Rana prilika za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (1860.)
Dana 5. ožujka 1860. sazvao je car Franjo Josip u Beč tzv. pojačano Carevinsko vijeće (njem. verstärkter Reichsrat). U njega je pozvano, osim stalnih carskih savjetnika iz uobičajenog Carevinskog vijeća, još i 38 uglednika iz raznih krajeva Monarhije, s namjerom da svaka od habsburških zemalja ima svog zastupnika.
Za hrvatsku je povijest osobito zanimljivo da je u pojačano Carevinsko vijeće pozvan i Ambroz Vraniczany iz tadašnje Banske Hrvatske. Iz Slavonije je pozvan đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, a iz Dalmacije Franjo Borelli. Pojačano Carevinsko vijeće sastalo su Beču pod predsjedanjem nadvojvode Rainera i zasjedalo je od 31. svibnja do 28. rujna 1860. godine.
Premda to nije bila izvorna careva namjera, to je vijeće počelo raspravljati i o organizaciji Habsburške Monarhije, pri čemu je usvojilo federalističku koncepciju sa središnjim parlamentom. Od svega toga nije bilo dugoročnih plodova, no za hrvatsku je povijest spomenuto vijeće bilo značajno jer su biskup Josip Juraj Strossmayer i Ambroz Vranyczany na njemu zatražili sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
Premda ni ta ideja nije ostvarena tijekom postojanja Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske, navijestila je želju za političkim sjedinjenjem tih hrvatskih krajeva koji su stoljećima bili išli različitim putovima.
Rimsko Carstvo napalo moćnu Perziju Sasanida (363.)
Petog ožujka 363. rimski car Julijan započeo je pohod na veliku susjednu državu – Perziju. U to je doba Perzijsko Carstvo bilo moćna sila, kojom je vladala znamenita dinastija Sasanida. Na perzijskom prijestolju nalazio se šah Šapur II. Veliki, za vrijeme kojeg je sasanidska Perzija bila u svom zlatnom dobu. Njegovo je carstvo obuhvaćalo današnje države Iran, Irak, Afganistan, kao i dobar dio Središnje Azije, a čak i neka arapska područja oko Perzijskog zaljeva.
Za šaha Šapura zanimljivo je da je postao vladarom još dok je bio u majčinoj utrobi. Naime, otac mu je umro dok se on još nije ni rodio, pa su navodno Šapurovu krunidbu izvršili tako što su trudnoj majci stavili krunu na trbuh (vjerojatno jedini takav slučaj u povijesti).
Rimski car Julijan sa svojim je legijama iz rimskog grada Antiohije započeo marš u smjeru Perzijskog Carstva. Ukupna snaga Julijanove vojske procjenjuje se na 80.000 do 90.000 vojnika, što bi odgovaralo 13 do 15 klasičnih legija. Julijanova vojska prodrla je u Perzijsko Carstvo dolinom poznate rijeke Eufrat. U travnju su rimske trupe došle na područje današnjeg Iraka. Do velike bitke s Perzijancima došlo je kod grada Ktezifona, južno od današnjeg Bagdada.
Rimljani su uspjeli pobijediti u toj bitki. Ipak, nisu dobro iskoristili svoju pobjedu, jer nisu zauzeli sam grad Ktezifon (perzijsku zimsku prijestolnicu). Nastavili su prodirati u perzijski teritorij bez jasne strategije. Perzijska vojska ih je putem napadala, a u jednom od takvih napada car Julijan je ranjen kopljem i to u područje crijeva ili jetre. Rana se pokazala smrtonosnom i on je umro na perzijskom teritoriju. Rimska invazija time je propala.
Sveta liga – savez kršćanskih zemalja protiv Osmanlija (1684.)
Dana 5. ožujka 1684. formirana je Sveta liga kršćanskih zemalja namijenjena borbi protiv Osmanlija. Europske su se zemlje razmjerno teško ujedinjavale kad se zajednički trebalo boriti protiv Osmanlija. Dapače, pojedine europske sile iskorištavale su činjenicu da je Habsburška Monarhija s jugoistoka bila ugrožena zbog nadiranja Osmanlija, a ponekad su čak i koalirale s Osmanlijama (npr. francuski kraljevi upotrebljavali su takvu strategiju na bi nadjačali Habsburgovce u Europi).
Sveta liga iz 1684. formirana je pod pokroviteljstvom pape Inocenta XI. (rođen pod imenom Benedetto Odescalchi). U Svetoj ligi bile su, između ostalih, Habsburška Monarhija, Poljska i Mletačka Republika, a kasnije im se pridružilo i Rusko Carstvo te još neke države. Formiranje lige dogodilo se nakon što je Beč uspješno obranjen od posljednje osmanske invazije u povijesti (1683. godine). U toj obrani pomogao je caru Leopoldu I. Habsburškom uvelike poljski kralj Ivan III. Sobjeski.
Za ostvarenje Svete lige zaslužan je bio talijanski kapucin blaženi Marko od Aviana. Njega je poslao spomenuti papa Inocenta XI. kako bi realizirao savez kršćanskih zemalja protiv Turaka. Tu je zadaću uspješno izvršio.
Sveta liga uspjela je potisnuti Osmanlije na istok, daleko od Beča. Dapače, od Osmanskog Carstva oslobođena je praktički čitava Ugarska. Na hrvatskim područjima oslobođena je čitava Slavonija, tako da je granica s Osmanskim Carstvom pomaknuta sve do Save i Dunava. Kršćanske snage provalile su duboko u Osmansko Carstvo, sve do područja današnje Makedonije (ipak, kasnijim je mirovnim sporazumom to područje i dalje ostalo Osmanlijama). Sve u svemu, Sveta liga pokazala se uspješnom u oslobađanju od muslimanske vlasti velikih područja Europe.
Kartograf Mercator koji je uveo naziv atlas (1512.)
Petoga ožujka 1512. rođen je znameniti kartograf Gerardus Mercator. Povijesno je izrazito važan jer je, po svemu sudeći, upravo on prvi upotrijebio naziv atlas za kolekciju karata. Mercator je rođen u mjestu Rupelmonde južno od Antwerpena. Radi se o području današnje Belgije, no u vrijeme njegovog rođenja tamošnja grofovija Flandrija pripadala je Habsburgovcima.
Gerardus Mercator rođen je zapravo pod imenom Gerard de Kremer, a tek je latinizacijom tog imena ono pretvoreno u Gerardus Mercator (riječ mercator na latinskom jeziku znači trgovac). Po Gerardusu Mercatoru zove se danas u kartografiji poznata Mercatorova projekcija. To je kartografska projekcija koja je stoljećima bila najkorištenija na zemljopisnim kartama.
Mercator je poznat i po ranim globusima na kojima je radio. Sačuvano ih je otprilike 22. Inače, naziv atlasuveo je Mercator po mitskom kralju Atlasu iz Mauretanije, koji je navodno bio jedan od utemeljitelja astronomije.
Izvor: Povijest.hr
