Krunidba Bokasse za cara Srednjoafričkog Carstva (1977.)
Posljednja carska krunidba u povijesti Afrike održana je 4. prosinca 1977. godine. Naime, tog se dana Jean Bedel Bokassa okrunio za cara Srednjoafričkog Carstva. On je prethodno bio predsjednik Srednjoafričke Republike, a proglasio se carem tvrdeći da će to pomoći njegovoj državi da se istakne među ostalim afričkim zemljama i da stekne međunarodni ugled.
Bokassi je za krunidbu, po svemu sudeći, velik uzor bio Napoleon Bonaparte. Državu je Bokassina krunidba koštala oko 20.000.000 američkih dolara (velik dio ukupnog godišnjeg BDP-a te siromašne zemlje). Svečanost je održana na stadionu u glavnom srednjoafričkom gradu Banguiu. Bokassa se uspeo na veliki pozlaćeni tron koji je imao oblik orla s raširenim krilima. Na sebi je nosio krunidbeni ogrtač težak oko 14 i pol kilograma, a ukrašen s 785.000 bisera i 1.220.000 kristala. Bokassa se okrunio krunom na kojoj je bio dijamant od 138 karata. Samo je kruna koštala oko 2.000.000 dolara. Za vrijeme banketa upotrijebljeno je oko 240 tona hrane i pića, uključujući kavijar.
Osnovana organizacija Stiftung Warentest (1962.)
Dana 4. prosinca 1962. osnovana je njemačka Organizacija za ispitivanje proizvoda (njem. Stiftung Warentest). To je vodeća njemačka organizacija za ispitivanje kvalitete proizvoda, a smatra se vodećom i u Europi. Iako je privatna organizacija, dijelom se financira javnim novcem kako bi se smanjila mogućnost pogodovanja i korupcije.
Stiftung Warentest godišnje provodi više od 200 ispitivanja proizvoda i usluga, a do danas je ispitala više od 85.000 proizvoda i 1.800 usluga. Stiftung Warentest daje ocjene:
- 1.0 – 1.5: odličan
- 1.6 – 2.5: dobar
- 2.6 – 3.5: zadovoljavajuć
- 3.6 – 4.5: dovoljan
- 4.6 – 5.5: nedovoljan
Poticaj osnivanju dala je njemačka vlada na čelu s kancelarom Konradom Adenauerom. Neki su proizvođači tužili organizaciju Stiftung Warentest nakon što su dobili loše ocjene, ali su izgubili parnice. U procjeni proizvoda, osim objektivnih značajki, ocjenjuju se i uporabna vrijednost, utjecaj na okoliš, upute za korisnike, utjecaj na zdravlje…
Budući da je Stiftung Warentest najpoznatija organizacija za procjenu kvalitete u Europi, njezina ocjena ima velik utjecaj na potrošače. Od 1979. organizacija organizira natjecanje za školarce naziva Jugend testet kako bi mređu mladima razvila kritički odnos prema kupnji proizvoda, usluga i reklamama.
Piše: Marsela Alić
Misterij: Tko je zapravo bio posljednji ruski car? (1878.)
Četvrtog prosinca 1878. godine rođen je veliki knez Mihail Romanov – po nekima pravi posljednji car Ruskog Carstva. Naime, opće je poznato da je tijekom revolucije 1917. godine u Rusiji abdicirao poznati car Nikola II. Romanov. On je imao sina Alekseja, koji je bolovao od hemofilije. Prilikom abdikacije, Nikola II. abdicirao je i u dječakovo ime (careviću Alekseju bilo je samo 12 godina i bio je boležljiv). Sljedeći po redu nasljeđivanja bio je Nikolajev brat – spomenuti veliki knez Mihail Romanov.
Postavlja se pitanje je li tim činom Mihail doista automatski postao ruskim carem. Naime, Mihail je odlučio odgoditi prihvaćanje prijestolja, sve dok se ne provedu izbori za parlament. Ipak, dan nakon Nikoline abdikacije u Rusiji je Mihail pozdravljan kao car Mihail II.
Veliki knez Mihail u djetinjstvu je imao englesku dadilju – Mrs Elizabeth Franklin. Odrastao je u tihog i nenametljivog muškarca, dobre naravi. U mladosti se zaljubio u britansku princezu Beatrice – unuku kraljice Viktorije. Želio se oženiti njome, ali njegov brat car Nikola II. nije dozvolio taj brak jer su dvoje zaljubljenih bili bratić i sestrična. Kasnije je Mihail ušao u vezu s građankom Natalijom Wulfert, što njegov brat car također nije odobravao. Ipak, Mihail se potajno oeženio Natalijom i to u Beču, u srpskoj pravoslavnoj crkvi Svetog Save. Kad je car doznao za taj brak, gotovo je podivljao. Oduzeo je bratu dotadašnje vojno zapovjedništvo, konfiscirao mu imovinu i prognao ga iz Rusije.
Tek kad je počeo Prvi svjetski rat car je svom bratu dozvolio povratak u Rusiju, kako bi ovaj mogao zapovijedati vojskom u obrani domovine. Nakon revolucije i spomenute abdikacije Nikole II., Mihail se kao novi potencijalni car našao na udaru revolucionara. Stavili su ga u kućni pritvor, a kasnije i u zatvor. Rusija je uskoro proglašena republikom, a Mihaila su boljševici ubili 1918. godine u jednoj šumi blizu Urala, pucajući mu u glavu.
Britanska pustolovka Jane Griffin – (1791.)
Britanska pustolovka viktorijanskog doba Jane Griffin rodila se 4. prosinca u Londonu 1791. i udala se za istraživača Sjevernog pola sira Johna Franklina. Godine 1838. postao je guverner u Van Diemenovoj zemlji, što je stari naziv za Tasmaniju i smatra se da je upravo Jane Griffin zaslužna za preimenovanje otoka u Tasmaniju.
Lady Franklin proputovala je Australiju i Tasmaniju. Osnovala je 1843. Tasmanijsko društvo za preodgoj djevojaka, kako bi poboljšala težak život kažnjenica. Sljedeće godine vratili su se u Englesku.
Njezin suprug je 1845. poveo ekspediciju u Sjeverozapadni prolaz – morski put koji povezuje Atlantski ocean i Tihi ocean. Budući da dvije godine o njemu nije stigla nikakva vijest, lady Franklin zatijevala je od admiraliteta da pošalje spasilačke ekipe. Brodovi su krenuli u potragu 1848., a potražna akcija pretvorila se u dotad najveću u povijesti.
Lady Franklin prodavala je svoju imovinu i povećala nagradu za onoga tko nađe njezinog muža ili otkrije što se dogodilo. U današnjoj vrijednosti to bi iznosilo oko milijun eura. Organizirano je pet potražnih akcija, koje su bile neuspješne u potrazi za Franklinom, ali su mnogo doprinijele istraživanju Arktika jer je Jane bilježila svaku informaciju o tom području.
Devet godina nakon što je isplovio, John Franklin je proglašen mrtvim. Škotski istraživač John Rae izjavio je 1854. da su Inuiti vidjeli kako je čitava Franklinova posada umrla pokušavajući stići na sigurno kod Otoka kralja Williama te su zbog nedostatka hrane podlegli kanibalizmu. Lady Franklin je odbijala prihvatiti takvu sudbinu, a poznate javne osobe i ugledne novine bile su na njezinoj strani. Kao primjer vjerne supruge koja pod svaku cijenu pokušava pronaći supruga, Jane je bila inspiracija mnogim pjesnicima.
Naposljetku je Jane Franklin skupila dovoljno novca od donacija i 1859. financirala novu ekspediciju. Pronađeni su tjelesni ostatci Franklinove posade i zapis ispod hrpe kamenja prema kojem je John umro 1847.
Nakon toga Jane Franklin posvetila se putovanjima i proputovala Japan, Indiju i Sjevernu Ameriku, a svugdje je dočekana s velikim simpatijama. Kraljevsko geografsko društvo odlikovalo je lady Franklin 1860. Osnivačkom zlatnom medaljom.
Piše: Marsela Alić
Izvor: Povijest.hr
