Budimo ljudi svjetla, a ne tame
U jednom dijelu sv. Pisma slušamo kako su ljudi voljeli više tamu nego svjetlost, jer su im djela bila zla a svjetlost bi razotkrila ta njihova zla djela, pa su zato više voljeli tamu. Kada bi po ovim riječima preispitali svoj život naišli bi na dosta podudarnosti u našem odnosu prema drugima i prema sebi samima. Naime, kada čujemo nešto dobro što se dogodilo drugima u nama se budi oholost i zavist. Pitamo se zašto je taj netko tamo bolji od nas pa mu se tako nešto događa. Dakle više smo skloni tami nego svjetlu, jer bi svjetlo razotkrilo našu oholost. Vrlo često smo skloni druge kritizirati i komentirati stavljajući sebe na vrh ‘kolone dobroga’ i nismo zadovoljni ako samo naše jedno dobro djelo nije pohvaljeno, nagrađeno…
Ovdje izlazimo iz okvira tame i želimo više svjetlost jer u tami nitko neće vidjeti naša dobra djela. Čujemo kako su došla čudna vremena, kako ljudi nemaju vremena jedni za druge, a da li si se zapitao kada si ti saslušao svoga brata, sestru, majku, oca kada si pomogao svome susjedu, prijatelju te kada si obišao osamljene .. Već danas počni mijenjati sebe pa će i svijet biti bolji.
Moramo postati svjesni da svoj život moramo graditi na čvrstim temeljima Isusa Krista. Bez njega ništa nema smisla u našem životu. Izgrađujmo Bogu hram u svom životu i tako omogućujmo da ga i druge osobe susretnu koje nam se nađu na životnim stazama. Kako je kazao Papa Franjo: “Budemo li svjedoci Isusa Krista, mnogi će Ga ljudi sresti u nama i u našem svjedočenju.” Dopuštam li Isusu da pročisti moje srce i izbaci idole koji su se u njemu nastanili; idole pohlepe, svjetovnosti, navike protivne Bogu i bližnjemu? Otvorimo vrata svoga srca Isusu i budimo ljudi svjetla.
Izvor: Portal Franjevačka mladež – Frama Posušje; autor: Marija B.
