Čovjek koji je dolazio u Međugorje imao je sumnje u vjeru i tražio je nekakav nadnaravni znak s Neba kako bi povjerovao u čudo i postao vjernik.Očekivao je ukazanje i želio se uvjeriti da se Gospa ukazuje.Otišao je kući razočaran jer nije ništa vidio ali se odlučio ponovo vratiti s ciljem i nadom da će mu se drugi put ukazati Gospa.Ljudi na žalost traže čuda i potrebne su im mistične pojave poput ukazanja,stigmi,vizija da bi uopće počeli vjerovati.Mnogi čak i pripadaju crkvi ali institucionalno iako mislima i srcem nisu s Bogom.Ne treba ih suditi ako traže čudo jer vjera je dar Božji a onaj tko ima dar vjere čudo vidi u malim stvarima.Gledamo svaki dan djelo Božje.Prekrasnu prirodu,šume,polja,cvijeće,razne životinjske vrste.Također čudo možemo gledati i u čovjeku.Isusa možemo gledati u istinskim kršćanima pravim sljedbenicima Isusa Krista koji se trude živjeti svoj život po kršćanskom nauku.Našu rimokatoličku vjeru,kršćansku vjeru možemo podijeliti i s našim bližnjima kroz naš životni primjer a dijeleći našu vjeru s drugima dijelimo čudesa s drugima.Zato da bi povjerovao nisu nam potrebna čudesa jer Isus je svakodnevno prisutan u životima svojih sljedbenika.Isus je rekao: “Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju” (Iv 20,29). Zato svi koji vjerujemo molimo za obraćenja onih koji ne vjeruju a pogotovo one koji se nalaze u fazi traženja Boga.Molimo da Ga pronađu i upoznaju i da se dogodi čudo obraćenja u njihovim srcima.
