Pitanje:
Treba li oprostiti preljub u dugogodišnjoj vezi?
Odgovor:
Poštovana gospođo (ili gospođice)
Prije svega Vas pozdravljam i s jedne strane se radujem što ste pokazali interes za životne principe proklamirane u Svetom Pismu, dok s druge strane strahujem da pitanje koje postavljate nije Vaše iskustvo.
Ono što bi kao čovjek koji čita Bibliju mogao reći o toj temi, reći ću što o tome piše Sveto pismo.
Jednom prilikom Isus je raspravljao s farizejima o razvodu i onda je rekao nešto vrlo zanimljivo: Ali vam ja kažem: “Tko pusti svoju ženu – osim zbog preljube – i oženi se drugom, čini preljubu. I tko uzme puštenicu, čini preljubu.” Matej 19,9.
Isus je ovdje očito bio potpuno jasan. Krist u razgovoru sa farizejima osuđuje razvod. Farizeji su ga isprovocirali pitanjem jeli dozvoljeno otpuštati ženu, jer u Mojsijevim knjigama postoji takva mogućnost. Isus im objašnjava da je otpustiti svog bračnog partnera grijeh, jer Božja volja nije da se ljudi razvode. Slika braka je slika Isusa Krista i Njegove crkve. Razvodom se ta slika kvari.
Vaše je pitanje bilo treba li oprostiti preljub u dugogodišnjoj vezi. Kratko rečeno, mi trebamo oprostiti svaki grijeh, da bi i nama Bog mogao oprostiti, jer tako nas uči Kristova molitva Očenaš. I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! Matej 6,12.
Ipak da bi oprostili, moramo znati što uopće oprost znači. Od nas se ponekad traži da opraštamo pod svaku cijenu, a da prethodno i ne znamo što je oprost. I tako umjesto da opraštamo, mi toleriramo, i tada se faktički svrstavamo u monstrume, jer ako nekome toleriramo grijeh, onda nam do toga i nije stalo i na taj način i sami smanjujemo svoje moralne kriterije.
Oprost je uvijek povezan s opravdanjem. Budući da mi ljudi nismo u stanju opravdati bilo čiji grijeh (osim ako taj grijeh ne toleriramo) to mora biti isključivo povezano s Bogom. Upravo zbog toga što Bog nije mogao nama tolerirati grijeh, Isus Krist je umro da bi naš dug koji smo napravili grijehom otkupio. On jedini može opravdati nas grešnike, jer je svojim životom platio naš dug.
Što se tiče oprosta, on je uvijek povezan s pokajanjem i s ljubavlju. To znači da to nije žaljenje zbog posljedica, već žaljenje zbog narušenih odnosa. Preljub je strašan grijeh pred Bogom i on u istinu razara odnose kako između partnera, tako i između Boga i počinitelja grijeha. Iako Bog traži od nas da opraštamo, čini mi se da jedino u slučaju preljuba to od povrijeđene strane ne inzistira pod svaku cijenu.
Ukoliko je to (ne daj Bože) Vaš slučaj, tada Vam predlažem da molite, jer oprost ukoliko nije ispravan u takvoj situaciji može biti i opasan. On isključivo mora biti povezan s našim odnosom s Bogom. Oprostiti preljub moguće je jedino ako Bog za to daje snagu. Iza toga uvijek bi trebala stajati totalna životna promjena koja rezultira dubokim kajanju zbog narušenog odnosa s Bogom i s partnerom. Ukoliko je taj oprost bez Boga, tada je to tolerancija, a tolerancija u takvom slučaju je vrlo opasna. Stoga moj Vam je prijedlog da praštate, ali prvenstveno prije toga i Vi i Vaš partner morate srediti Vaš odnos s Bogom. Veza među partnerima bez Boga teško uspije. To je još davno primijetio i psalmist: Ako Gospod neće graditi doma, uzalud se muče koji ga grade; ako neće Gospod čuvati grada, uzalud ne spava stražar. (Psalam 127,1. DK)
Ukoliko imate još bilo kakvih pitanja, dvojbi ili sumnji, bit će mi zadovoljstvo o tome s vama prodiskutirati.
Još jednom srdačno Vas pozdravljam i želim Vam obilje Božjih blagoslova u otkrivanju Božjeg karaktera kroz Njegovu riječ.
S osobitim poštovanjem.
Zvonko
