Bijahu kao ovce bez pastira.

802
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

XVI. tjedan

Nedjelja, 22. 7. 2018.

 

ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA: Jr 23,1-6; Ps 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

 

NAPOMENA:
▪ Izostavlja se spomendan sv. Marije Magdalene, osim gdje se slavi kao svetkovina.

 

Prvo čitanje: Jr 23, 1-6

 Skupit ću ostatak svojih ovaca i podići im pastire.

 Čitanje Knjige proroka Jeremije

 

Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin. Stoga ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših – govori Gospodin. I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – govori Gospodin.

»Evo dolaze dani – govori Gospodin – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti pokojno.

I evo imena kojim će ga nazivati: ’Gospodin, Pravda naša.’«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 23, 1-6

Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

 

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

 

Drugo čitanje: Ef 2, 13-18

 On je mir naš, on koji od dvoga čini jedno.

 Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

 

Braćo: Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu – po Krvi Kristovoj.

Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mk 6, 30-34

Bijahu kao ovce bez pastira.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Isusovi učenici su se upravo vratili s misijskog putovanja. Bili su oduševljeni sa doživljajima koje su doživjeli u naviještanju Evanđelja ljudima. Zasigurno je svatko želio svoje svjedočanstvo ispričati Isusu. Isus je vidio njihovo oduševljenje te ih je pozvao na osamu. Razmišljao je da će to biti najidealnije na drugoj strani Galilejskog jezera. Očito taj su odmor mogli naći samo za vrijeme plovidbe ako slučajno nisu bili zaduženi za veslanje. Stigavši na drugu stranu, tu ih je već čekao svijet koji je maloprije bio s njima, a koji su pješke prehodali na drugu stranu jezera i dočekali Isusa s učenicima. Ovi ljudi su se nekako ugodno osjećali dok im je Isus govorio i željeli su uz njega ostati što je duže bilo moguće. Ono što je karakteristično je da se Isus sažalio prema njima, jer su se ponašali kao ovce bez pastira.

 

Homilija

 

Kako se ponašaju ovce kada su bez pastira?  Ovce s pastirom se osjećaju sigurno. One očito znaju da su bez pastira nezaštićeni i da su lak plijen grabežljivih životinja. Upravo zbog toga najčešće se drže zajedno u stadu i bez obzira na dobru pašu ne odmiču se previše jedna od druge. Ukoliko bi primijetile bilo kakvu opasnost, odmah osluškuju jeli tu njihov pastir koji bi ih zaštitio.

Ovce bez pastira su nesigurne. One su vrlo plašljive. U slučaju opasnosti, razbježat će se svaka na svoju stranu i na taj će način postati lak plijen grabežljivih životinja.

U Bibliji možemo naći nekoliko primjera ovaca bez pastira. Jedna od upečatljivih Isusovih prispodoba govori o izgubljenoj ovci. Iz nekog se razloga jedna ovca odvojila od stada. Hodajući sama vjerojatno za boljom pašom, dogodilo joj se da se je upetljala u neki bodljikavi grm i više se nije mogla osloboditi. Uzalud je blejanjem htjela dozvati pastira ali je bila previše daleko da ju itko čuje. Uvečer kada je pastir prebrojavao ovce ustanovio je da mu nedostaje jedna ovca. Ostavio je ovih devedeset devet ovaca osigurane u toru i uputio se je u noć tražiti izgubljenu ovcu. Našao ju je. Tada ju je otpetljao iz grma, stavio na svoja ramena i ponio u tor k ostalim ovcama.

Drugi slučaj je bio za vrijeme Isusovog hapšenja i suđenja. Isus je upozorio svoje učenike upravo slikom iz starozavjetnih proročanstava. Tada im reče Isus: “Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Matej 26,31. Upravo se to i dogodilo. Nakon Isusovog hapšenja svi su učenici pobjegli.

Ostaje činjenica da su ovce bez pastira preplašene. One imaju strah. Sam Petar koji je toliko bio hrabar s Isusom da je i mač potegao na naoružane vojnike i njihovu pratnju, za nekoliko sati od straha je izdao svog Gospodina.

Nešto slično dogodilo se i Isusovim suvremenicima iz Galileje kojima nije bilo teško kilometrima pješačiti samo da bi bili u društvu s Isusom. U Njegovom društvu su osjećali neku sigurnost, neki mir koji nisu znali opisati. Nije im bilo teško cijeli dan stajati na žarkom suncu i slušati Isusov govor jer im je On ulijevao sigurnost i davao nadu.

Ono što je najvažnije primijetiti je da je Isus imao razumijevanje za te ljude. Isusove propovijedi su ulijevale jednu sigurnost u život. Kraj Isusa, njihovi životi su dobivali smisao, a budućnost je imala nadu. Dok su rabini i Učitelji Zakona govorili kako je siromaštvo prokletstvo, Isus je govorio da je siromaštvo Duhom, blagoslov. Kada su Rabini govorili da je bolest posljedica grijeha i kazna Božja za grijeh, Isus je liječio bolesne i vraćao im ljudsko dostojanstvo. Nije čudo što su se ljudi tako lijepo osjećali u Kristovoj blizini. Njihovi vjerski vođe su bili zainteresirani samo za sebe. Pokazivali su obličje pobožnosti, ali ljubav prema potrebitima su očito smatrali slabošću. Isus je na prvom mjestu na praktičan način pokazivao ljubav i sažaljenje.

Upravo zbog toga, Isus se često uspoređivao sa dobrim Pastirom. Govorio je: Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Iv. 10,11. Odmah nakon toga se dopunio: Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje (ovce). Iv 10,14.

Isus želi da bude naš pastir. On ne želi da lutamo pustinjom grijeha sami i u strahu, već da uživamo u Njegovoj nazočnosti. Koliko smo dozvolili Kristu da On bude naš Pastir.

Pokušajmo malo analizirati, sukladno onome kako prolazimo u životu, i jeli uistinu Isus naš Pastir.

Ukoliko imamo strah od života i okolnosti u kojima se nalazimo, tada je velika mogućnost da smo sami u pustinji grijeha. Doživjeli smo iskustvo izgubljene ovce. Radosna je vijest da nas Isus kao dobri Pastir traži. Kada razmišljam o drugim nekršćanskim religijama gotovo bi sve mogao staviti pod zajednički nazivnik. Sve te religije pokušavaju naći Boga. Tražiti Boga je nešto prirodno. To je nešto što nam je naš stvoritelj stavio u naše srce i sve dok ga ne nađemo nećemo se smiriti. To je slično djetetu koje je izgubilo svog roditelja. Sve dok ga ne nađe ono se neće smiriti. Ipak zbog jedne stvari kršćanstvo smatram superiornim. U kršćanstvu ne traži čovjek samo Boga, već Bog traži čovjeka. Bog čini prvi korak ne bi li našao izgubljenog čovjeka. Nakon pada u grijeh Adama i Eve, Bog dolazi u Edenski vrt i pita „Adame gdje si?“ Bog traži Adama koji se skrio.

Također je značajno istaknuti da kada čovjek izgubi Krista kao Pastira, on tada traži zamjenu. To su surogat pastiri koji uopće nisu za nas zainteresirani. Umjesto Krista čovjek obožava nešto drugo. Najčešće drugog čovjeka. Takvi pastiri traže da se njih obožava. Čak za to upotrebljavaju i određene represivne mjere. Vjerujem da među vama ima onih koji pamte sustav od prije više od četrdeset godina. Čovjek je bio uzdizan kao božanstvo. Stvaran je kult ličnosti i doslovno se obožavao čovjek. Gotovo u svim zemljama gdje je diktatura, ljudi diktatora doslovno obožavaju. Rezultate takvog stanja ne moramo ni objašnjavati.

Ipak, Isus je i rekao i tražio je od svojih učenika, posebno od Petra da pase Stado Gospodnje. Kako u toj silnoj ponudi vođa možemo prepoznati one koji su uistinu iskreni i zainteresirani za poziv koji im je Krist uputio. Većina političkih vođa nije pretjerano zainteresirano za ljude koje vode. Ti ih ljudi samo zanimaju u onom segmentu koliko ih mogu iskoristiti za osobnu dobit i probitak. Tko od ljudi može biti pastir koji brine o ljudima koje vodi, postoji samo jedan pokazatelj. Čovjek koji nije povezan s Kristom, koji nema s njime zajednicu, on zasigurno neće voditi ljude ka Bogu. On neće ići Kristovim tragom da ih dovede u sigurnost spasenja. Njegov jedini cilj će biti da ljude koje vodi iskoristi za osobni prosperitet.

Gotovo je uvijek, pitanje koga slijedimo, pitanje osobnog izbora. Odluke o tome donosimo gotovo svakodnevno. Tko će biti moj pastir je pitanje mog izbora.

Puno puta i ne mora biti  da smo se izgubili. Jednostavno bježimo od Boga, skrivamo se od Njega. Volimo grijeh i grešni sebični život, te nam prisutnost u blizini pravednog i bezgrešnog Boga nije prijatna. U takvim uvjetima želimo brzo ići kroz život. Život je kratak, a mi bi htjeli puno toga doživjeti, željeli bi puno toga vidjeti, puno toga napraviti. U takvom stanju čovjek upada u svakakva iskušenja, čak i da do cilja dođe na nezakoniti i neprihvatljiv način.

A što tada čini Isus Krist, naš dobri pastir. On nas traži. Ide za čovjekom i čeka priliku kada će se zaustaviti. Prije ili kasnije u toj životnoj trci, takav će čovjek doći do zida. Ono što je najgore u tome je da zbog brzine kojom se kretao najčešće razbije glavu o zid. Tada shvati bezvrijednost trke kroz život. Kao i izgubljena ovca koja je zarobljena u nekom grmlju, sve što tada može učiniti je da bleji i zove pomoć. Kada shvatimo da nismo u prisnoj zajednici s Bogom, ostaje nam samo da vapimo k Bogu. On će nas čuti. Starozavjetni prorok je prenio Božje obećanje: Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. Jer 29,13.

I dalje ostaje pitanje, tko je moj Pastir? Svakodnevno biramo tko će biti moj pastir. Ako izaberemo Krista, tada ćemo imati sigurnost i mir. Naš će život biti bez straha.

Možda trenutno prolazimo kroz teška životna razdoblja. Možda smo bez posla i materijalno ne zbrinuti. Trpimo oskudicom i neimaštinom. Međutim, osnovno pitanje nije u kakvom sam stanju, već jeli Bog s nama. Možda nas muči neka teška i neizlječiva bolest. Pitanje koje bi nas trebalo okupirati je, jeli sa mnom moj Bog, moj Isus Krist, moj dobri Pastir. Jedan duhovni pisac napisao je jednu rečenicu koju ću pokušati parafrazirati. “Kada bi vidjeli kraj puta kojim nas Bog vodi, bez obzira na probleme i teškoće kroz koje prolazimo na tom putovanju, sami bi išli tim putem.” Naša jedina životna briga bi trebala biti da uvijek budemo uz svog Pastira Isusa Krista. Tada će i naše životno iskustvo biti slično iskustvu kralja Davida, i psalam koji je on otpjevao postat će naše životno iskustvo. Tada ćemo moći reći:

 

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

 

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Kristijan Duvel Mag. Theol.

PODIJELI