Kate Middleton – vjerojatna buduća britanska kraljica (1982.)

Dana 9. siječnja 1982. godine rođena je Kate Middleton, današnja vojvotkinja od Cambridgea. S obzirom na to da je udana za budućeg britanskog prijestolonasljednika, Kate bi u daljoj budućnosti trebala postati kraljica Velike Britanije. Dapače, to bi se trebalo dogoditi osim ako prerano preminu ona ili njen suprug, ako se u međuvremenu razvedu ili ako u Velikoj Britaniji ukinu monarhiju. Kate Middleton rođena je u Readingu pokraj Londona, a odrasla je većim dijelom u mjestašcu Chapel Row u Engleskoj.

Budući da su joj roditelji radili za zrakoplovnu kompaniju British Airways, Kate je dio djetinjstva provela čak i u Jordanu. S princem Williamom, svojim kasnijim suprugom, upoznala se tijekom studija povijesti umjetnosti na Sveučilištu St Andrews u Škotskoj. Kate Middleton nije ni kraljevskog ni aristokratskog podrijetla, čime se ističe u britanskoj povijesti (za usporedbu, princeza Diana nije bila kraljevskog, ali je bila aristokratskog podrijetla kao kći earla, tj. grofa).

Počela gradnja Asuanske brane (1960.)

Počela gradnja Asuanske brane (1960.)

Asuanska brana (arap. es-Sadd el-Ali ) nalazi se u južnom Egiptu i skreće Nil u ogromno umjetno Naserovo jezero.  Stara Asuanska brana nalazi se sedam kilometara od grada Assuana i sagradili su je Britanci 1898. – 1902. s ciljem regulacije visokog vodostaja i omogućavanja navodnjavanja čitavu godinu. Bilo je to najveće građevinsko zdanje na svijetu, ali je i ono bilo nedovoljno.

Projekt za novu branu razvio je Adrian Daninos 1947., a odobrili su ga prvi predsjednik Egipta Muhammad Nagib i premijer Gamal Abdel Naser. Plan im se sviđao ne samo zato što je njime povećan ukupni volumen vode nego zato što je predviđao potpunu kontrolu brane samo Egiptu, a to dotad nije bilo moguće.

Egipat je vodio pregovore oko financiranja s Njemačkom, SAD-om i Ujedinjenom Kraljevinom, ali su propali iz financijskih ili političkih razloga. Svjetska banka odbila je financirati projekt jer je Egipat priznao Kinu i pripadao Nesvrstanima. Naser je potom nacionalizirao Sueski kanal, prebrodio Suesku krizu i dobio financijsku potporu Sovjetskog Saveza, koji se trudio proširiti utjecaj na Afriku.
Budući da se Naserovo jezero djelomično nalazi u Sudanu, Egipat s morao najprije postići sporazum s tom zemljom i platiti preseljenje lokalnog stanovništva. Preseljeno je preko 100.000 stanovnika južnog Egipta i sjevernog Sudana. Gradnja je počela 9. siječnja 1960. eksplozijom. Na gradnji brane sudjelovalo je oko 2000 sovjetskih inženjera, a Savez je dopremao i potrebne strojeve za gradnju. Gradnju je vodilo poduzeće Arab Contractors i na projektu zapošljavalo oko 30.000 ljudi.

Brana je bila dovršena 1879. godine. Troškovi se procjenjuju na oko 2,2 milijarde eura, a 451 osoba izgubila je život na gradilištu. Iako je glavni cilj izgradnje brane hvalevrijedan – smanjenje suše i gladi – uništeni su vrijedni spomenici. Neki su uz pomoć UNESCO-a preseljeni na povoljnije mjesto (pr. Abu Simbel), a neki u druge države.

Piše: Marsela Alić

Veličanstveni pogreb britanskog admirala Nelsona (1806.)

Dana 9. siječnja 1806. godine svečano je u Londonu pokopan znameniti britanski admiral Horatio Nelson. Taj je pomorski zapovjednik bio preminuo još 21. listopada prethodne godine, i to u sudbonosnoj Bitki kod Trafalgara, u kojoj je odnio sjajnu pobjedu nad udruženim francuskim i španjolskim flotama. Nelsonovo je mrtvo tijelo na njegovom admiralskom brodu Victory odmah nakon bitke stavljeno u bačvu rakije pomiješane s kamforom i mirom, radi boljeg očuvanja. Na taj je način prevezeno do Gibraltara, a zatim je položeno u olovom obloženi sanduk napunjen alkoholom dobivenim destilacijom vina. Nakon toga je tijelo brodom Victory prevezeno u Englesku, što je oduzelo dosta vremena, a čime se može tumačiti odgoda od čak dva i pol mjeseca između admiralove pogibije i pokopa.

U Londonu su svečanosti pokopa trajale nekoliko dana, s time da je 8. siječnja Nelsonovo tijelo prevezeno Temzom u svečanoj pogrebnoj lađi praćeno drugim brodovima, a 9. siječnja održan je konačan pokop u londonskoj katedrali sv. Pavla. Pogrebu su prisustvovala čak 32 admirala i oko deset tisuća vojnika, a za sahranu je upotrebljen sarkofag izrađen nekoć za kardinala Wolseya. Danas se još uvijek u katedrali sv. Pavla može vidjeti Nelsonov crni sarkofag na počasnom mjestu u kripti.

Car Zenon bježi iz Konstantinopola (475.)

Istočnorimski car Zenon vladao je 474. – 491. godine. Tijekom njegove vladavine u Carstvu su izbili brojni ustanci i religijske borbe, ali je uspio donekle stabilizirati državu.

Zenonovo ime prije stupanja na prijestolje bilo je TarasiskodisaPotjecao je iz maloazijskog plemena Izaurijaca, iz Anatolije. Njegov otac se visoko popeo u rimskoj hijerarhiji i postao konzul 448. godine. Tarasiskodisa je jednom prilikom otkrio da sin vojnog zapovjednika Aspara sprema urotu protiv cara Lava I., čime je stekao njegovu naklonost i pokazao se vrlo sposobnim generalom. Uzeo je novo ime – Zenon i oženio se za carevu kćer.

Istjerao je Vandale iz Epira i otjerao Hune i Gepide iz krajeva južno od Dunava. Proglašen je regentom samo desetak dana prije careve smrti. Nasljednik je trebao biti Zenonov sin Leo II., ali je rano umro. Stoga je Zenon sjeo na prijestolje. Njegov dolazak na vlast narod nije prihvaćao te je došlo do ustanaka. Njegova punica skovala je zavjeru i na prijestolje dovela svog brata Baziliska 475. godine. Dana 9. siječnja 475. Zenon i njegova izaurijska vojska morali su pobjeći iz Konstatinopola u Siriju. U egzilu je proveo 20 mjeseci i za to vrijeme je izgradio vojsku.

Bazilisk je postao vrlo nepopularan, a gospodarstvo propadalo. To je Zenonu omogućilo povratak na prijestolje bez borbe 476. godine. U preuzimanju vlasti pomogao mu je konzul Armatus, pa je Zenon njegovog sina proglasio cezarem pod imenom Lav, ali ga je nakon nekoliko godina svrgnuo, a Armatusa dao ubiti.

Nakon što je Julije Nepot, posljednji car Zapadnog Rimskog Carstva umro u Dalmaciji, Zenon je postao car obaju rimskih carstava. Međutim, zbog prazne blagajne, nedovoljno resursa i opasnosti sa svih strana, Zenon nije mogao preuzeti vladanje nad Zapadnim dijelom. Sve veću prijetnju predstavljaju Goti koji ga prisaljavaju na ustupke. Nakon nekoliko spletki i religijskih sukoba, koje nije uspio riješiti, Zenon je umro 491. bez nasljednika.

Piše: Marsela Alić

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI