BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

122
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

 

Sveti Marko, moli za nas!

  1. nedjelja kroz godinu

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

 

 

Župnikov uvodnik

Nadam  se da je ovo, nimalo ugodno ljeto iza nas. Naužili smo se vrućine, nepogoda, oluja, pijavica a nagledali smo se požara kao nikada do sada. Je li to plan i program, „spaljena zemlja“? Što god se događalo, ne samo kod nas već i po svem svijetu, kao da su apokaliptička iskustva (posljednja vremena). O tome je već bilo riječi u ovim ljetnim promišljanjima. Sve je dobro dok je daleko od nas, obično tako promišljamo. Hoće li nas to potaknuti da malo počinjemo promišljati nad svojom i svijetskom budućnošću? Teško se baviti takvim temama, ali je potrebno. Isus je često govorio učenicima da odu u osamu. To znači da treba naći za sebe i za Boga vremena. Ne treba se zavaravati da ga nemamo. Imamo ga na pretek, samo, imamo li osjećaj da to iskoristimo.

Prošli tijedan otišao sam u „osamu“, opet malo na otok Vir. Nazvao sam župnika don Tihomira da dolazim ovaj puta kod njega. Sav smeten prihvaća jer on planira otići na duhovne vježbe u osamu a nema ga tko mjenjati. Sjeo sam u autobus i bez ikakvih briga i napora u jutarnjim satima, prepustio sam se u ruke šoferu zazvavši pomoć i zaštitu anđela. Naoružan knjigama, krunicom i potrebom za snom, uvalio sam se u stolicu br. 32. Bilo je potrebno skoro pet sati vožnje. Malo sam gledao kroz prozor, jer uz autoput nema se nešto posebno vidjeti. Jest da je priroda lijepa i zanimljiva, ali više sam gledao u knjighe ili pak pod kapke kad me svladao san. Tak san je obično kratak, naime počinjem hrkati pa probudim sam sebe ili pak me netko drugi probudi. Priroda je izmučena sušom, ali opet je lijepa. Gledajući kroz prozor i prebirući krunicu, promišljam nad otajstvima Isusova života i nad našom povješću koja se događala po tim djelovima naše Domovine: Like, Zagore i Dalmacije.

Vele kod nas: „što južnije to tužnije“. U kom smislu nisam siguran ali gledajući iz perspektive jednog putnika iz autobusa, stvarno je jadno: bez vode nema života. Kiše nije bilo par mjeseci pa nije čudno što je sve suho.

I tako evo mene na Vir. Dočekao me g. Štef i odveo do don Tihomira. Kako je lijepo kad dođe svećenik svećeniku. Znaš da si tu doma. Smjestio se u apartman koji će kroz pet dana biti moja osama: malo obnove za „sestru dušu“ i za „brata magarca“. Uz čavrljanje došlo je vrijeme za misu. Nakon mise našlo se nekoliko župljana koji su htjeli da idem s njima, no „šef“ je odredio da idemo blagosloviti jednu obitelj i ostajemo kod njih na večeri. On blagoslivlje obitelji kroz cijelu godinu, kada tko traži. Obično budu u ovo doba vikendaši. Lijepa su takva druženja, pa kad još otkrijemo da imamo zajedničkih prijatelja i znanaca, već se tada drugčije razgovara. Odmah do njih je kuća naših župljana. Rekoh, njih ću ujutro  pohoditi. No ni jedno jutro nisam ih našao budne a kasnije nisam dolazio u tom smijeru. Bila je hladna voda pa se nisam ni kupao, već sam samo hodao po vodi moleći za sve s kojima me povezuje more.

Bilo je desetak obitelji iz naše župe pa smo se družili i na misi i u njihovim ljetnikovcima. Tu je i drugih dobrih ljudi koje sam već prije tu upoznao te jednostavno ostalo je malo vremena za samoću. Ali i ta samoća bila je divna. Nemaš ništa ljepšeg nego dok imaš na raspolaganju živoga Isusa u svetohraništu, hrpu knjiga, veliki prostor za šetnju i nepoderivu krunicu. Sreća da nisam bio opterećen kuhanjem. To sam riješavao prekrasnim smokvama i krastavcima, a naveče su dragi i vrijedni župljani zvali na roštilj da župnik ne klone. Lijepa su bila ta druženja. Šteta da se u Resniku tako ne družimo. Bilo je zgodno i na misama. Puno ljudi dolazi na večernju misu, pa kao „župnik u zamjeni“, malo sam se potrudio da to bude duhovna obnova. Time sam si natovario nekoliko njih na leđa. Odmah bi oni razgovor, savjete, ispovjedi, prepčoruke, pa neke „posebne blagoslove“, kako to već biva kad dođe neki drugi svećenik u župu. Sreća da je to trajalo samo par dana. Najzanimljivije je bilo kad ti dođu Slovaci i Poljaci: ispovjed i razgovor. To sam prepuštao Duhu Svetom. Ja govorim njima,, oni mene i na kraju radosni i zadovoljni smo se rastali da jedni druge više ne mučimo.

U subotnje jutro još sam htio iskoristiti more da se prošećem, plićakom kad su se pojavili oni pred čijom sam kućom svako jutro hodao. Ostalo je sat vremena do autobusa. Pet minuta zajedništva, bježi do župne kuće, pobacaj krpice i knjige u torbu i na bus. Blagoslov Viru, don Tihiju, mnogim župljanima na odmoru, dragim prijateljima i novim znancima te kreni u novu svagdašnjicu. Moram priznati da sam otišao i odmoren i umoran. Ali, i to je bilo potrebno.

Kroz Zadar, Zagoru i Liku evo me s mojim dragim knjigama, krunicom u Zagrebu. Taksista je uspio naći Resnik i evo me među Vama gdje mi je počela teći deveta godina našeg zajedništva. Pa s Božjim blagoslovom na Božju njivu koja se zove Resnik.

 

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

Današnje Evanđeljenastavak je prošlonedjeljnog. Prošle smo nedjelje čuli kako je Petar u ime svih apostola ispovjedio Isusu da oni njega priznaju Sinom Božjim i obećanim Mesijom.

To se dogodilo u vremenu kada se već približila muka i smrt Isusova. I baš tada Isus je htio čuti da apostoli otvoreno i jasno priznaju što oni i njemu misle. Ali i upravo tada, pred svoju muku i smrt, Isus je apostole htio upoznati što će se s njim uskoro dogoditi. Od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca u Jeruzalemu će mnogo pretrpjeti i biti ubijen. Petar, iako maločas prije onako lijepo ispovjedio vjeru u Isusa, odjednom, čim je čuo o mogućoj muci i smrti Isusovoj, takvo nešto nije mogao prihvatiti. I lukavo, rekli bismo taktički, pozove Isusa u stranu. „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ – žestoko se Petar sav izvan sebe usprotivio da to Isus dopusti. Isus bi morao biti razboritiji i suzdržaniji u svom govoru, a on ima i moć, ako je već tako daleko dotjerao, da to sada spriječi – vjerovatno je bilo takvo Petrovo razmišljanje.

No, Isus je bio još odlučniji i žešći prema Petru. Kad je u pitanju volja Božja, onda za njega nemože biti taktiziranja. Isus tu ne priznaje nikakvo diplomatsko ponašanje. „ Nosi se od mene Sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.“ Petar je razmišljao ovozemaljski – kako to razmišljaju „sinovi ovog svijeta“, a ne „sinovi Svijetla“. Naime, tako mudruju ljudi koji su zasljepljeni onim što ih veže za zemlju i ne vide ono što im je Bog pripravio u Vječnosti.“Tada Isus reče svojim učenicima: Hoće li tko za mnom, neke se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubiživot svoj poradi mene, naći će ga. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojem naudi.“?

Kada treba ispuniti volju Božju, za Isusa nema kompromisa. Jer je volja Božja, Isus će poći u Jeruzalem gdje ga čeka smrt. Doduše to nije ni Isusovoj ljudskoj naravi lako. Zato će se i on neposredno pred muku i smrt krvavo znojiti. I on će moliti da ga nebeski Otac tih strahota oslobodi. Ali, samo ako je to Očeva volja.

Jedna nam legenda pripovjeda: Ljudi su sa svojim križevima bili na putu. Mučili su se noseći te terete. Jednom muškarcu njegov je križ bio predugačak. I zato odsječedobar komad. Nakon duljeg putovanja svi su došli do jednog ponora. Nigdje nema mosta kojim bi prešli u kraj koji je obećavao vječnu radostz i zamjetnu Božju nazočnost. I poslije kraćeg oklijevanja svi svoje križeve polože preko ponora. I gle, svi su križevi dosegli drugu obalu ponora. Onaj, pak, čovjek koji je svoj križ skratio, da bi mu bio lakši, sada je utučen i zdvojan ostao pred ponorom. Skraćenim križem nije mogao doseći drugu stranu i tako prijeći ponor. Ta nas legenda želi poučiti: svatko se spašava po onom križu koji mu je Bog odredio.

Braći i sestre! Da je Isus slušao Petra, on nebi ispunio Božji plan. Ljudski rod ne bi bio spašen. A da otkupiteljski Isusov čin ne bi bio uzaludan, čovjek svoj križ mora nositi do kraja. Isus je najoštrijim riječim Petra prekorio kada je on želio da Isus Božji plan s našim spasenjem izda. Za nas je to pouka: valja nositi svoj križ koji nam je Bog dao. A svima i svemu što bi nas od toga moglo odvaratiti, valja se odlučno suprostaviti. Amen.

Svetac tjedna

Sv. Marko Križevčanin

Sv. Marko Križevčanin – rodio se 1589 u Križevcima, studirao je u isusovačkom kolegiju u Grazu te na Germanicumu u Rimu gdje je ređen za svećenika. Po povratku u domovinu jedno vrijeme pastoralno djeluje u Zagrebačkoj biskupiji, a onda 1616 ugarski primas Petar Pazmany pozove ga u Ugarsku, te ga pošalje u Trnavu imenujući ga rektorom sjemeništa i kanonikom. Od 1619. Godine je misionar u Košicama gdje djeluje s Isusovcima Melkiorom Grdzieskim i Stjepanom Pangraczom u kalvinskoj sredini. Kalvini su s vojskom nahrupili u grad pod vodstvom Gabora Rakoczia. Trojicu su svećenika silili da se odreknu katoličke crkve a potom ih pogubili 1619. Godine. Blaženim ih je proglasio sv. Pio X 1905, a svetim Ivan Pavao II 1995 godine.

Malo humora

 

Idu dva umirovljenika ulicom i jedan pita drugoga:
– Kako si?
Ovaj odgovara:
-Kako ću biti, bole me kosti, bole me leđa, bole me noge, ruke… a ti?
– Ja se osjećam kao novorođena beba.
– Haj‘ ne laži, kako k‘o beba?
– Pa nemam kose, nemam zuba i nosim pelene.

 

Župne obavijesti!

 

PON 04.09. Ruža Viterbska
19:00 Matija Batinić (god)
UTO 05.09. Blažena Majka Terezija iz Kalkute
19:00 Tatjana Jakobašić
SRI 06.09. Zaharija prorok
19:00 Ivan i Doroteja Piskač
ČET 07.09. Sveti Marko Križevčanin
19:00 Fanika (god) i ob. Horvatek i Šustar
PET 08.09. Rođenje B.D.M
08:00
19:00 Marija Perolić, Mikić, Simonović, Josip (god) i Dragica Bukrić
SUB 09.09. Sv. Petar Claver
19:00 Slavko, Jela, Marko, Lucija, Ivan, Kata i ob. Komljenović
NED 10.09. 23. nedjelja kroz godinu
08:00

Nema svete mise, Hodočašće u Mariju Bistricu

11:00 Nema svete mise, Hodočašće u Mariju Bistricu
19:00 Stjepan, Ruža, Stjepan i Bara Družić, Stjepan Butina

Aktivnosti kroz tjedan: utorak – iza mise molitveni susret; četvrtak – klanjanje prije mise; petak- Marijina legija iza mise;

 

Onaj koji puno ima, sve manje mu treba Bog. Užva u bogatstvu a ne u Bogu. U pohlepi za bogatstvom izgubio je Boga i sebe.

PODIJELI