“DAJTE I DAT ĆE VAM SE: MJERA DOBRA, NABIJENA, NATRESENA, PREOBILNA DAT ĆE SE U KRILO VAŠE.” (Lk 6,38)
Koliko smo skloni osuđivati jedni druge iz tkoznakakvih razloga, jedino nama opravdanim?
Koliko razumijevanja u nama ima spram drugih ljudi?
Koliko ljubavi???
Svakodnevno susrećemo ljude u potrebama:
– – bilo prijatelje kojima je potrebna utješna riječ, zagrljaj ili pogled pun suosjećanja za njihove brige;
– – bilo prodavačice u trgovinama ili službenice za šalterima koje čeznu za jednim jednostavnim “hvala”;
– – bilo siromahe koji na ulicama pretražuju kante od smeća za komadom hrane;
– – bilo bolesnike čija je jedina želja zdravlje…
Okrećemo glave jer:
– nismo raspoloženi za tješenje, imamo i previše svojih problema, “ta tko nas tješi?!?!”
– ne da nam se za svaku “glupost” govoriti “hvala”koje ionako ništa ne znači?!?!
– to se nas ne tiče, nije naš problem, a omiljeno nam je osuđivati “ljenčine” koji umjesto da si nađu posao radije biraju kopanje po smeću?!?!?! (ta koji bi duhovno i fizički zdrav čovjek prije odabrao ovo drugo?!?!)
Istovremeno idemo u Crkvu, molimo se, odgajamo djecu u duhu kršćanstva i uvjereni smo da živimo vjeru…
“Pokaži mi svoja djela i reći ću ti kakva je tvoja vjera!”
Dajmo se braćo i sestre, učinimo to, budimo prijatelji, budimo “hvala”, budimo utjeha i budimo Ljubav jer od Nje smo stvoreni i Ljubavi u znak zahvalnosti budimo ljudi!
Učinimo to ne zato da drugi vide već iz ljubavi prema Bogu!
Nemojmo da nas koči laž kako nemamo što dati, ne, to nije tako! Posjedujemo neiscrpna bogatstva: naše slobodno vrijeme, naš osmijeh, naša srca, naš savjet, naš mir, našu riječ – imamo u sebi Isusa Krista!!!
Ne uzdajmo se u dobra ovozemaljska…naše blago je vječni život…Božja milost.
Ne činimo dobro radi nas već tako djelujući utječemo na druge ljude da, potaknuti našim primjerom, čine isto.
Kao prekrasna lančana reakcija.
Domino efekt…
Činimo dobro da bi, više imajući više mogli dati. Jer, što više ljubavi dajemo, više je i primamo. Ona se ne troši. Ona se ne smanjuje. Ona je kao nepresušan izvor koji se neprekidno ulijevau naša srca da bi je mi mogli pretakati drugima oko sebe…
Sigurno znamo kako nas mogućnost davanja i pomaganja usrećuje i obogaćuje….kako nam daje osjećaj ushićenja, radosti i ispunjenja…osjećaj milinei blagosti.
Osjećaj svrhovitosti!
Mi smo djeca Božja.
Mi smo braća i sestre.
Ako u svome srcu nemamo smilovanja, nemamo razumijevanja i nemamo Krista na 1.mjestu , moramo se zapitati na kojem mjestu ćemo mi biti Kristu???
Maja Vidaković
