Normani osvojili Palermo (1072.)

Normani osvojili Palermo (1072.)

Dana 10. siječnja 1072. u osvojeni grad Palermo na Siciliji ušle su snage normanskog vojskovođe Roberta Guiscarda. Palermo je prethodno bio pod vlašću Arapa, a normansko osvajanje tog grada značilo je gašenje tzv. Sicilskog Emirata pod vlašću muslimana.

Naime, otok Sicilija bila je arapski emirat tijekom više od 240 godina – od 831. do 1072. godine. Glavni grad tog emirata bio je upravo Palermo, koji je pod arapskom vlašću procvjetao i postao jedan od najsjajnijih gradova u sredozemnom području (neki su ga uspoređivali čak s Kairom). Palermo je početkom 11. stoljeća bio i među najvećim gradovima u čitavoj Europi (bio je veći od Pariza i Londona).

Normanski vojskovođa Robert Guiscard rođen je u sjevernoj Francuskoj, a potjecao je od vikinških osvajača koji su se nekoć naselili na području Normandije. U 11. stoljeću Normani su osvojili velik dio južne Italije, a Robert Guiscard postao je vojvoda od Apulije i Kalabrije. Nakon što je osvojio Palermo, Robert Guiscard imenovao je svog brata Rogera grofom od Sicilije i vazalom. Rogerov sin Roger II. dobio je kasnije čak i titulu kralja Sicilije.

Red zlatnog runa – elitni dinastički viteški red (1430.)

Red zlatnog runa – elitni dinastički viteški red (1430.)

Desetog siječnja 1430. utemeljen je Red zlatnog runa, jedan od povijesno najutjecajnijih europskih dinastičkih redova. Za razliku od ranijih viteških redova, čiji su članovi, primjerice, sudjelovali u križarskim ratovima, Red zlatnog runa od samog je svog početka bio prvenstveno namijenjen nagrađivanju suradnika vladarske dinastije koja ga je utemeljila, slično kao kasnija državna odlikovanja.

Red zlatnog runa osnovao je burgundski vojvoda Filip Dobri, jedan od najbogatijih europskih vladara svoga vremena (njegovi posjedi prostirali su se na području današnje Nizozemske, Belgije i istočne Francuske, tj. na gospodarski najrazvijenijem i nejbogatijem dijelu tadašnje srednjovjekovne Europe). Izvorno je Red zlatnog runa bio ograničen na 24 člana, čime je nosio obilježje elitnosti.

Njegovi članovi imali su velike pravne privilegije, ali i obaveze viteškog ponašanja. Među prva 24 viteza Reda zlatnog runa bili su Pierre de Luxembourg (grof od Saint-Pola), Jean de Luxembourg (grof od Lignyja), Antoine de Croy (grof od Porcéana), Jehan de Croy (grof od Chimaya), Baudouin de Lannoy (vlastelin od Molembaixa) i Pierre de Bauffremont (grof od Charnyja). Uglavnom se radilo o plemićima s područja današnje Belgije.

Vojvoda Filip Dobri osnovao je Red zlatnog runa u flamanskom gradu Brugesu, jednom od najvećih i najbogatijih gradova tadašnje Europe. Među članovima reda kasnije su bili i Habsburški vladari.

Otvorena prva podzemna željeznica (1863.)

Otvorena prva podzemna željeznica (1863.)

Dana 10. siječnja 1863. otvorena je prva podzemna željeznička linija u povijesti. Sagrađena je u Londonu, a povezivala je londonski City sa željezničkim kolodvorom Paddington sjeverno od poznatog Hyde Parka. Ta prva podzemna željeznica na svijetu nosila je naziv Metropolitan Railway (skraćeno Met), a planiranje njene gradnje odvijalo se još 1850-ih godina.

Smisao te prve podzemne željezničke linije bilo je omogućavanje dolaska vlakova u blizinu središta Londona. Naime, gotovo svi dotadašnji željeznički kolodvori bili su prilično odmaknuti od londonskog Cityja, što je stvaralo prometne probleme kad je velik broj pristiglih putnika morao nakon silaska sa željezničkih kolodvora ulaziti u London pješice ili na kolima s konjskom vučom (u to doba još nije bilo automobila).

Budući da se radilo o naseljenom području Londona, nije se moglo jednostavno napraviti nadzemnu željezničku prugu, jer bi ona morala prolaziti kroz izgrađeno gradsko područje. Stoga je odlučeno da se nova željeznička linija do središte grada stavi pod zemlju.

Podzemna linija omogućila je velikom broju putnika koji su dolazili sa zapada putovanje vlakom sve do tržnice Smithfield nadomak londonskog Cityja (stanica najbliža centru Londona bila je samo desetak minuta hoda udaljena od poznate katedrale sv. Pavla u Londonu).

Kocka je bačena! (49. pr. Kr.)

Kocka je bačena! (49. pr. Kr.)

Prijeći Rubikon i danas znači donijeti neku riskantnu odluku nakon koje nema povratka. Naime, Rubikon je bila rijeka u Italiji južno od koje nijedan rimski vojskovođa nije smio povesti vojsku u vrijeme Rimske Republike. Takav propis bio je namijenjen zaštiti Rima od vojnih diktatora koji bi mogli nametnuti svoju vlast zauzimajući Rim svojim vojnim snagama.

Julije Cezar donio je 10. siječnja 49. pr. Kr. odluku da prijeđe rijeku Rubikon sa svojom 13. legijom i uputi se prema Rimu. Tim su činom i Cezar i njegovi legionari automatski osuđeni na smrt po rimskom zakonu. Navodno je Cezar tada izjavio poznatu rečenicu: “Kocka je bačena.” (lat. Alea iacta est), upravo zbog toga jer više nije bilo povratka.

Međutim, Cezar je uspio pobijediti u građanskom ratu, a kako je Senat pobjegao iz Rima, smrtna osuda nad njim i legionarima nikada nije izvršena.

Izvor: Povijest.hr

 

 

PODIJELI