Darovali smo si vrijeme… darovali smo si osmijehe i poglede koji se urezuju na linije dlanova raspjevanih duša… sad se čini kao da su nam ruke krila, a ustvari smo si postali anđeli suosjećajnosti, volimo se kao što nas nitko nikada nije volio… Ljudi smo koji se čuvaju od prolaznosti zamišljajuć let u rajski svijet… čeznemo da budemo zabiljaženi u knjizi nebeskoj kao ljubav prisna, kojoj su suđena vječna rajska putovanja. Što li to čeka iskrene, u vjeri sljubljene, što li to čeka one koji mole i kada ih svijetovno šamara i ne da naprijed? Zna to dobrota Božje sveprisutnosti jelenče moje, znaju to svete sluge koje upravo hvalospjeve Gospodu daruju. Oživljeno je u duhu sve, ljubav je Božja učinila tu milost, da si budemo utjeha i podrška… da si budemo sve ono što nam je falilo čitav život, oslonac čvrst, koji se gradi u Kristu. Duše su nam uronjene u predragocijenu krv Spasitelja, gle kako se raduje Životvorac kada nas radosne vidi iako nam nije sve bajno, čista nam je duša zahvalna što smo spoznali ljubav koja oslobađa zemnosti. Srce nam je krilato i duša nam ima krila od najdivnijih nota… dovoljno je za let u Raj! Sve će ovo zemaljsko uvenuti… oh samo što nisu prošle godine… pitati će nas sve Gospodin kako smo voljeli… vjerujem da će u našim dušama vidjeti divna svjedočanstva iskrenih dijela ljubavi… jer takva je molitvena ljubav!
Ana Emanuela Šimunić,Bilaj 20.12.2017.
