Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

357

Ovo blaženstvo ima za temelj buduće gledanje Boga, a kao uvjet čistoću srca. Već na početku se možemo zapitati koje značenje ima srce u Bibliji? U kojem smislu srce vjernika može i treba biti čisto? Zašto je buduće gledanje Boga temelj i razlog već sadašnjega blaženstva Isusova učenika?

Božja riječ iz Isusove prispodobe vodi nas k sve dubljoj spoznaji samih sebe. Pomaže nam da u sebi otkrijemo i vidimo dječju dušu. Uči nas da prihvaćamo sebe kao što nas Otac prihvaća. Uči nas da budemo slobodni u odnosu na svoju prošlost, vraća nam „dublje“ pamćenje zahvaljujući kojemu prepoznajemo Boga koji je bliz i nazočan u našim svakodnevnim životnim događanjima. Sve je to u nama plod iskustva Božje ljubavi koja liječi i djeluje u nama po njegovoj Riječi. Kada sebe prihvaćamo s ljubavlju, osjećajući u svojoj nutrini da nas Bog ljubi i da smo slobodni, otvaraju se u nama novi prostori. U stanju smo u sebi uočiti još jednu dimenziju. A to je ona dimenzija koja u nama učvršćuje i produbljuje osjećaj vlastite vrijednosti. Otkrivamo da smo sposobni za istinsko prijateljstvo: da prihvaćamo ljubav i da je dajemo drugima. Kada se u nama rađa ovo dvostruko iskustvo onda se javlja i snaga i hrabrost da nadiđemo sebe. Otac koji liječi dušu i memoriju, daje nam sada i novo srce. U stanju smo ljubiti unatoč nutarnjim otporima i strahovima. Više se ne „borimo“ s mislima, ne bježimo od njih. Ozdravljena duša i iscijeljeno  sjećanje koji nam omogućavaju da živimo kao djeca u Božjim rukama, čine da smo u stanju prihvatiti vlastitu krhkost koja je sastavni dio našeg života. Srce je dakle srž ljudskoga bića. Otac nas čini dostojnima svoje ljubavi. Srce zna i osjeća da smo vrijedni u Božjim očima. To iskustvo nije samo intelektualna ili emocionalna spoznaja. Ono dodiruje samu bit srca. Tako dolazimo do same srži integralnog ozdravljenja slike o sebi: duše, uma i srca. Kada se naučimo moliti se Bogu čitavom dušom, čitavim umom i srcem, onda nam On donosi novu haljinu, sandale i prsten…U molitvi doživljavamo da nas Otac nikad ne prestaje čekati, da ga ne umaraju naši neprestani povratci. Svaki put je spreman skinuti s nas poderano odijelo grijehom prevarenog djeteta i obući nam najbolju haljinu kako bi se radovao zajedno s nama našem obraćenju. Bit ovoga blaženstva je, da se čovjek želi uputiti prema svome srcu sa svjetiljkom Božje Riječi. Krist u srcu svakoga čovjeka je poput miomirisa koji se ne može sakriti. Ipak, oni koji su čisti srcem primjećuju već ovdje Božju prisutnost u Njegovoj Riječi, u liturgiji, u jednostavnim ljudima, u patnicima ovoga svijeta, u ljepoti prirode…. Vjerom, djelotvornom ljubavlju, očišćena srca, opravdani i posvećeni Duhom Božjim, u molitvi i predanosti  možemo već ovdje i sada imati predokus buduće sreće gledanja Boga. Naša sadašnja povezanost s Bogom, koju živimo nastojeći biti što više usklađeni s Njegovom voljom, nije tek iluzija nego čvrsta stvarnost vjere koja će u vječnosti dosegnuti svoj vrhunac u neposrednom i osobnom susretu s Bogom, licem u lice. Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. (1 Kor 2,9)

Urednik: Marko Martinović

PODIJELI