(VIDEO) 8. studenoga 1991. Hrvatska – kako je izgledao vrhunac zračnih napada na Hrvatsku?

Piše: Petar Horvatić

 

U agresiji na Hrvatsku srpski pobunjenici i Jugoslavenska narodna armija koristili su se svom raspoloživom ratnom tehnikom pa tako i Jugoslavenskim ratnim zrakoplovstvom.

Iako je odlaskom slovenskih i hrvatskih pilota bilo znatno oslabljeno, jugozrakoplovi su žestoko napadali vojne i civilne ciljeve diljem Hrvatske. Vrhunac tih napada dogodio se 8. studenog 1991., kada je u jednom trenutku sirena za opasnost od napada iz zraka oglašena u čak 34 hrvatska grada, piše daniponosa.hrt.hr

Neprijateljski zrakoplovi bombardirali  su i raketirali na današnji dan područja istočne Slavonije, gornje Posavine, Gorskoga kotara, Zagreba, Karlovca te gotovo cijele Dalmacije.

Ujutro je raketiran i Sinj, a meta napada bio je sportski aerodrom. Nešto prije nad Zadrom su ispuštene svjetleće bombe, zatim su raketirane Šepurine, područje oko Nina te trajektno pristanište koje Miletić spaja s otokom Pagom. Osim toga u zračnom napadu ispod Paškog mosta pogođeni su Jadrolinijini trajekti Borik i Vira, koji su ipak nakon nekoliko dana osposobljeni za plovidbu.

Karlovačko područje više su puta nadlijetali zrakoplovi Jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva iz Bihaća i Banje Luke. Razorena je napuštena vojarna na Logorištu, zatim Mala Švarča, Mostanje, Turanj i Belajske Poljice u općini Duga Resa. U jednom naletu pogođena je trafostanica u Kupinečkom Kraljevcu blizu Zagreba pa je veći dio grada ostao bez struje. I na dubrovačkom bojištu iznad Pelješca zrakoplov je izbacio “paučinu” kao i nekoliko dana ranije u Slavoniji.

No, ni hrvatska strana nije sjedila prekriženih ruku. Uz jedan neprijateljski Mig-21 koji je srušen kod Delnica, a pogođena su i dva jugozrakoplova koja su gađala paški most. Jedan Galeb G-2 srušen je kod samog mosta, a za drugi, tipa Jastreb J-21, pretpostavlja se da je pao kod Luna na Pagu.

 

 

Izvor: narod.hr/daniponosa.hrt.hr

(VIDEO) 8. studenoga 1983. rođena Blanka Vlašić – svjedočanstvo Blanke i oca Joška o važnosti vjere u njihovom životu

Piše: Petar Horvatić

 

Na današnji dan 8. studenoga 1983. rođena je Blanka Vlašić, hrvatska atletičarka i jedna od najboljih hrvatskih sportašica svih vremena.

O sportskim uspjesima i medaljama najbolje hrvatske atletičarke, uz Sandru Perković,  Blanke Vlašić zna gotovo cijeli svijet. Od niza njezinih postignuća,valja istaknuti skok od 207 cm u Stockholmu 2010. godine, kada je ostvarila drugi najbolji rezultat svih vremena.

Danas je poznato da je Blanka Vlašić osvjedočena vjernica.

“On je bio uvijek tu, On me zvao, a ja sam ta koja sam okretala glavu i nisam imala raspoloživo srce. Često bih zazvala Boga ali to nije bilo onako kako treba, to nije bilo Tata, to nije bilo Abba, nije bilo iz vjere da je On stvarno tu, na kraju svakog dana, da Mu dođem, da Mu se izjadam, isplačem i pohvalim. Nisam znala ni da je to ljubav koja nikad ne razočara”, svjedoči Blanka kroz suze o Bogu, ističući da je ta spoznaja danas za nju najveće bogatstvo i dar.

Pogledajte svjedočanstvo Blanke Vlašić i oca Joška o važnosti vjere u njihovom životu:

Izvor: narod.hr


Otkrivene rentgenske zrake (1895.)

Osmog studenog 1895. godine, u poslijepodnevnim satima, njemački fizičar Wilhelm Röntgen eksperimentirao s različitim električnim uređajima, uključivši neke Tesline, dovodeći ih pod napon i gledajući kakve će zrake proizvesti. Pri jednom od eksperimenata u zamračenoj sobi, primijetio je svjetlucanje barij-platinocijanida. Zaključio je da su to svjetlucanje izazvale neke do tada nepoznate zrake.

Nazvao ih je X-zrakama, pri čemu je X trebao označavati nepoznatost. Kad je prinosio razne predmete u domet zraka opazio je sliku svojeg kostura na podlozi od barij-platinocijanida. Nakon toga je nastavio istraživanja u tajnosti, jer se bojao da bi ga mogli ismijati ako se njegova zapažanja ne pokažu točnima. Nakon dva tjedna napravio je snimku ruke svoje supruge, na kojoj se vide kosti i prstenje. Zrake su nazvane rentgenskima po njemu, premda je on uvijek više volio naziv X-zrake.

Tvornički radnik pokušao ubiti Hitlera (1939.)

Osmog studenog 1939. godine Johann Georg Elsner, tvornički radnik i protivnik nacizma, pokušao je ubiti njemačkog Fuhrera Adolfa Hitlera. Elsner  je plan atentata pripremao više od mjesec dana. Naime, znao da će Hitler održati govor u pivnici Bürgerbräukeller u Münchenu na obljetnica tzv. Pivničkog puča (Hitlerovog prvog pokušaja preuzimanja vlasti 16 godina ranije).

Tijekom mjesec dana Elsner je zalazio u tu pivnicu i potajno radio rupu u zidu na skrivenom mjestu pokraj govornice. Na kraju je postavio eksploziv i namjestio vremenski okidač. Hitler je tog dana doista održao govor, no zbog svjetskog rata koji je dva mjeseca prije izbio žurilo mu se u Berlin. Namjeravao je ići avionom, no tog je dana bila magla, pa je morao ići vlakom. Zbog toga je morao krenuti na put znatno ranije, pa je skratio svoj govor u pivnici.

Bomba je eksplodirala u 21:20, točno kad je Elsner i planirao, no Hitlera i njegovih najbližih suradnika tada više nije bilo u pivnici (napustio ju je samo 13 minuta ranije). Bomba je usmrtila osmero ljudi, a 63 je bilo ranjeno.

Elsner je uhićen kad je pokušavao prijeći švicarsku granicu. Isprva se nije sumnjalo na njega, no u kaputu su mu pronađene razglednice iz pivnice Bürgerbräukeller i dijelovi upaljača. Zatvoren je i ispitivan od Gestapa. Priznao je odgovornost za eksploziju rekavši da mu je namjera bila ubiti Hitlera da zaustavi svjetski rat koji se upravo zahuktavao. Nacisti nikada nisu povjerovali da je djelovao  samostalno. Primjerice Goebels je bio uvjeren da se iza svega krije britanska tajna služba.  Elsner je zatvoren bez suđenje, a kraj rata dočekao je u logoru Dachau gdje je držan u posebnoj čeliji. Ssmaknut je jedan dan prije njemačke kapitulacije.

Kao kuriozitet navedimo da je tri  dana nakon pokušaja atentata sovjetska vlada (tada još srdačnim odnosima s Njemačkom) izrazila: “žaljenje i ogorčenje zbog nemilosrdnog napada u Münchenu, i svoju radost zbog sretnog izbavljenja Adolfa Hitlera od opasnosti od smrti i žalost zbog nevinih žrtvava napada “.

piše: Dražen Krajcar

Janjičari svrgnuli sultana Mehmeda IV. (1687.)

Osmog studenog 1687. godine janjičari su u Istanbulu svrgnuli s vlasti sultana Mehmeda IV. i zatvorili ga u carsku palaču Topkapi. Janjičari, koji su svrgnuli sultana, bili su elitni dio turske vojne sile. Do tog vremena broj im je narastao preko 54.000 i transformirali su se iz vojne postrojbe u interesnu skupinu, koja je držala veliku moć u Osmanskom carstvu.

Mehmed IV. postao je sultan 1648. godine godine sa samo sedam godina, nakon što je njegov otac Ibrahim I. Ludi ubijen u krvavom puču. Kao dijete bio je ozlijeđen kad ga je otac prilikom jedne svađe sa suprugom u bijesu bacio u bazen. Dječak je jedva preživio, i to zahvaljujući haremskim slugama koji su ga spasili.

Kao sultan obožavao je lov  čega dobiva nadimak Lovac. Većinu svoje vladavine Mehmed je slovio kao uspješni sultan. U njegovo doba osvojena je Kreta te je venecija u potpunosti istisnuta iz Egejskog mora. Osvojena je i Transilvanija te poraženi Poljaci. Problemi su nastali kada je odlučio dati potporu mađarskim pobunjenicima protiv habsburške vlasti. Mehmed IV. objavljuje rat Habsburškoj Monarhiji te šalje vojsku na Beč 1683. godine pod vodstvom velikog vezira Kara Mustafe. Osmanlije su teško poražene, a sultan je zapovijedio da se velikom veziru odrubi glava. Nakon toga Habsburška Monarhija prelazi u ofenzivu te oslobađa veliki dio Ugarske što dovodi do pobune u državi koju predvode janjičari. Mehmed je svrgnut te je ostatak života, umro je 1693., proveo u izolaciji u Edirni. Naslijedio ga je njegov polubrat Sulejman II.

Piše: Dražen Krajcar

Otočje koje funkcionira kao golemi nosač zrakoplova (1965.)

Dana 8. studenog 1965. godine stvoren je Britanski Teritorij Indijskog Oceana, prilično neobično zavisno područje Velike Britanije uvelike izolirano od ostatka svijeta. Britanski Teritorij Indijskog Oceana sastoji se od više od 1.000 otoka smještenih gotovo u središtu Indijskog oceana. Od afričkog je kopna ta skupina otoka udaljena oko 3.000 kilometara, od Indije 1.800 kilometara, a od Indonezije također oko 3.000 kilometara. Najbliži susjedni otoci Britanskom Teritoriju Indijskog Oceana jesu Maldivi, smješteni sjeverno tj. u smjeru Indije.

Britanski Teritorij Indijskog Oceana specifičan je po tome što praktički ne sadrži domaće stanovništvo. Naime, lokalno stanovništvo de facto je tijekom 1960-ih i 1970-ih godina protjerano (evakuirano) radi izgradnje vojne baze. Premda je teritorij u britanskom posjedu, vojnu bazu ondje posjeduju Amerikanci (Britanci su im ustupili pravo na smještaj vojske). Dakako, zbog svog je strateškog položaja između Afrike, Indije i Jugoistočne Azije to otočje izvanredno važno. Najveći otok – Diego Garcia – funkcionira poput golemog usidrenog nosača zrakoplova s pistom dugom čak oko 4.000 metara. Takva dužina piste omogućava polijetanje i slijetanje s tog otoka čak i najtežim strateškim bombarderima poput američkog B-52.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI