BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

„Ako sam ja mogla do Marije Bistrice pješke, mogli ste i svi Vi. Poručuje nam devetogodišnja Ivana Čalušić“!

25. nedjelja kroz godinu

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Dok smo kroz ljeto jedva podnosili vrućinu i umor, evo došlo nam je ovo jesensko razdoblje koje nas izluđuje silnim kišama, poplavama, tornadima i ne znam kakvim sve anomalijama. Druge nam nema nego prihvatiti ovakvo vrijeme te živjeti svakodnevni život sa svim obavezama. Mnogi su obrali vinograde, a drugi čekaju ljepše vrijeme. Tako nam Isus spominje u današnjem evanđelju rad u vinogradu i radnike koje vinogradar u nekoliko dnevnih razdoblja poziva u svoj vinograd.

Nas je četvero iz Resnika išlo neki dan u berbu grožđa u Suhu Katalenu koja je u Podravini nedaleko od Đurđevca. Dogovorili smo dan i sat polaska. A kiša pada. Dogovoreno treba poštivati. Iako je kišno vrijeme priroda je predivna. Bilogorsko gorje od Bjelovara prema Đurđevcu plijeni našu pažnju i divljenje. Nažalost, ljetna suša je ostavila svoje tragove u isušenim i nedoraslim kukuruzima i gotovo praznim vrtovima. Sve to ostaje iza nas jer auto guta kilometre i dovodi nas na odredište. Gospodin Josip i prispjeli berači nas dočekuju uz novu klijet koja je još u završnim uljepšavanjima. Pečenjara sa svojim prostorom nas prima te nas vatra ugodno prigrlila k sebi. Muževi još pripremaju potrebno suđe a mi se međusobno upoznajemo. Okrijepljeni ukusnim doručkom čekamo da prestane kiša jer je takva prognoza.

Razgovaramo međusobno. Među nama je bila jedna gospođa sa svojih sedamdesetak godina. Toliko je blagoglagoljiva da ne možeš uz nju doći do riječi. Kao što kaže prorok u Bibliji: „Jezik mi je ko pisaljka hitra pisara“, tako je i njezin jezik, samo još puno brži. Kad je prestala kiša počeli smo odmah s berbom. Sreća da je tlo pjeskovito pa nema blata. Ja sam ušao prvi u vinograd a ona odmah za mnom, te smo zajedno brali u jednom redu. Kako na jeziku tako je brza i u radu. Ja naberem jednu kantu, ona dvije. Cijelo vrijeme je radila i govorila u petoj brzini. Ja nisam trebao ništa drugo govoriti već samo da ili ne. Uspijela je izgovoriti cijelu svoju povjest, svoje obitelji, svoga sela, svoga kraja, o ljudima i ženamakoje nisam nikada upoznao a niti ću upoznati. Sreća što nas je nekoliko puta kiša prekinula pa sam malo odmorio od svoje „kompanjonke“.

U jednoj kišnoj pauzi ručali smo. Gospodin Josip, poznat po svom širokom srcu i gostoprimstvu sa svojom sestrom Maricom priredio je ukusnog janjca i odojka te finu orehnjaču i makovnjaču uz ostale delicije.

Čekajući da se priberemo za ručak, moja „kompanjonka“ u istom svom stilu počela je jesti, a čekali smo blagoslov jela. Ja je opomenem da se budemo križali, a ona ko iz rafala: kaj se bumo križali, kaj to treba, ja se samo jenput na dan križam, kaj bi gubila vrijeme, ja se nigdar ne molim prije jela. To je izrekla u takvoj brzini da sam jedva uspio registrirati. No svejedno mi smo bez nje molili, dobro se najeli i uspijeli u borbi s kišom dovršiti berbu.

Bogu hvala koji je unatoč neprilikama kroz cijelu godinu dao obilat urod.

Oprostivši se, vraćamo se prema Zagrebu kroz kišne i tučne oluje zazivajući Božju pomoć da sretno dođemo kući. No cijelim putem još mi je u ušima ostala lavina riječi, informacija i brzina ruku moje „kompanjonke“. Dao joj Bog da u toj brzini ne zaboravi svoga Stvoritelja koji joj je dao toliku snagu.

Komentar evanđelja (MT 20,1-16)

Draga braćo i sestre!

Uz ovo evanđelje vjerujem da smijemo misliti na mnogo toga. A i Isus bi želio da dobro provjerimo neke svoje stavove i misli. Ponajprije mislim na ove unajmljene radnike. Običaj je bio da poslodavci u Isusovo vrijeme rano ujutro polaze na trg potražiti radnu snagu. Tamo su se redovito nalazili ljudi koji su živjeli od dana do dana, čekajući da ih netko najmi i da tako prehrane svoju obitelj. Žurilo se jednako i poslodavcima i radnicima. Poslodavci su naime htjeli u prvom naletu izabrati one koji su sposobniji i jači za rad. A radnicima se žurilo da što više zarade kako bi prehranili svoju obitelj. Pozivlju se u najam najprije oni koji su tu, koji su na vrijeme došli, a i oni koji su sposobniji. Što kasnije izlazi gospodar vinograda, to će naći manje sposobne. Nakraju nailazi na one koji razočarano moraju priznati da ih nitko nije najmio, nikome nisu ništa posebno značili. Možda nisu bili posebno niti sposobni za rad. A ipak su trebali zaradu, htjeli su živjeti i pomoći drugima da žive.

Isplata razotkriva da Božje misli nisu naše misli, da njegovi putovi nisu naši putovi. Dogovor za plaću rada je bio denar. To je dnevnica. Čudno je da isplatu gospodar vinograda putem svoga upravitelja obavlja javno da svi vide. Svi su dobili jednako. Ostaje razočarenje i iznenađenje. Dobili su dogovorenu plaću. Gospodar svojim može slobodno raspolagati. To više nije njihova briga.

U tom tumačenju osjećamo kako se u slici gospodara razotkriva slika Božje ljubavi. Bog nije samo pravedan, on je i dobar. Neće povrijediti pravdu, ali djeluje i srca koja ljubi. Mi se ljudi tako često želimo pozivati na pravednost. Vjerujem da bismo svi loše prošli kada bi Bog djelovao po pravdi. Pa i onaj denar, tj. svakodnevna zarada, sredstvo preživljavanja iz dana u dan, a po tome onda i život – sve čisti Božji dar, a ne zarada. U našem mentalitetu previše govorimo i mislimo na zaradu. Mislimo da se sve može zaraditi, da se sve mora isplanirati. Želimo tim svojim shvaćanjem i Bogu odrediti granice. Međutim, Bog se neda zarobiti u našu uskogrudnost. Cijenimo samo ono što se dadne novcima platiti, što je ekonomski unosno. Tu nema mjesta za ljubav: ranjeni, hendikepirani, oštećeni, bolesni, starci više nebi među nama imali što raditi jer ne mogu zaraditi za svoj svakodnevni kruh. Oni se katkad promatraju kao teret društva, a posebno kao teret pojedinaca i obitelji gdje se nalaze. Sve je to posljedica našeg krivog gledanja na zaradu. Služimo se sposobnostima kao da nama pripadaju;  krojimo nekome život kao da na život imamo pravo. Sve naplaćujemo. Unovčujemo talente i sebično to koristimo za svoje interese. Sve se vrti oko nas i želimo da se i Bog tako ponaša.

Međutim, Bog drugačije postupa. Bog sigurno neće prekršiti pravdu, ali njegova se svemoć, kako kaže stara molitva Crkve, najviše očituje u milosrđu i praštanju. Budući da najviše ljubi on je i najslobodniji činiti onako kako mu diktira ljubav. Zato tako i postupa. Tako je postupio u Isusu kad je prihvatio Mariju Magdalenu, ili kad je razbojniku na križu, u posljednjim trenutcima njegova promašena života, otvorio vrata raja, darovao mu denar besmrtnosti, vječnog zajedništva.

Htio bih, dakle, da u svijetlu ovog evanđelja mislimo na sve to. Imajmo na pameti i milost rada i radnog mjesta u ovoj situaciji kada ima toliko nezaposlenih, oni koje nitko nije najmio, za koje se ne nalazi radno mjesto. Međutim, neka ovo bude upozorenje i onima koji tako teško prihvaćaju ili uopće ne prihvaćaju ponuđena radna mjesta. Neka to bude opomena onima koji se tako neodgovorno ponašaju prema svojem radnom mjestu i milosti rada. Jer, milost je i dar moći raditi i imati radno mjesto. A isto tako oni koji još nemogu do radnoga mjesta, bez svoje krivnje, neka svoju muku sjedine s Kristovom da bi i to čekanje bio rad za Kraljevstvo Božje. Tada i tjeskobno čekanje na posao svojevrsno podnošenje one žege dana, na koju su se u evanđelju tužili oni koji su cijeli dan radili. Neka ovo evanđelje bude poticaj da cijenimo rad i zahvaljujemo za radno mjesto; i da nemislimo da je život neuspio ako nas nitko nije najmio, a pogotovo da nije upropašten ili iscrpljen život onih koji nemogu više raditi ili zbog oštećenosti svoga tijela nemogu sudjelovati u proizvodnji. Ljudski je život već po sebi vrijednost koju Bog vidi i o kojoj na nezreciv način vodi računa. Prema tome, rad u vinogradu Gospodnjem je i majčino strpljivo spremanje kuće, kojoj se to nikada ne prizna kao radno mjesto; i bolesnikovo strpljivo podnošenje bolesti nastojanje da svojim zahtjevima u tome ne iscrpljuje one koji ga dvore isto je tako radno mjesto trpljenja za druge; i invalidi i svi drugi duševno ili tjelesno oštećeni, pogotovo ranjenici Domovinskog rata, pa umirovljenici, zatim oni koji su već jako stari i nemoćni, svi imaju pred Bogom svoje dragocijeno radno mjesto koje Bog vidi i prepoznaje i koje će zaista Bog znati i nagraditi.

Ipak, još nam nešto poručuje današnja prispodoba. Božju ljubav kao i svaku ljubav, ne da se zaraditi. Nebo se neda zaraditi, milost Božja nije plaća nego je čisti dar. To je govor ljubavi. Prema tome, i onaj denar onih koji su cijeli dan radili, kao i onih koji su kasnije došli, pa čak i onih koji su u posljednjem trenutku upali u vinograd: jednako je tako za sve dar, izraz ljubavi, ako ga uzmemo u duhovnom tumačenju ove prispodobe po kojoj je gospodar vinograda Bog koji daje svima po svojoj dobroti. On sam nam se i danas u nedjeljnoj misi daje kao zalog besmrtnosti, kao dar za vječnost. To nije plaća za naša dobra djela, nego je to zato jer je Bog dobar! Dopustimo Bogu da nam bude dobar! Amen.

Svetac tjedna

Sv. Većeslav

Sv. Većeslav je bio češki knez 921 – 929 godine. U 12. Godini je ostao bez oca pa ga je odgojila baka, sv. Ljudmila, koja ga je dala školovati kod učenika sv. Metoda. Dakle, odgojen je kršćanski, pa je kao knez vodio miroljubivu politiku i promicao pravednost. Češki je narod privodio kršćanstvu i kulturno uzdizao. Veliki mu je protivnik bio brat Boleslav I. Koji je Većeslava s urotnicima u crkvi ubio. Sahranjen je u praškoj katedrali SV. Vida koju je on dao sgraditi. Sv. Većeslav je nacionalni češki patron.

Malo humora ☺

Na satu povjesti učitelj žće Ivici:

-reci mi nešto o starim Rimljanima.

-već su svi pomrli!

Župne obavijesti!

AKTIVNOSTI  KROZ  TJEDAN:

UTORAK – iza mise molitveni susret;

ČETVRTAK– klanjanje prije mise;

PETAK- Marijina legija iza mise;

Učiteljica pita djecu da reknu koju izreku. Ivica prvi izreče: „Tko rano rani dvije sreće grabi.“ Učiteljici se svidjela pa ga zamoli da veli još jednu. A on će Isusovim riječima: „Što je više od toga od Zloga je.“