Moreplovac Zheng He vratio se s treće ekspedicije (1411.)

Dana 6. srpnja 1411. čuveni kineski moreplovac Zheng He vratio se u Nanjing (Nanking) s Treće ekspedicije u potrazi za blagom. Tako, naime, Kinezi nazivaju sedam pomorskih ekspedicija poduzetih u vrijeme dinastije Ming (1368. – 1644.). Prvih šest naredio je car Yongle početkom 15. stoljeća. Za razliku od mnogih drugih careva, Yongle je bio fasciniran stranim zemljama. Poslao je glasnike na dvorove čak 37 stranih vladara, tražeći da priznaju njegovo vrhovništvo.

Vrhovni vođa Yongleove moćne flote bio je admiral Zheng He, eunuh rođen u muslimanskoj obitelji koji je kasnije prihvatio gotovo sve religije u Kini. Zheng He bio je blizak suradnik cara Yonglea te mu je pomogao domoći se prijestolja. Poveo je ekspedicije u zemlje Južnokineskog mora, Indiju, Crveno more i uz istočnu obalu Afrike sve do Zanzibara.

Postoji teorija da je Zheng He stigao čak i u Južnu Ameriku, ali ona je danas uglavnom diskreditirana. Međutim, za razliku od Kolumba koji je na prvu ekspediciju poveo svega tri mala broda, Zheng He putovao je na čelu flota od više stotina brodova s mnoštvom teško naoružanih vojnika. Cilj je bio zadiviti strance kineskom moći i bogatstvom te donijeti u Kinu strane poslanike i egzotične biljke i životinje.

Treća ekspedicija u potrazi za blagom krenula je iz pokrajine Jiangsu u istočnoj Kini u veljači 1409. godine. Posjetila je Čampu, Javu, Melaku, Sumatru, Šri Lanku i južnu Indiju. Na Šri Lanki došlo je do sukoba s jednim od lokalnih vladara, kojeg su Kinezi optužili za gusarenje i napade na njihove vazale. Kinezi su porazili protivnike i zarobili cijelu kraljevsku obitelj te ju doveli pred cara Jonglea. Car ih je odlučio pustiti kući pod uvjetom da priznaju njegovo vrhovništvo.

Piše: Boris Blažina


Drago Britvić – veliki glazbeni tekstopisac (1935.)

Drago Britvić, jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca tekstova zabavne glazbe i šansona, rođen je u Pitomači 6. srpnja 1935. godine. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U početku je radio kao noćni čuvar u Gradskom vodovodu, ali je istovremeno objavljivao pjesme i kraću prozu u književnim časopisima i novinama.

Uskoro se, međutim, probio na glazbenoj sceni te radio na Radio Zagrebu i kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Pokrenuo je emisije Lice s fotografije, Ulice i trgovi, Pod starim i novim krovovima i Sunčani sat. Godine 1966. osnovao je Festival kajkavske popevke u Krapini i dugo vremena radio kao njegov direktor.

Zapamćen je kao autor mnogih poznatih pjesama i šansona, uključujući Mirno teku rijeke, Potraži me u predgrađu, Proplakat će zora, Milioner, Pod starim krovovima itd. Britvić je i autor stihova pjesme Himna za drugara, mnogo poznatije prema refrenu kao Kad se male ruke slože iz dječjeg filma Vlak u snijegu (1976.), kao i domoljubne pjesme Bože čuvaj Hrvatsku(1991.).

Jedan je od najnagrađivanijih autora stihova glazbenih festivala. Umro je 2005. u Zagrebu, a postumno je nagrađen Porinom za životno djelo.

Piše: Boris Blažina


Pokušaj ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne Crkve (1439.)

Dana 6. srpnja 1439. svečano je objavljeno ujedinjenje Katoličke i Pravoslavne Crkve. Bio je to vrhunac višegodišnjih nastojanja da se kršćanski svijet ujedini u borbi protiv zajedničkog neprijatelja s istoka, Osmanskog Carstva, koje je već bilo na pragu osvajanja Carigrada. Za uniju Crkava bio je zainteresiran i bizantski car Ivan VIII. Paleolog. Došao je osobno u Italiju, u pratnji 700 ljudi, uključujući carigradskog patrijarha Josipa II., 23 pravoslavna mitropolita i velik broj teologa. Prisustvovali su crkvenom koncilu kojem je predsjedao papa Eugen IV., također zagovornik unije Crkava.

Katolici i pravoslavni tijekom koncila usuglašavali su svoje stavove u vjerskim pitanjima, naročito oko papinskog prava prvenstva i doktrine o Čistilištu. Ipak, najviše prijepora bilo je oko glasovite formule Filioque, koja u Katoličkoj Crkvi označava da Duh Sveti dolazi od Oca i Sina (lat. Patre Filioque), dok pravoslavni tvrde da dolazi od Oca preko Sina (lat. Patre per Filium). Na kraju je ipak postignut dogovor i sporazum je potpisao carigradski patrijarh Josip II. (carigradski patrijarh ima status prvog među jednakima među pravoslavcima i nosi naslov ekumenskog patrijarha).

Sporazum su potpisali i svi pravoslavni metropoliti, osim jednog – Marka od Efeza. On je ustrajao u protivljenju papinstvu i neki ga smatraju odgovornim za neuspjeh čitave unije. Na kraju je cijeli pokret doživio neuspjeh, a Carigrad je pao pod Osmanlije niti 14 godina kasnije.

Piše: Boris Blažina

Izvor: http://povijest.hr/nadanasnjidan/

PODIJELI