Dobri Pastir nosi na sebi miris ovaca

380

Iv 10,27-30

 

 

 

 

U doba gurmanske konzumacije svinjetine, piletine i janjetine, u doba čobana – plaćenika u svim društvenim slojevima, kojima je stalo više do novaca, a ne do ovaca teško je shvatiti Isusovu poruku o Pastiru i ovcama. To je poruka o autoritetu i poslušnosti. Današnji čovjek ne zna više slušati. Kao da ne želi dopustiti da u svojoj intimi čuje glas drugoga, a kamoli Božji glas. A možda se boji čuti Božji glas jer će spoznat istinu, a istina traži promjenu života, dok mu se više sviđa brčkanje u blatu grijeha? Gledam mladiće i djevojke koji su opterećeni ovim svijetom. Teško im je podići glavu i pogledati pred sebe, pogledati druge oko sebe. Čini mi se da, iako mladi, vrlo brzo stare. Možda zato što više slušaju glas ovoga svijeta, nego Isusa. Hedonizam i kultura smrti uvukli su se jako duboko u naše pore. Zarobili su generacije. Danas bi svi htjeli biti super zvijezde, a rijetki Isusovi svećenici. I nije čudo! Kad god pogledam mlade dečke sa slušalicama u ušima i vidim kako se tresu na ulici i tramvaju, pitam se kako će oni čuti Božji glas:„Pođi za mnom!“ Čim izgovorim rečenicu: „Budi svećenik!“ u glavama prostruju negativne misli i koje kakve prljavštine o tom uzvišenom pozivu. Ljudi bi željeli mnoge i svete svećenike i časne sestre, ali ne iz njihovih obitelji. Na to su jako alergični. Zastanimo malo, pogledajmo gore, poslušajmo Isusove riječi!On je Dobri pastir, što će reći najbolji vodič kroz život.
Na vidjelo dolazi lik Isusa. On nije neki obučeni lider, šef ili biznismen. Dobri pastir nije stranački vođa, pokretač ideja ili demagog. Iza Isusa stoje djela i činjenica: Dobri pastir život svoj polaže za ovce. To nije neka lijepa fraza, nego istinita slika o Isusu Kristu, koji nosi na sebi miris ovaca. To znači da se On potpuno poistovjetio s nama. Položio je svoj život na križu za svakoga. Oprao nas je svojom krvlju. Uskrsnuo je i poslao Duha Svetoga. I ono što je neizrecivo važno za naše živote jest da Isus svima jamči da i dalje ostaje u službi Dobrog pastira. On i dalje polaže svoj život za tebe. Pere te u svojoj krvi. Sve to čini u sili Duha Svetoga jer si mu važan. Nitko te neće oteti s njegovih ruku. Njegove su riječi snažne. Sluša ih samo onaj koji voli Isusa.
Dobri pastir nikoga ne prisiljava da bude u krugu njegovih ovaca. Svakome tko se svjesno opredijeli za njega jamči snagu svoje ljubavi i potpunu zaštitu. Prema tome, poslušati ili ne Isusa izbor je svakoga čovjeka. Poslušati Isusa znači odškriniti svoje srce, svoju intimu. Tko u ljubavi sluša drugoga unosi u cijelosti drugoga u sebe. Takvo slušanje je samo radost i nikada teško. Čovjek treba ruku, koja će ga voditi. Ispružena ruka je znak ljubavi i pažnje. Toliko je to sve jednostavno i divno! Isusova je ruka tu, uvijek pokraj ovaca.
Isus se i dalje brine za svoje stado. Čini to po znakovima vjere. Jedan je takav znak i čovjek, koji u svećeničkom redu dobiva potpunu Isusovu vlast i nalog da se brine za Isusove ovce. I svećenici nose na sebi miris ovaca. Oni nisu njihovi vlasnici, nego produžene i ispružene Isusove ruke. Svećenik nikako ne može bit najamnik, koji radi plaće čuva stado. Biti svećenik je nešto prelijepo. To je odraz slobodne volje. To je osobni odgovor, koji mladić daje Bogu. Govor o Dobrom pastiru podsjeća nas da ga molimo za nova duhovna zvanja (također i redovnička). On stalno poziva, ali zavodljivost ovoga svijeta zna ponekad biti jača u srcima mladog naraštaja. Puno se toga može promijeniti po našim molitvama i otvorenom srcu: „Isuse pozovi mene, pozovi moje dijete!“
Svećenik je vidljiv znak nevidljivoga Boga. Po njemu silaze na vjernike milosti. Po njegovim rukama i predanom srcu dolazi Spasitelj među vjernike. Svećenik u Božje ime odriješuje grijehe,a ne anđeo ili neki drugi svetac. Molimo za dobre i svete svećenike, koji će raspirivati vjeru među vjernicima.

 

Pater Arek Krasicki

PODIJELI