Božić i božićno vrijeme većina ljudi gleda kroz prizmu darova i darivanja. Često se to pretvara u potpunu opsesiju i nepotrebno trošenje novca i vremena. Ljudi se vrlo često zavaraju i traže vrijednosti u materijalnim stvarima koje, dakako, procjenjuju novcem. U prošlim vremenima darovi su bili iznimno jednostavni, ali su imali posebna značenja i vrijednost. Postavlja se pitanje jesu li ljudi prije više cijenili radost života i sitnice kojima su bili okruženi? Mi smo pokušali – svatko od nas iz rubrike »Mladi mladima« – dati svoj odgovor na jedno te isto pitanje: Što nam znači božićno darivanje? Premda smo različiti i premda smo različito odgovorili na to pitanje, tvrdimo da postoji mnogo načina na koje možemo dati darove na koje se ne može staviti cijena. Božić je vrijeme koje bismo trebali posvetiti drugim ljudima u svojoj zajednici. Bezbroj je načina na koji to možemo učiniti. Ako želimo aktivno živjeti svoju vjeru, važno je da se u ovo vrijeme posvetimo drugima kroz »donacije vremena« ili volontiranje. Bitna su ona sitna djela milosrđa prema onima koji su potrebiti. Još je važnije da potaknemo svoju okolinu na promjenu i na promišljanje o tome što je stvarna bit Božića.

Foto: Shutterstock | Pokloni su nekada bili znatno skromniji nego danas jer su uključivali vlastitu izradu

Usporedimo nekada i danas…

Ne treba posebno objašnjavati kako je božićno vrijeme doba darivanja. Poklanjanje darova u vrijeme božićnih blagdana oduvijek je postojalo, premda se darovi, kao i vrijeme darivanja znatno razlikuju danas i nekad. U Hrvata danas se poklanja uglavnom za Božić. Daruju se veliki i mali, a uvriježeno je da se djecu daruje igračkama ili kakvom prikladnom odjećom, a veliki se daruju svime što se može zamisliti. Ipak je najučestalije pokloniti donje rublje, rukavice, šal, kakvu knjigu ili prigodan božićni ukras ili figuricu.

Ne treba posebno objašnjavati kako je božićno vrijeme doba darivanja. Poklanjanje darova u vrijeme božićnih blagdana oduvijek je postojalo, premda se darovi, kao i vrijeme darivanja znatno razlikuju danas i nekad.

S druge strane, darivanje u Hrvata nekada nije bilo usredotočeno na sam Božić, nego na blagdan sv. Nikole i sv. Lucije 6. i 13. prosinca. Seoski je običaj bio da muškarci i žene prerušeni u svetca i sveticu obilaze djecu i donose im darove. Sv. Lucija donosila je smokve, bademe, orahe i jabuke, sv. Nikola u čizmice je dobre djece donosio slatkiše, a njegov »pomoćnik« Krampus djeci koja su bila nevaljala donosio je šibu. Ipak, darivanje djece na Sv. Nikolu zadržalo se do danas. Za Božić pak mladići su djevojkama tradicionalno poklanjali jabuke – takozvane »božićnice« umočene u šećer.

Može se zaključiti da su pokloni nekada bili znatno skromniji nego danas jer su uključivali vlastitu izradu – bilo da je riječ o skupljanju i sušenju ili šećerenju voća i pravljenju kolača. Iz perspektive darivanja čini se da su darovi koje sami načinimo znatno vrjedniji – kako onomu tko prima poklon, tako i onomu koji daje jer poklanjanjem autentičnih poklona pokazujemo onomu koji prima da nam je zbilja stalo do njega jer smo u dar uložili vrijeme i rad vlastitih ruku. Na tom tragu, naš poklon ne mora biti stvar, nego djelo ili događaj. Mogućnosti je bezbroj – usudimo se!

Naš dar Isusu koji zasjenjuje sve druge

»Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju« (Mt 2, 11-12). Priču o tri »kralja« koja daruju Isusa čuli smo mnogo puta, i nikada nismo zaboravili da su darovali upravo zlato, tamjan i smirnu. No zašto baš ta tri dara? Često nam je objašnjavano da je zlato darovano kao prikaz bogatstva i da mu je darovano kao kralju. Tamjan, kao vrlo cijenjena smola koja se koristi pri obredima, darovana mu je upravo zbog takvoga oblika božanskoga čašćenja, a smirna, cijenjena zbog svojih ljekovitih svojstava, darovana mu je kao, ipak ranjivu, čovjeku.

Foto: Shutterstock | Koja su značenja darova koje je Isus dobio od triju kraljeva?

Kada pokušamo pronicati u daljnja značenja tih darova, pojavljuju se brojni simboli – zlato, jedan od mnogih simbola materijalne vrijednosti, bogatstva, novca, nečega što je rijetko i označava viši standard života, a s druge strane pred Kristom gubi svaku vrijednost. On nije kralj od ovoga svijeta i sve zlato mu ne znači ništa, kao što ni mi ne ćemo prenijeti ni jednu zarađenu kovanicu u kraljevstvo nebesko. No Isus od nas ne traži zlato. Tamjan, čiji karakterističan miris prepoznajemo pri liturgijskim obredima, slatkasti dim koji se obavija oko vjernika i oltara, poziva nas na još svečanije slavlje. Taj zemaljski dar, pomoću kojega obogaćujemo misno slavlje i pomoću kojega želimo pokazati na još jedan način koliko nam je zbilja stalo do Njega. No Isus od nas ne traži ni pretjeranu glorifikaciju i slavlje. I na samom kraju smirna, ljekovita i mirisna mast kojom su se pomazivala tijela preminulih, i koja označava naš posljednji čin na ovom svijetu, kada se smrtna tijela pripremaju na polaganje u grob. Kao da se želi ostaviti tijelo u najboljem mogućem stanju da čeka uskrsnuće. No Isus od nas ne traži ni to, niti nam sve to treba biti u prvom planu. Isus od nas traži samo jednu stvar koju mu možemo darovati svakoga dana, i koju on sam daruje nama – vjeru.

Bog kao najbolji dar

Za Božić svi volimo dobiti neki poklon. Ali ne razmišljamo o tome da smo najveći i najbolji dar već dobili, a to je život. Život koji nam je Bog poklonio, kako ga je poklonio i svomu Sinu jedincu, Sinu koji je kasnije umro na križu – opet da bismo mi mogli živjeti. Kako onda nakon toliko ljubavi koju nam je Bog dao možemo tražiti neki drugi poklon?

Bog nam svakoga dana, pa tako i na sam Božić, ponovno daruje svoju ljubav. Svaki novi dan dokaz je koliko nas Bog ljubi i koliko se brine za nas.

Ipak, Bog nam svakoga dana, pa tako i na sam Božić, ponovno daruje svoju ljubav. Svaki novi dan dokaz je koliko nas Bog ljubi i koliko se brine za nas. Tu ljubav možda i najviše osjećamo u božićno vrijeme kada se mi sami, naši bližnji, naš dom ispuni nekom posebnom toplinom, toplinom Božje ljubavi i radosti zbog rođenja Spasitelja. Obitelj na okupu, zajednički obroci, odlasci na misu, sve nas to povezuje i nadahnjuje da i mi poklonimo nešto, nešto veće i važnije od materijalnoga poklona. Bog nas rođenjem svoga sina poziva da mu poklonimo svoju dušu i potpuno se predamo vjeri.

Kada malo bolje razmislimo, shvatimo da je svaki čin Božji zapravo njegov dar nama ljudima. Kada se objavio, Bog nam se darovao, unio je radost u naše živote i poklonio nam vječnu nadu. Taj dar nade uvećao je u trenutku kada je Isus uskrsnuo. Pobijedivši smrt, svima nam je darovao vječni život, najvažniji dar za sve kršćane.

Zato bismo se ovoga Božića trebali zapitati što nam uopće znače materijalni, opipljivi, često i skupi pokloni. Ispunjavaju li nas oni jednako kao i Božji, duhovni pokloni? Smisao Božića nije darivanje, bar ne onakvo na koje smo kao članovi konzumerističkoga društva navikli. Postoji dublje, »isplativije« i ispravnije darivanje, a to je darivanje o kojem nas je kroz brojne primjere učio Bog, darovavši nam sebe, svoga Sina i vječni život. Razmišljajmo o tim darovima kada se na božićno jutro probudimo i ugledamo rođenoga Isusa, shvatimo da nam je on najveći dar koji smo dobili.

Humanus – čovjekoljubiv

U ovo predbožićno vrijeme često se uhvatim kako više razmišljam što staviti najbližima pod bor nego o pravoj biti Božića. Potrošim većinu svoga studentskoga džeparca/zarade upravo na te poklone i onda do kraja mjeseca »krpam kraj s krajem«. Zbog čega to radim? Jer želim usrećiti svoju obitelj, prijatelje, pokazati im da mislim na njih, izmamiti osmijeh i iznenađenje na njihovim licima… Želim darovima usrećiti i iznenaditi ljude koji već imaju tu »materijalnu sreću«. No što je s onima koji nisu te sreće? Zaboravljamo li na njih?

Božićno je vrijeme zato idealna prilika da probudimo »maloga humanitarca« koji čuči u svima nama. Bilo da imamo vremena, ali nemamo novca ili imamo novca, ali nemamo vremena, svi možemo pomoći i odvojiti nešto od sebe.

Božićno je vrijeme zato idealna prilika da probudimo »maloga humanitarca« koji čuči u svima nama. Bilo da imamo vremena, ali nemamo novca ili imamo novca, ali nemamo vremena, svi možemo pomoći i odvojiti nešto od sebe. Zato su tu brojne humanitarne udruge i akcije koje nam to i omogućavaju. O Caritasu i »Marijinim obrocima« svi smo čuli, no o mnogima se još ne zna dovoljno. Tako je primjerice stranica Donacije.info središnje mjesto internetske filantropije u Hrvatskoj. Onima koji žele donirati pomažu donijeti informiranu odluku i omogućavaju sudjelovanje u konkretnim akcijama, a onima koji žele volontirati nude velik izbor potrebitih (beskućnici, stari i nemoćni, djeca, mladi, obitelji…). Studenti su često najbolji volonteri, zato Studentski katolički centar (SKAC), uz sav svoj program, ima i dvije humanitarne udruge – Volonterski centar i Agente dobrote. Agenti dobrote pomoću dobrotvora žele pomoći prije svega obiteljima koje su zapele i naizgled se nalaze u bezizlaznoj situaciji. Riječ je o projektu u kojem dobrotvori uz pomoć volontera (agenata) odlaze do obitelji i pružaju im materijalnu pomoć. No nakon toga priča ne prestaje, nego su agenti u stalnoj komunikaciji s njima te im nude razgovor sa stručnim osobama i različite informacije o bilo kojem problemu koji ih muči (pravni problemi, zdravstveni, zapošljavanje…). Volonterski centar nudi svojim volonterima veliko iskustvo, ali i društvo s kojim zalazi u različite kutke Zagreba, na mjesta gdje rijetko tko ide, u brojne ustanove i udruge koje se trude pomoći onima kojima je najteže.

I samo da kažemo, za kraj, da smo tek »zagrebli« po površini, ali izbora je još više. Djelujmo zato karitativno, humanitarno i tako aktivno živimo svoju vjeru kroz djela milosrđa usmjerena prema najpotrebitijim, osjetljivim i marginaliziranim skupinama ljudi. Ali, ne zaboravite: potrebiti nisu samo u božićnim akcijama, niti su to neki u drugom kvartu, gradu, državi… Oni su tijekom cijele godine i svagdje oko nas.

Najvrjedniji božićni darovi

U vremenu smo adventa i prvo pitanje koje si svaka osoba postavlja jest što će pokloniti za Božić svojim najmilijima. Vrlo često privlače nas blještave reklame, predivno uređene kućice na adventskom sajmu i blistavi trgovački centri. Svake je godine ponuda poklona sve egzotičnija i skuplja. Komercijalizacijom smo svi počeli vrjednovati ljubav i brižnost u skupim i vrlo često nepotrebnim poklonima. Osim toga, rabimo poklone kao dio natjecanja kako bismo bili bolji od ostalih ukućana ili prijatelja, s time da sve više i više odlazimo u dug kako bismo nastavili to suludo natjecanje.

Božić se ne mjeri u vrijednosti materijalnih stvari koje smo kupili, nego u tome koliko smo ljudi pomogli i razveselili nematerijalnim stvarima. Zaboravili smo najvažniji i najljepši dar koji možemo pokloniti drugim ljudima – svoje vrijeme.

Stvar je u tome što je većina ljudi zaboravila pravu bit Božića i božićnoga duha. Božić se ne mjeri u vrijednosti materijalnih stvari koje smo kupili, nego u tome koliko smo ljudi pomogli i razveselili nematerijalnim stvarima. Zaboravili smo najvažniji i najljepši dar koji možemo pokloniti drugim ljudima – svoje vrijeme. Božićno je vrijeme vrijeme koje trebamo posvetiti slavlju, veselju i ljubavi te to trebamo prenijeti i na one koji se nalaze oko nas. Postoji mnogo načina na koje malim gestama možemo učiniti mnogo toga.

Možemo započeti u svojim obiteljima i domovima. Pomozimo svojim ukućanima i prenesimo im važnost slavljenja života i ljubavi u ovom razdoblju. Dok majka peče božićne kolače, mnogo će joj značiti ako netko umjesto nje odradi nekoliko kućanskih poslova. U ovo vrijeme osobito je važno posvetiti se ljudima koji su stari, bolesni i nemoćni te im omogućiti da se osjećaju voljeno i sigurno. Isto vrijedi i za kolege i prijatelje s fakulteta kojima možemo pomoći odvajanjem svoga vremena kako bismo im objasnili dio gradiva koji im nije jasan. Ako živimo na selu, susjedi koja ne može sama nacijepati drva možemo pomoći tako da joj nacijepamo i složimo drva. Iako se čine kao vrlo beznačajne stvari, mnogo ljudi će ih cijeniti više nego najskupocjenije darove.

Račun – ekvivalent za ljubav?

Pred nama je priprema za Kristov rođendan. On nama ne poklanja milost samo taj jedan dan, nego je uz nas cijeli život. Ipak, mi smo odlučili na poseban način obilježiti njegov rođendan misnim slavljima, svečanim obiteljskim ručkom, ali i darivanjem. Svakomu od nas drago je dobiti poklon kao nečiji znak pažnje, ali u današnjem svijetu darivanje je prebrzo eskaliralo u suludo trošenje novca.

Kako su Europljani nakon otkrića i kolonizirali Ameriku, sada ta Amerika sve više kolonizira Europu, ali i ostatak svijeta. Halloween prije Svih svetih, a u punom jeku prije početka došašća sada Hrvatskom odzvanjaju reklame o »Black Fridayu« i »Cyber Mondayu«. Stvara se pritisak na ljude, tijekom tih sniženja jednostavno moraju nešto kupiti. Dakako, svakomu od nas toplo je oko srca kada ispod bora ugleda neki mali znak pažnje od članova svoje obitelji, nešto što nije skupo, a opet izaziva osjećaj sreće i najbližima poklanja osmijeh kao znak ljubavi, ono što su i zaslužili svojim trudom. No sve češće danas osjećamo neku obvezu kupovanja darova i vodimo se logikom »što skuplje, to bolje«. Mnoga djeca nisu zadovoljna ako se u božićno jutro ne probude s novom igraćom konzolom, novim »voćnim« primjerkom mobitela ili nečim četveroznamenkastim. Sve smo više stavljeni pod pritisak pitanja: »Pa zar samo to?« i zaključaka kako ni taj jedan dan u godini ne možemo potrošiti basnoslovne količine novca na one koje volimo.

Sve više svijet gledamo kroz materijalno, a duhovna dimenzija Božića odlazi u zaborav. Nekad je najveća sreća bila za Božić otići na misu te nakon toga u toplini obitelji i doma sjesti na svečani božićni ručak. Ni taj ručak nije bio obilan kao danas, ali je bio ispunjen radošću i obiteljskom ljubavi, bez pritiska bremena nezasitne ljudske naravi i uvjerenja kako samo skupi pokloni iskazuju ljubav. »Šoping-maniju« trebali bismo zamijeniti manijom ljubavi i darivati ostale bez osjećaja pritiska i prisile, te u taj poklon dati dio sebe, bez obzira na to što njegova cijena nije visoka – u očima naših najmilijih od svega je vrjedniji.

 Izvor: Glas Koncila
PODIJELI