Sama riječ mirotvorstvo, tvori čovjeka sinom Božjim. One koje tvore mir Isusov naziva blaženima. Na početku se možemo zapitati, što je to uistinu mir, a što je sinovstvo Božje? Prvo i najvažnije, mir je izričito povezan s Isusom Kristom, utjelovljenim, mučenim, raspetim, uskrslim, te prisutnim po djelovanju Duha Svetoga. On je jedini put, kako doći do mira. Iz Kristova križa, i mi, kršćani, možemo i moramo crpiti snagu za opraštanje drugima. Uvjet za to je da smo u miru s Bogom i s braćom ljudima. „Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar“ ( Mt 5,23-24). Tek se tada smijemo zvati pravim mirotvorcima. Dakle, svaki kršćanin je pozvan, kao poput Krista i poput svetog Stjepana moliti za svoje progonitelje. Samo čovjek koji prašta poput Krista postiže mir, mir u izobilju, gdje mogu reći: mir s Bogom, mir sa samim sobom i mir s bližnjima, uključujući i progonitelje. Za mir duše dovoljan je čovjek otvoren Božjoj milosti i ljubavi, jer kada smo potpuno otvoreni prema Bogu, prema bližnjima, te prema samima sebi, onda je srce radosno i puno radosti i mira prema svima onima koje susreće. Dakle, nije to jednostavno, treba se truditi i raditi, da bi postigli mir i radost srca. Oni koji porade na miru dobivaju časni svetopisanski naslov sinovi Božji. To su izabranici, pravedni, neporočni, Božji prijatelji. Ovo se sinovstvo zaslužuje samo Bogu ugodnim djelima. Evanđelje nam daje „recept“ kako doći do cilja. U Matejevom tekstu možemo pročitati: „A ja vam kažem: ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svojega oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. Jesu li ovo previsoki zahtjevi – jeli uopće moguće ostvariti ih? Na prvu, jest. Mnogi su tijekom povijesti Crkve pokazali, na različite načine, da je moguće sinovstvo Božje i za nas, obične smrtnike. Samo se treba otvoriti prema Duhu da nas vodi i osposobljava da budemo radosni, te iz te radosti donosimo mir, tamo gdje ga nema, da u Kristu budemo navjestitelji istinskog puta u vjeri.

Urednik: Marko Martinović

PODIJELI