Bog i psihijatrija, psihologija – nužnost njihovog ispreplitanja

500

 

 

Često puta medicina je nemoćna kod rješavanja psihičkih poremećaja. Ljudi desetljećima pate od raznih poremećaja i jedini način je uzimanje psihofarmaka koji potiskuju reakcije koje ti poremećaji uzrokuju. U akutnoj fazi bolesti oni pomažu ali ne rješavaju problem, jer osoba postaje ovisna o lijekovima i njena funkcionalnost je bitno smanjena. Ono što su i psihijatri uočili da u nekim slučajevima ne pomažu ni lijekovi. Dobar dio psihičkih poremećaja nastaje kao posljedica duhovne bolesti. Ako je ljudski duh bolestan i duša postaje bolesna i ima smetnje. Jedan veliki dio bolesti je nastao kao posledica rana i trauma.Iz njih proizlazi otvaranje ljudi negativnom. Otvaraju se negativnim mislima, osjećajima, stvaraju se strahovi, neprijateljstva, mržnja, očaj, depresija, česte izmjene raspoloženja, apatija, suicidalne misli. Drugi dio je nastao kao posljedica života u grijehu. Mi smo stvoreni na sliku Božju i naša duša ne može zatomiti one negativne osjećaje koji nastaju kada grijehom gazimo taj božanski dio naše osobnosti. Kod odlazaka na psihoterapiju može se pronaći uzrok duševne traume, razogovori mogu pomoći, ali te terapije su dugotrajne i najčešće ne rješavaju problem. On se samo posvješćuje i bori se protiv njega, ali on još nije izliječen.
Zanimljivo je kako je ljudima danas jednostavnije davati novac za psihoterapije, iako to nije jeftino, godinama odlaziti na terapije ali ne žele prići Onome koji ih može brzo i lako izliječiti – Isusu.

Poznajem ljude koji svaki tjedan, 2 puta tjedno idu na terapiju, plaćaju je ali i dalje žive jednako kao i prije. Imaju niz neriješenih životnih situacija i vrte se u krugu.Imaju trenutno olakšanje nakon razgovora sa stručnom osobom, ali ništa bitno se nije promjenilo.
Psihijatar i psiholog koji nisu u vjeri, teško mogu ponuditi pravi naćin izliječenja svojih klijenata.
Zapravo i je problem što su većina psihijatara i psihologa nevjernici. A kako ograničeni ljudskim potencijalima rješiti ove slučajeve? Zapravo neki ih vode na pogrešan pravac. Pravac koji je suprotan Božjem. Nisu ni sami svjesni kolika je odgovornost njihov posao, jer ako su oni daleko od Boga, ne mogu se igrati sa tuđim psihama, jer jedino istinsko duševno zdravlje daje Bog i život u skladu s Bogom. On je izvor mira i zdravlja. Ako se ljudima savjetuje i odobrava bezbožan način života, tim ljudima je zagarantiran nemir, jer Bog je Bog mira, a izbor života suprotan Njemu je nemir. Odatle se i tako moćno razvila industrija psihofarmaka, koji pokušavaju zatomiti probleme ali ih ne mogu izliječiti. Davaju prividan mir zatupljivanjem ili podizanjem razine euforije ali stvarni mir ne mogu dati. Ovo ne znači da ljudi ne bi smjeli uzimati po potrebi sedative, u stresnim životnim situacijama ili psihofarmake u akutnim fazama bolesti, također i u onim klinički dijagnosticiranim slučajevima gdje je riječ o kemijskom disbalansu u organizmu. Ali je činjenica da ovaj ogroman biznis sa psihofarmacima samo govori o nemoći ljudi, ljudskog društva, koje se udaljilo od izvora zdravlja, Boga, da rješava preveliki broj psihički opterećenih i bolesnih ljudi našeg doba.

Mirjana Alesija, prof psihologije

 

PODIJELI