Četiri kraljevska para koja su živjela svetačkim životima

151

Kraljevsko vjenčanje Meghan Markle i princa Harrya privuklo je pozornost medija diljem svijeta, no, pažnja kršćana trebala bi biti usmjerena i na četiri para koji su pokazali kako se kraljevskom čašću služi na slavu Bogu i korist ljudima.

Priču o četiri kraljevska para koja su živjela svetačkim životom u raznim povijesnim razdobljima nedavno je objavila Aleteia

Blaženi Karlo I. i službenica Božja Zita
Blaženi Karlo I. (vladao 1916. – 1918.) posljednji je austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj. U Karlu se vrlo rano rodila ljubav prema svetoj euharistiji i Presvetom Srcu Isusovu, a pomoć pri donošenju svih važnih odluka tražio je u molitvi. U središtu svojih briga tijekom Prvoga svjetskog rata stavio je zalaganje za mir, podržavši tako papu Benedikta XV. u njegovim nastojanjima.
Što se tiče unutarnje politike, zakoni koje je donosio bili su duboko prožeti katoličkim socijalnim naukom. Geslo njegova života i vladanja bilo je: Sve moje zalaganje je uvijek, u svim stvarima, što je moguće jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način.
Karlo se 1911. oženio službenicom Božjom Zitom, koja mu je rodila osmero djece. Zajedno s blaženim Karlom postala je uzornim primjerom bračnog života utemeljenog u ljubavi prema Bogu.

Stjepan i Gizela
Sveti Stjepan I. i Blažena Gizela
Sveti Stjepan I.
 (vladao 1001. – 1038.) ugarski je kralj kojemu je, između ostaloga, posvećena Zagrebačka katedrala. Kao vladaru bilo mu je iznimno stalo do kršćanskog života njegovih podanika, te je dao sagraditi brojne crkve i samostane, a državnim je zakonom odredio svetkovanje nedjelje.

Mađarsku Crkvu podijelio je na dvije nadbiskupije i 8 biskupija. U radu su mu najbliži suradnici bili benediktinci iz čijih je redova proizišao i najveći broj biskupa. Svomu je sinu, pripravljajući ga za prijestolje, napisao: „Molim i zapovijedam da – nadasve i u svemu poduprt pobožnošću – ne budeš naklon samo rodbini i srodstvu, prinčevima, knezovima, bogatašima, susjedima i svojim stanovnicima, već i strancima. Svima koji dođu k tebi.“
Stjepanova supruga Gizela Ugarska (Bavarska) pomagala je svojem suprugu u pravednom kraljevanju, u obraćenju i pokrštavanju mađarskog naroda. Nakon Stjepanove smrti bila je progonjena, uhićena i lišena svih svojih dobara. Nakon oslobođenja, ostatak života provela je u benediktinskom samostanu.

Henrik II. i Kunigunda
Sveti Henrik II. i Sveta Kunigunda
Sveti Henrik II.
 (vladao 1014. –1024.) posljednji je njemački vladar iz saske kuće. Veliku je brigu tijekom cijele svoje vladavine posvećivao samostanima želeći u njih vratiti redovničku stegu prema Pravilu koje je zadao Sv. Benedikt, zbog čega je naišao na protivljenje i kod pojedinih biskupa. Za svoga života bio je poznat kao veoma pobožan čovjek koji je često vršio pokoru, te ga je narod već za života držao svecem.
Sv. Kunigunda željela je stupiti u samostan, ali se po želji roditelja udala za Henrika. Pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u važnim pitanjima i presudnim odlukama. Posebno je značajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne kršćansku savršenost i svetost.
U povelji kojom je Henrik potvrdio osnivanje opatije benediktinki u Kaufungenu (Hessen), zapisano je da su njih dvoje bili jedno u jednom tijelu.

Edwin i Ethelburh
Sveti Edwin iz Northumbrije i Sveta Ethelburh Kentska
Sveti Edwin
 (vladao 616. – 633.) bio je kralj Deira i Bernicije – područja kasnije poznatih kao Northumbrija. Krstio se 627., nakon što ga je vjeri priveo jedan augustinski misionar. Pod Edwinom se zakon u zemlji tako vjerno poštovao da se govorilo kako „žena može proputovati otok dojeći dijete na prsima, bez straha da će joj netko uputiti uvredu“. Sveta Ethelburh utjecala je na Edwinovo obraćenje na kršćanstvo, budući da ga je ona upoznala s augustinskim misionarom. Njezin brak s Edwinom pokrenuo je prvu fazu obraćenja tada poganskog sjevera Engleske na kršćanstvo.

KT

Preuzeto: http://nedjelja.ba/

PODIJELI