Princ Al-Valid – najbogatiji arapski poduzetnik (1955.)
Sedmog ožujka. 1955. rođen je Al-Valid bin Talal bin Abdulaziz al Saud, najbogatiji arapski poduzetnik na svijetu. Bogatstvo mu procjenjuju na oko 20 milijardi dolara, a vlasnik je kompanije Kingdom Holding sa sjedištem u Rijadu (glavnom gradu Saudijske Arabije). Ta kompanija, između ostaloga, financira gradnju budućeg najvišeg nebodera na svijetu – Kingdom Towera u Džedi (Jeddah) – koji bi trebao biti visok čak oko 1000 metara.
Premda je Al-Valid saudijski princ, tj. pripadnik tamošnje vladajuće kraljevske dinastije, njegovo bogatstvo nije naslijeđeno, nego je stečeno ulagačkim aktivnostima. Navodno je princ Al-Valid kao poduzetnik započeo posao s prilično skromnim resursima, a s vremenom je stekao udjele u mnogobrojnim svjetskim kompanijama. Zbog toga ga nazivaju i Arapskim Warenom Buffetom. Ipak, postoje teorije da se iza princa Al-Valida kriju i drugi ulagači.
Princ Al-Valid rođen je kao unuk Ibn Sauda, prvog kralja Saudijske Arabije. Studirao je u SAD-u, a poslovnu je karijeru započeo u Saudijskoj Arabiji, u koju se vratio nakon završetka studija. Stekao je udjele u velikim svjetskim korporacijama, uključujući Citigroup. Osobito se ističe po vlasništvu nad hotelima, uključujući Plazu u New Yorku i Savoy u Londonu. Princ Al-Valid vlasnik je i jedne od najvećih jahti na svijetu – Kingdom 5KR. To je plovilo, dugo oko 86 metara, isprva bilo u vlasništvu saudijskog milijardera Adnana Khashoggija, a zatim Donalda Trumpa, dok ga nije kupio princ Al-Valid.
Prvi pisani spomen Zagreba kao glavnog grada (1557.)
Najviše zakonodavno tijelo u hrvatskim zemljama bio je sabor. Na saborima se oduvijek raspravljalo o važnim pitanjima i donosilo odluke, neke bolje, neke lošije. Postojali su Hrvatski sabor, Slavonski sabor i Dalmatinski sabor, a ponekad su se održavali zajednički sabori.
Budući da je sabor važan događaj, on se održavao u značajnijim mjestima na području razjedinjenih hrvatskih zemalja. Pa tako znamo da se već 1273. u Zagrebu održao sabor Kraljevine Slavonije, a zapisnik iz te godine je najstariji sačuvani zapisnik nekog saborskoga zasjedanja. Zagreb je u to vrijeme bio sjedište kraljeva zamjenika i bana te sudske i crkvene vlasti. Budući da ga je posjećivao i sam kralj, 1335. izgrađena je kraljevska palača (dinastija Anžuvinaca), čiji su ostatci pronađeni u nedavnim arheološkim iskopavanjima blizu parka Grič.
Međutim, za Hrvatsku i Zagreb osobito je važan sabor održan 7. ožujka 1557. jer otada sabor djeluje kao jedinstven sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Održao se upravo u Zagrebu, a sačuvane su i zapisničke knjige. U njima piše da sabornici mole kralja Ferdinanda I. Habsburškog “da bi se udostojalo svoj kraljevski grad na brdu Gradec koji je metropola istih kraljevstava Njegovo Veličanstvo milostivo i dalje utvrđivati i jačati, da ne bi, pošto bi taj grad bio izgubljen, pali ostatci ovog kraljevstva”.
Tako se Zagreb prvi put u pisanim dokumentima spominje kao glavni grad Hrvatske. U to vrijeme još nije postojala zgrada namijenjena sjednicama sabora, pa su se sabornici sastajali po kućama uglednika. Zanimljivo je napomenuti da se sabor u to vrijeme naziva spravišće i stanak, a na latinskom diaeta,congressus, congregatio generalis ili conventus Regni.
Piše: M. Alić
Posljednji francuski premijer uoči Revolucije (1730.)
Dana 7. ožujka rođen je čovjek koji je bio posljednji premijer Francuske prije izbijanja Revolucije 1789. godine. Ime mu je bilo Louis Charles Auguste le Tonnelier, a imao je aristokratske titule baruna od Breteuila i baruna od Preuillyja. Danas je najviše poznat kao barun de Breteuil po svojoj prvoj barunskoj tituli.
Barun de Breteuil rođen je u bogatoj plemićkoj obitelji, u prekrasnom dvorcu Azay-le-Ferron u središnjoj Francuskoj. Postao je ugledan diplomat, a zatim čak i francuski ambasador u Ruskom Carstvu. Kasnije se prebacio kao ambasador u habsburšku carsku prijestolnicu u Beču.
Još veći uspon u rangu doživio je barun de Breteuil kad je imenovan ministrom francuskog kraljevskog dvora (franc. Secrétaire d’État à la Maison du Roi). To je bila visoka funkcija na kojoj je Breteuil bio u kontaktu sa slavnom kraljicom Marijom Antoanetom, suprugom tada vladajućeg Luja XVI. Breteuil je kraljici učinio veliku uslugu u tzv. Aferi s ogrlicom. Kraljica mu je trajno ostala zahvalna zbog te pomoći, jer je spriječio da sramota padne na nju.
Breteuil je kratko vrijeme bio i francuski ministar obrane, tj. rata (franc. Secrétaire d’État de la Guerre), a 1789. postao je i glavnim ministrom (premijerom). Dogodilo se to upravo uoči sudbonosnog napada na Bastilju, kojim je formalno započela Francuska revolucija. Na neki je način upravo Breteuilovo imenovanje potaknulo Revoluciju, jer je time smijenjen dotadašnji glavni ministar Jacques Necker. Naime, Necker je provodio reforme u pokušaju da spasi Francusku koja je nezaustavljivo tonula. Protiv Neckera su se urotili neki konzervativci, kojima se on činio preradikalan, a prezirali su ga i zato što je bio protestant i stranac (iz Švicarske).
Nakon što je počela Francuska revolucija, Breteuil je pobjegao u emigraciju. Kraljica Marija Antoaneta, koja je s Lujem XVI. ostala u Francuskoj, ishodila je da ga se imenuje premijerom izbjegličke vlade. Na toj je funkciji Breteuil bio pregovarač s europskim dvorovima, koje je izgleda nagovarao da vojno interveniraju u Francuskoj. Sudjelovao je u pokušaju da kralj i kraljica pobjegnu iz Francuske, ali je to nesretno propalo kod Varennesa. Nakon pogubljenja kralja i kraljice bio je većinom marginaliziran.
Napoleonov pohod u Svetu zemlju (1799.)
Općenito je poznato da je Napoleon izvršio vojnu ekspediciju u Egipat, no manje je poznato da je u nastavku te ekspedicije pokušao osvojiti i Svetu Zemlju (područje današnjeg Izraela i Palestine), koja je tada bila u sastavu Osmanskog Carstva. Njegove su trupe sedmog ožujka 1799. osvojile lučki grad Jaffu.
Francuzi su nakon osvajanju masakrirali mnoge zarobljene muslimane, a u francuskom logoru izbila je kuga. Prema tom događaju napravljena je slavna propagandna slika Napoleona kako posjećuje žrtve kuge. Napoleon je prikazan kako pruža zaraženim vojnicima utjehu i neustrašivo prstima dira njihove kužne rane.
Nakon osvajanja Jaffe Napoleon je nastavio prodor. Osvojio je mjesta Nazaret i Kanu te je pobijedio Osmanlije kod znamenitog brda Tabor. Međutim, nakon što Francuzi nisu uspjeli osvojiti lučki grad Akru, povukli su se natrag prema Egiptu. Tako je završena Napoleonova ekspedicija u Svetoj Zemlji.
Izvor: Povijest.hr
