Objavljeno u Glasu Koncila u studenom 2001.

 

 
U župi Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u Posušju, živi neobičan čovjek i praktični kršćanin Frano Kovač «Barić». Nakon majčine smrti 1961., punih četrdeset godina, ljudima pomaže oko organizacije sprovoda. Kaže: «Tada su mi, u velikoj boli bili blizu najbolji prijatelji i znanci. Uz njih sam lakše podnosio bol za majkom. Čvrsto sam odlučio da ću u takvoj boli drugima pomagati.» Frano nema pogrebnoga poduzeća, niti je profesionalni pogrebnik, ali ima veliko srce i kršćansku ljubav za potrebite.

Rođen je 1936. godine u posuškoj obitelji Kovač s devetero djece. U hercegovačkim mjestima, gdje su tek u izgradnji suvremene mrtvačnice, Frano na sprovodima pomaže ljudima kada im je najteže. Po ovdašnjem običaju, predvodi molitve u krugu obitelji za pokojnika, a redovito uplati i misu. Svake nedjelje i kada se nije smjelo, redovito je odlazio na svetu misu, a za domovinskoga rata posvetio se karitativnom radu i pomoći siromašnima i nevoljnima.

I danas, nakon četrdeset i četiri godine radnoga staža, honorarno radi u imotskom Autopoduzeću, poslovnici u Posušju. Kada na radnome mjestu nema puno posla, rado moli Gospinu krunicu. Kaže da mu ono što zaradi, može doteći za plaćanje misa pokojnima. Frano je do sada organizirao oko 3.500 posljednjih ispraćaja pokojnika, pa bi uskoro mogao ući u Guinnessovu knjigu neobičnih rekorda. To čini dobrovoljno i bez bilo kakve novčane nadoknade u posuškoj općini i mjestima Imotskoga i Tomislavgrada. Odlazeći na sprovode proputovao je oko 70.000 km. Bilo je dana u kojima je organizirao i po nekoliko sprovoda, po svim vremenskim (ne)prilikama.

Najteže mu je bilo na posljednjim ispraćajima hrvatskih branitelja i mladih koji su poginuli u prometnim nezgodama. Nakon sprovodnih obreda, redovito s pokojnikovom rodbinom ostane u molitvi. U ovih četrdeset godina, uvijek dođe sat vremena prije početka sahrane, kako bi sve uredno organizirao i pripremio.

Nedavno se na jednom mjesnom groblju ozlijedio, kada je slučajno upao u grobnu jamu nakon što je puknula betonska ploča. Neko vrijeme proveo je u bolnici i kućnom oporavku, pa je opet nastavio s organizacijom sprovoda. Dobroga je zdravlja, iako ponekad ima manjih zdravstvenih poteškoća. U tim trenutcima zna reći: «Hvala Isusu, boli me!» Još ima dobrih i plemenitih ljudi velikoga srca, kao što je Frano Kovač, koji na svoj način, nesebično bližnjima pomažu u njihovim potrebama i nevoljama.

 

fra Mate Tadić

PODIJELI