BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

Majko Božja Resnička, moli se za nas!!!!!

19. nedjelja kroz godinu

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Još „uživamo“ u ovom ekstremnom vremenu. Vjerujem da smo već umorni od svih ovih oscilacija. Ne možeš znati hoće li u danu biti ekstremna vrućina, kišno ili vjetrovito nevrijeme, hoće li zahladiti. Time samo spominjem ono što smo imali u prošlom broju. Priroda je osvetnik. Ovim ekstremnim ponašanjem samo nam poručuje opominjući nas: „Zašto dirati u mene, zašto me uništavate?“

Pred nama je svetkovima naše nebeske zaštitnice Marije na nebo uznesene. Tom događaju naše vjere raduje se nebo i zemlja. Svi kličemo i svi smo u jednom zanosu koji se očituje na naš ljudski način.

Liturgija kliče: „Tko je ta koja dolazi kao jutarnja zora, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao dobro uređena vojska?“

To je Marija iz Nazareta. To je ona koju je Bog sačuvao od svakoga grijeha. To je ona koju je Bog izabrao da bude Majka utjelovljenomu Sinu Božjemu Isusu Kristu. To je ona koja je postala i naša Majka. To je ona koja je tijelom i dušom uznesena na nebo. Ona je naša Nada u koju su uprte sve naše oči jer se uz nju osjećamo zaštićeni.

Sada ovo možemo povezati s onim što smo čitali u prošlom broju i u početku ovog uvodnika. Što god je Bog  stvorio to je predivno. Prirodu uništimo gdje god živimo. Sačuvani su rijetki dijelovi Zemlje gdje nema čovjeka zagađivača. Divimo se tim dijelovima prirode i rado bismo tamo došli. No, ljudi koji su odgovorni za te prostore, štite ih i brane pristup da ne uništimo ljepotu. Tako je i čovjek, radi kojega je Bog stvorio prirodne ljepote, stvoren na sliku Božju, lijep i svet. No, đavao je svojim zlom uništio čovjeka, njegovu ljepotu i  svetost. Zagađen grijehom drugo ne može činiti nego sve oko sebe zaraziti i uništiti.

Sada možemo razumijeti u ovom kontekstu Mariju koja je žena obučena u sunce a mjesec joj pod nogama. Ona je kraljica neba i zemlje. Ona je „ekožena“ koja je sačuvana od svakog zla i grijeha i zato je želimo gledati kao predivni dio sačuvane prirode. Ona je naš spas za koji se želimo uhvatiti. U njoj prepoznajemo ruku Božju koja nam je ispružena iz neba. To je razlog zašto smo toliko zagledani u Mariju i zašto se toliko okupljamo oko nje uz ovu Svetkovinu. Ona je ono što smo mi izgubili i za čime čeznemo. Silno nam nedostaje svetost, bezgriješnost i nebo. A to je ona koja je uspjela, milošću Božjom, sačuvati svetu i neokaljanu stvarnost.

Neprijatelji svetosti luduju jer još uvijek kroz svetost Crkve živi u mnogim ženama i muževima čežnja za svetošću. Hoćemo li pasti pod njihovim napadima? To nikako ne smijemo dopustiti. Ovih smo dana imali tolikih divova svetosti na kojima smo se nadahnjivali. Oni su, kao i Marija, odbili ponude neprijatelja svetosti. Bog ih je preko Crkve proslavio. Oni su znak nama: čovječanstvo nije i neće biti uništeno jer Božja ljubav bdije nad nama. To je razlog zašto sam Vas htio okupljati oko naše Majke u ovoj devetnici. Moramo se ohrabrivati da se možemo oduprijeti zlim ponudama ovoga svijeta. Ova svetkovima je za nas nova zora i nova nada. Radujmo se s razlogom jer vidimo unaprijed ono što nam je dobri Otac nebeski namijenio: kao i Mariji – nebo, ono što oko nije vidjelo, uho čulo i srce ljudsko osjetilo. Nije li to izazov svakom Marijinom djetetu? Da, izazov koji se prihvaća i onda nam postaje dar, predivni Očev dar.

U četvrtak je naše godišnje klanjanje. Naime, svaka župa naše Nadbiskupije ima svoj dan kada u ime cijele Biskupije pred Presvetim Oltarskim Sakramentom dajemo hvalu, čast i zadovoljštinu za sve grijehe, svetogrđa i nemare što ih činimo. Slikovito rečeno: mi smo kao stražari koji moramo biti budni da obranimo ono što nam je povjereno. A povjerena nam je najveća svetinja: čuvanje Božjeg dostojanstva i ljudske svetosti. Poziv nam je svima upućen: dođite! Dođimo na mise, dođimo u određeno vrijeme kada je tvoj raspored za klanjanje. Dođite k živom Isusu. On Vas čeka. Govori mu sve ono što govoriš svojim članovima obitelji, svojim prijateljima. Govori mu ono što govoriš liječniku, što govoriš neprijatelju. Ne boj se, On te sluša, On uzima u svoje srce sve što mu daješ. Imaj vremena za Njega, a On će ti uzvratiti ljubavlju kako to može samo Bog.

Bio nam na blagoslov svima ovaj predivni dan naše župe!

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

      Mi smo vjernici pozvani na jedan drugačiji, uzvišeniji život nego ga uživaju sinovi ovoga svijeta… Mi smo pozvani na život po Evaqnđelju. No, nije to lako! Lakše je pustiti i reći kuda svi, tamo i ja, tako i ja prema poznatoj poslovici: kud svi Turci, tud i ćelavi Mujo. Teško je živjeti po Evanđelju, ali je moguće makar uz velike teškoće i napore, pogotovo ako imamo čvrstu vjeru i ako smo svijesni da je uz nas Isus. Danas nam Sveto Pismo donosi dva primjera teškoće vjerničkog života, ali i dva uspjeha uz Božju pomoć.

U prvom čitanju gledamo proroka Iliju. Kao prorok je djelovao u izraelskom narodu u vrijeme bezbožnih kraljeva koji su za žene uzimali tuđinke, poganke te su tako sablaznili cijeli narod i na krivovjerje i nevjeru ga navraćali. U takvim teškim prilikama djelovao je Ilija i borio se svom snagom da sačuva u Izraelu vjeru u pravoga Boga. Time je izazvao mržnju bezbožnih kraljeva i kraljica pa je sam morao bježati pred kraljicom, pogankom Jezabelom. Zbog tog svog neuspjeha čak je poželio i umrijeti. No, na tom putu Bog ga je okrijepio čudesnim kruhom te je mogao doći do Božje gore Horeba. Bio je razočaran i nad samim Bogom koji nije, prema njegovu očekivanju, stao na njegovu stranu i uništio njegove protivnike. Tu, na gori Horebu, Bog mu se javlja, ali ne kao Bog gromovnik, Bog potresa, vihora i ognja koji sve proždire, nego mu se javlja kao blagi lahor, tj. povjetarac koji razblažuje i ublažuje nesnosnu vrućinu. Ilija je konačno shvatio kakav je Bog. Nije Bog osvetnik nad nevjernim narodom, nego je on Bog dobrote i blagosti koji pristupa i nevjernicima i ljubavlju ih osvaja. Kao da je prošlo vrijeme munja i gromova i došlo vrijeme mira i ljubavi koje Bog pokazuje prema čovjeku.

Sveto Evanđelje nas pak izvješćuje o jednoj drugoj teškoći i nevolji koja je često prisutna u ovom svijetu. U takvu nepriliku su upali apostoli. Udario je protivan vjetar i more se uzburkalo a oni su bili na krhkoj lađici. Još gore je bilo što ni Isus nije bio s njima. Makar su bili iskreni ribari strah nad uzburkanim morem uvjek je bio prisutan. No, u tom času straha i neizvjesnosti Isus se našao uz njih hodajući po vodi. Videći ga viknuli su od straha: „Utvara“. Tada im Isus kaže: „Ne bojte se“. Petar još sumnja i pita: „Ako si to doista ti, Gospodine, reci da i ja mogu, hodajući po vodi, doći do tebe“. Isus mu jednostavno odgovara: Dođi! Hodajući po vodi uhvatio ga je strah i sumnja i počeo je tonuti. Zato viče Isusu: Gospodine spasi me! Isus ga tada uhvati za ruku i stavi u lađicu, ali ga je ipak ukorio: „Zašto si posumnjao?“

Krize i sumnje se javljaju i u pojedincima, ali i u zajednici Crkve. Mnogi su prognozirali propast Crkve već u samom početku kad su počela progonstva. No, nije to bilo sve. Počela su i krivovjerja koja su prijetila Crkvi. Počeli su i raskoli u Crkvi prijeteći joj propašću. U 11. stoljeću veliki istočni raskol, a u 16. stoljeću veliki zapadni raskol. Iza njih su uslijedile velike neprilike nacizma, bezbožnog komunizma koji su ustrajno i neprekidno prijetili Crkvi ali Crkva još i danas stoji čvrsta i jaka kad više njezinih protivnika nema. Nema straha niti za vjernike niti za cijelu Crkvu dok je Isus s nama. Samo treba imati vjere i pouzdanja u Gospodina i onda kad mislimo da smo zaboravljeni. Isus je u svim našim teškoćama života nama mnogo bliži, nego onda kad patnja i neprilika nema. Kad mislimo da tonemo, kad nas neprilike i teškoće bacaju amo, tamo u životu sjetimo se da je Isus uz nas i da On može pružiti ruku i podići nas te nas odvesti na sigurno. Ali moramo ga zvati, kao Petar: „Spasi me, Gospodine“.  Amen.

Svetac tjedna

Sv. Rok

Sv. Rok rođen je oko 1295 godine u Mintepellieru. Ostao je rano bez roditelja, svoje imanje je podijelio siromasima, a sam se zaputio na hodočašće u Rim. U to je vrijeme harala kuga Italijom te se Rok zaustavljao u pojedinim mjestima poslužujući okužene. Vraćajući se iz Rima i sam je obolio u Piacenzi, povukao se u šumu da ne zarazi druge. Pobožna legenda kaže da mu je svaki dan pas donosio komad kruha. Prizdravivši vrati se u svoj kraj, koji je bio u ratu pa su ga optužili kao uhodu te smjestili u zatvor u kojem je umro 1327 godine. Njegovo se štovanje počelo širiti kada je grad Konstanz, u kojem se održavao Crkveni sabor 1417 oslobodio kuge u 15 stoljeću. Mlečani su relikvije sv. Roka prenijeli u svoj grad u kojem su franjevci podigli crkvu „San Rocco“, kao bratu franjevačkom trećeredcu. Sv. Rok se u Hrvatskoj časti od davninekao jedan od zaštitnika Domovine.

Malo humora J

Pita muž ženu:

• Srce, što ima za objed?
• Ništa.
• Kako ništa? Pa i jučer je bilo ništa!
• Pa skuhala sam za dva dana.

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan: utorak – iza mise molitveni susret; četvrtak – klanjanje prije mise; petak- Marijina legija iza mise;

Ono što nosimo u srcu daje kakvoću našem življenju!