Ponekad je ova tjeskoba
što je osjetim, a posebno u milosnom času, zalog u suotkupiteljskoj patnji za našeg Gospodina. Osjetila sam tada osjećaj izdaje, bešćutnosti, beznadnosti i na kraju kruna čaša octa dok sam tražila malo vode..
I to poradi jedne situacije
A Krist poradi nepreglednih grijeha čovječanstva.
Bože moj dala bih ti obećanje da ću i ja ponijeti dio tegoba kao što si ti neizmjerno ponio i podnio za naše otkupljenje.
Ali, nemam ja toliko ljubavi, ni toliku odsutnost sebeljublja da bi mogla puno.
Stoga tiobećanjem da ću pridodati još molitve, pokore i dobrih djela od danas do svršetka svog života kako bih barem malim i neznatnim dijelom podnijela dio pokore za otkupljenje i naknadu za uvrede koje se nanose tvom Presvetom biću.
Danas, a i u zadnja vremena kad si me pohodio svojom milošću i otvorio oči moje da bi uvidjela sve zasluge Tvoje i kad mogu uvidjeti i težinu boli koju ti nanosimo, mogu reći da sam spremna uzeti na sebe dio tog tereta, jer uviđam da je malo onih koji bi uzeli udjela u križu, a mnogo više onih što bi htjeli uživati u Tvojoj slavi.
Stoga, ovim slabim snagama obećanjem da hoću, a opet se moleći i uzdajući u tvoju neizostavnu pomoć,činit ću sve kako bi moje obećanje bilo plodonosno.
Ova bol sto mi sada srcem prolazi nek bude pečat moje odluke i našega saveza.
Ivanka Franćeska
