Crkva svetog Marka – Najstarija župna crkva u Zagrebu!! 
Crkva je izgrađena kao trobrodna dvoranska građevina (svaki brod završava apsidom), izvorno iz 14. stoljeća, kao župna crkva Gradeca (župa se spominje 1261. godine). Ispred portala crkve je prije bio stup srama na kojemu su vezali ljude i izvršavali kazne koji je izrekao gradski sud. Crkva je prepoznatljiva po svojem zvoniku i raznobojnom krovu (Antun Macetti/Bartol Macetti i Machiedo, po nekim izvorima i Schmidt) na kojem su grbovi grada Zagreba i grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (na južnoj strani krova). Osnovna građa crkve ukazuje na romaničko doba, a sama crkva potječe iz 14. i 15. stoljeća, i još je obnovljena u 19.stoljeću (tada dobiva svoj današnji unutrašnji izgled). Obnova iz 19. stoljeća je i poznata pod nazivom ”Schmidtova obnova” i od tada crkva ima 3 oltara (u 15. stoljeću osam, a u 17. dvanaest). U međuratnom razdoblju je crkva ukrašena pod vodstvom Joze Kljakovića, a bitan utjecaj je imao i Ivan Meštrović. Crkva je duga 36 metara, a široka 15,5 metara.
Što se tiče zvonika, zvonik je bio teško oštećen u potresima tijekom stoljeća i uvijek iznova sagrađen, nekoliko puta uništen u požarima i uvijek obnovljen. Osnova je gotička, a današnji barokni oblik je dobio između 1677. i 1725. godine. 1841. je prekriven bakrom, a današnja zvona datiraju iz 1706. godine.
Južni portal je izgrađen u gotičkom stilu (najbogatiji gotički portal u Hrvatskoj) u Parlerovoj radionici-jednoj od najpoznatijih srednjovjekovnih kiparskih radionica. Na sjeverozapadnom zidu se nalazi uklesan grb grada Zagreba iz 1499.
Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. je dozvolio održavanje sajmova na Trgu sv. Marka i ispred same crkve. Ispred nje je Ambroz Matija Gubec (vođa seljačke bune) okrunjen užarenom željeznom krunom. 29. ožujka 2009. je završena obnova crkve svetog Marka koje je trajala 25 godina.
Crkva sv. Marka nalazi se na istoimenom trgu između zgrade Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora.
Grb grada Zagreba na krovu crkve sv. Marka
U velikom potresu koji je zadesio grad Zagreb 1880. godine bio je porušen velik dio Zagreba. Nažalost, potres nije poštedio niti crkvu sv. Marka. Arhitekti Hermann Bollé i Friedrich von Schmidt su obnovili Markovu crkvu i postavili joj današnji prepoznatljiv izgled i krov koji je danas atrakcija i ljepota Zagreba. 3. kolovoza 1896. Ivan pl. Bojničić Kninski iznio je prijedlog za grb i tog ga je dana predočio vladi koja ga je i prihvatila.
“Štit modre boje u kojem se vidi na zelenom brijegu srebrni grad s tri kule, praćen desno od rastućeg srebrnog mjeseca, lijevo od šesterokrake zlatne zvijezde. Iznad štita je zlatna kruna”. Od tada se Zagrebov grb prikazuje na modrom tj plavom štitu. Od 90e se koristi grb bez krune. Stariji Zagrebčani zasigurno se sjećaju tog grba s krunom – bio je nezaobilazni element prednjeg dijela oplate svakog starog ZET-ovog tramvaja.
Mnoge zasigurno interesira što znači pokoji od simbola u gradskom grbu premda nema nekog službenog objašnjenja.
Grb se, dakle, sastoji od zelenog brijega, srebrne/bijele kule, zlatne/žute zvijezde i srebrnog/bijelog mjeseca.
Zeleni brijeg predstavlja brdo Grič dok utvrda s tri kule predstavlja grad (nekad naselje) Gradec koji se smjestio na tom brijegu. Gradec je jedan od dva najstarije dijela Zagreba. Drugi je bio Kaptol. I oko zagrebačke prvostolnice sv. Stjepana još su vidljivi tragovi kula i zidina koje je opasavahu.
Vrata na utvrdi Gradeca su otvorena što je znak gostoljubivosti, premda na grbu nisu uvijek bila otvorena.
Zvijezda i mladi mjesec simboli su starih slavenskih predkršćanskih božanstava ljepote i ljubavi – božice Lade, koja se u narodu prikazivala kao zvijezda i boga Lelja, prikazivanog u liku mladog mjeseca ili mlađaka. Zbog velikog značaja ova su se dva simbola i do danas sačuvala u raznim oblicima kao sjećanje na ta božanstva. Te simbole su stari slavenski narodi vrlo često rabili u heraldici (nauci o grbovima), pa ih je moguće pronaći i kod Čeha, Slovaka i Rusa, a kod nas su bili česti bez obzira radilo se o obiteljskoj ili državnoj kulturi ili umjetnosti. U nekih naroda značenje tih simbola je malo drugačije tumačeno, pa mjesec označava narod, a zvijezda sreću.
Prema heraldičkim pravilima moguće je objasniti i značenje boja u grbu.
Tako zelena boja označava snagu, nadu, besmrtnost, odanost,
plava je znak slave, mudrosti, vjernosti, plemenitosti i aristokracije.
Nadalje, zlatna ili žuta boja znak su bogatstva, sreće, razuma i svjetla,
a srebrna ili bijela boja označava mir, duhovnost, čistoću i vjernost.
Ranija crvena boja u grbu označavala je radost, ljubav, strast i velikodušnost.
{gallery}svetimarko{/gallery}
