. On i njegova supruga Izabela Kastiljska bili su monarsi u čijoj je službi Kristofor Kolumbo izvršio znamenito prvo putovanje u Ameriku. Ferdinand II. bio je ujedno i posljednji kralj Aragona koji nije ujedno vladao i ostatkom Španjolske jer su od vremena njegovih potomaka krune Aragona i Kastilje sjedinjene.
Aragon je nekoć bio moćno kraljevstvo, čiji su vladari s vremenom skupili cijelu kolekciju posjeda (tzv.zemlje aragonske krune). Kad je Ferdinand II. nosio aragonsku krunu, njeni su posjedi obuhvaćali Aragon, Kataloniju, Valenciju, Mallorcu, Siciliju, Maltu, Napulj, Sardiniju i dio Navare. Dakle, njegovi posjedi nisu bili vezani samo uz španjolske zemlje nego uz mnogo širi prostor na Sredozemlju. Jedna od glavnih Ferdinandovih prijestolnica bio je Napulj u Italiji. Nakon otkrića novih zemalja u Americi Ferdinand II. proširio je svoju vlast de facto i na njih.
Ferdinand II. Aragonski danas je u Španjolskoj poznat pod nadimkom El Rey Católico (hrv. Katolički kralj). Rođen je u gradiću u sjevernoj Španjolskoj koji se danas njemu u čast zove gradić Sos del Rey Católico. Bio je oženjen Izabelom Kastiljskom, koja je bila nasljednica golemih posjeda kastiljske krune. Nakon njene smrti on je nastavio sam vladati, i to ne samo nad svojim aragonskim posjedima, nego i nad njenim kastiljskim (kao regent).
Ponovno se oženio u dobi od 53 godine s namjerom da dobije muškog nasljednika (s Izabelom nije imao sinova, nego samo kćeri). Nova supruga bila je oko 36 godina mlađa od njega. Da mu je taj plan uspio, kastiljska i aragonska kruna opet bi se razdvojile jer bi njegove posjede naslijedio sin, a kastiljske njegova kći iz prethodnog braka s Izabelom. Povijest Europe tada bi krenula drugačijim putem.
U Beču pokrenute boljševičke novine Pravda (1908.)
Dana 3. listopada 1908. izdano je u Beču prvo izdanje poznatog komunističkog glasila Pravda. To je obavljeno pod vodstvom Lava Trockog, koji je u to doba boravio u Beču, koji je tada bio među najvažnijim svjetskim metropolama, naročito u kulturnom i znanstvenom pogledu. Imao je oko 2 milijuna stanovnika i bio je 4. najveći grad na svijetu (iza Londona, New Yorka i Pariza).
U uredništvu Pravde bili su u, osim Trockog, još i Victor Kopp, Adolf Joffe i Matvej Skobjeljev. Tiskani primjerci krijumčareni su u Rusko Carstvo tajnim kanalima, da bi se zaobišla cenzura. Novine su više puta zabranjivane, ali bi se ponovno pojavile pod drugim imenima poput Radnička pravda, Sjeverna pravda, Za pravdu itd. Godine 1912. Lenjin je preuzeo kontrolu nad Pravdom i učinio ju službenim glasilom boljševika, odnosno Komunističke partije. Kulturni dio Pravde u početku je uređivao poznati književnik Maksim Gorki.
U SSSR-u je Pravda ostala najvažnije glasilo vezano uz Centralni komitet Komunističke partije. Zanimljivo je da novine Pravda izlaze i danas u Moskvi.
Izvor: Povijest.hr
