Bog kao Mir

98

Propovijed povodom 5. nedjelje po Trojstvu

20. poglavlje Evanđelja po sv. Ivanu donosi nam na jednome mjestu opis dvaju susreta s Uskrslim Isusom. Jedan se dogodio na sam dan Uskrsnuća, a drugi tjedan dana poslije. Kod obje prilike Isus je svojom prisutnošću razveselio prisutne, te im je izrekao isti pozdrav: „Mir vama” (Iv 20,19). Tim pozdravom, Uskrsli Isus donosi svojima mir i radost. Mir nutarnjeg ispunjenja, mir duše i srca, mir kojim teži nutrina svakog ljudskog bića.
Ljudska vrsta teži trajnom miru, stabilnosti, ispunjenju na globalnom planu. S tom svrhom, na svjetskoj razini osnovane su razne organizacije, kao što su primjerice Ujedinjeni narodi, razne organizacije civilnog društva kao i mnogobrojni duhovni pokreti, kojima je zadatak izgradnja trajnog mira među državama, među kulturama, među ljudima. Sama činjenica da su ovakve organizacije bile nepostojeće ili u vrlo malom broju prisutne prije 100 i više godina, dovoljno govori o napretku stanja ljudske svijesti o potrebi izgradnje i očuvanja mira, na svim razinama, te nedvojbeno, izraženije nego ikad, ljudska vrsta pokazuje potrebu za trajnim mirom.
Što je, uostalom, mir? Mir možemo definirati kao osjećaj, kao spoznaju prihvaćanja sebe i cjelokupnog svijeta oko sebe takvim kakvim jest, u potpunosti. Prihvaćanjem prvenstveno sebe kao pojedinca, te sebe kao dijela Boga, a time i Boga u sebi, je karakteristika mira u sebi. Prihvaćanjem sebe, svoje božanske prirode u potpunosti, spremni smo prihvatiti i cjelokupni živi svijet takvim kakvim jest, jer je ono očitovanje Boga, ma koliko god se naš umni, materijalni pogled na stvarnost slagao ili ne slagao s tim.
Zapitajmo se: imamo li, kao pojedinci, mir u sebi, mir sa samim sobom te mir s drugima? Sudeći po našem svakodnevnom ponašanju, možemo sa sigurnošću reći da takvu vrstu mira uglavnom nemamo. Ako se prema sebi odnosimo destruktivno, u smislu životnog stila koji nas degradira kao osobe, bez obzira o čemu se radi, možemo sa sigurnošću reći da ne prihvaćamo sebe u potpunosti, ne prihvaćamo svoju božansku prirodu, a time nemamo ni unutarnji mir. Posljedično, osobni unutarnji nemir, s kojim se u pravilu ne znamo nositi kako treba, prosljeđujemo dalje, drugim ljudima te živim bićima kojim smo okruženi. Time smo sudionici u začaranom krugu širenja nemira i nesklada jedni prema drugima, te se postavlja pitanje: je li moguća izgradnja i očuvanje trajnog mira na globalnom planu, unatoč svekolikom angažmanu već spomenutih političkih, aktivističkih i duhovnih organizacija, ako nemamo potpuni, istinski mir u sebi?
Izgraditi, očuvati i imati potpuni trajni mir u sebi, što je temelj za izgradnju mira na globalnom planu, je moguće prihvaćanjem Krista u sebi. Gospod Krist nam svojim naukom daje alate, pomoć za izgradnju osobnog unutarnjeg mira. Svojom porukom nama, sakramentima kao vidljivim znakovima nevidljive Božje milosti koje nam je ostavio u nasljeđe, pruža nam temelj za izgradnjom sebe u Bogu, a time i osnaživanjem, gradnjom i očitovanjem Krista u sebi. Taj put nije lagan, jer podrazumijeva odbacivanje mnoštva starih uvjerenja, navika i obrazaca koji su nas sputavali na putu osobnog rasta i razvoja, no, imajmo na umu i u srcu – Krist je uvijek s nama, te uvijek, u svakoj prilici, zamolimo Božju pomoć – da nas u svakom trenutku života vodi i usmjerava.
Amen
PODIJELI