Nekategorizirano

Bezgrješno začeće B.D. Marije

16/01/2017

169

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE B. D. MARIJE

8. prosinca 2016.

2. Ef 1, 3-6. 11-12

„Radost u Gospodinu“, prva je riječ današnjega bogoslužja. Sva Marijina ljepota od časa njezina začeća u majčinu krilu sv. Ane, bila je jer je sva od Boga. Ona se u potpunosti s povjerenjem u vjeri daruje Bogu.

Danas pjevamo Bogu što je oslobodio Spasiteljevu Majku od sveopće ljudske grješnosti te što nam obećava pobjedu u životnoj borbi, protiv zla u nama, ako se oslonimo na Marijina Sina.

„Svi ljudi moraju priznati da su grješnici, osim svete Djevice Marije, iz poštovanja prema Gospodinu – želim posve izuzeti, kad je riječ o grijehu.“, riječi su sv. Augustina.

I nitko na ovoj zemlji, nijedan od nebesnika – nema tako duboke zahvalnosti u srcu svojega bića kao Marija. Neka nas ona nauči živjeti euharistijski, kao «živa zahvalnica» Bogu. Pokajmo se za grijehe.

HOMILIJA

Osjećaj vjere naroda Božjega doprinio je uvjerenju da je Bog Mariju od prvoga trenutka življenja pod Aninim srcem, izuzeo od izvorne ili sveopće ljudske grješnosti, jer je imala biti Majka Sina Božjega. Sv. Bernard od Clairvaux-a (1090.-1153.) u 11. stoljeću – veliki Gospin štovatelj, protivio se takvom uvjerenju jer nije mogao protumačiti, kako bi Marija bila otkupljena ako nije imala istočnoga grijeha.

Dilema je riješena dogmatskom definicijom Pija IX 1854.: “Posebnom milošću i povlasticom svemogućega Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, blažena Djevica Marija bila je izuzeta od svake ljage istočnoga grijeha”.
Istinu o Marijinom Bezgrješnom začeću, nigdje u Bibliji ne nalazimo. Ova vjera, svetkovina i proslava plod su sazrijevanja Crkve u vjeri o Spasiteljevoj Majci i u svijesti o sveopćoj grješnosti. Kršćani Istoka slavili su je od 8. stoljeća kao začeće sv. Ane i to devet mjeseci pred Marijino rođenje. Pri tome su neki crkveni oci smatrali da je Bog oslobodio Anu od neplodnosti i omogućio joj da sa svojim mužem Joakimom, zatrudni u zrelim godinama.

Kad je svetkovina prenesena među kršćane Zapada, postupno je počela dobivati novi sadržaj. U prvi plan liturgije stavljeno je Anino dijete, koje je posebno po tome što ima biti Spasiteljeva Majka. Osjećaj vjere naroda Božjega doprinio je uvjerenju da je Bog Mariju od prvoga trenutka življenja pod Aninim srcem izuzeo od izvorne ili sveopće ljudske grješnosti, jer je imala biti Majka Sina Božjega.

Prvo današnje čitanje knjige Postanka, govori o grijehu Adama i Eve te o obećanju Ženina potomka, koji će zmiji satirati glavu. Sam izvještaj natopljen je iskustvom grješnosti koju je sveti pisac vidio u sebi samome, u svim njemu poznatim ljudima te se pitao za izvor sveopće grješnosti.

Zmija je kod ljudi onoga vremena bila ogavno puzavo stvorenje, a poganski Kanaanci su je štovali u svom kultu plodnosti. Zato je sveti pisac uzima kao biće u službi zla, koje zavodi Adama i Evu na neposluh protiv Stvoritelju.

Prekršivši Božju odredbu, prvi ljudi otkrivaju da su goli te da nisu sposobni stupiti pred Boga u takvom stanju. Zato se kriju u zemaljskom vrtu u koji ih je Bog postavio. Kao slobodno i razumno biće čovjek je osobno odgovoran Stvoritelju za svoj neposluh, iako Adam prebacuje krivnju na Evu a ona na zmiju zavodnicu. Neposluhom su pokušali nadrasti svoje stanje ograničenih stvorova, koji su odgovorni Stvoritelju. Mislili su na nagovor Zmije, da će postati “kao bogovi”, a samo su još više otkrili svoju ljudsku golotinju i ograničenost. Bog najavljuje borbu između Zmije kao oličenja zla i Ženinog roda. Ženin potomak satirat će Zmiji glavu, a Zmija će njemu vrebati petu. Ženini potomci borit će se sa zlom u sebi i pobijedit će ga u Mesiji – Spasitelju, kao najboljem potomku najčistije Žene.

U želji da današnjim vjernicima prereknu što Crkva vjeruje o istočnom, iskonskom ili prvotnom grijehu, njemački biskupi u Katekizmu za odrasle kažu: “Po katoličkom učenju istočni se grijeh sastoji u stanju opće ugroženosti čovjeka i čovječanstva. Samim oslanjanjem na svoju prošlost i solidarnost s drugima, čovjek ne može osigurati svoju pravu budućnost, koja je zajedništvo s Bogom.

Tako mu nedostaje pravo ispunjenje, svetost i pravda, udio na životu Boga. Posljedica udaljavanja od Boga je udaljavanje od svijeta, od ljudske subraće i od samog sebe, a to je gubitak darova koje su imali ljudi na početku…

Nauku o univerzalnosti grijeha ne smijemo izdvajati iz konteksta u kojem stoji kod Pavla: univerzalnost spasenja u Isusu Kristu. Ako se iz toga izdvoji, nastaje krivi strah pred grijehom, vodi pesimističkom promatranju svijeta i života sve do dualističkog podcjenjivanja i prezirana ljudskog tijela i kulturnih ostvarenja čovjeka”.

Ulomak iz knjige Postanka podsjeća nas na grijeh od kojeg je bila unaprijed izuzeta Majka Isusova. Upozorava nas na činjenicu grijeha u nama i u svijetu. Ovo grješno stanje možemo nadvladati samo milošću Božjom, a ne vlastitim čisto ljudskim zalaganjem. Na to nas podsjeća popričesna molitva današnje svetkovine u kojoj molimo da “primljena otajstva iscijele u nama rane onoga grijeha od kojeg si unaprijed očuvao Bezgrešno Začeće blažene Marije”.

Luka evanđelist je zabilježio da je uskrsli Isus pozdravio Jedanaestoricu židovskim vjerskim i građanskim pozdravom: “Mir vama” (24, 36). Ovdje stavlja anđelu u usta grčki način pozdravljanja: “Haire”, koji bi doslovno trebalo prevesti s “Raduj se, budi radosna, želim Ti da budeš radosna”. Naši su prevoditelji to izrekli sa “Zdravo milosti puna”, imajući na umu današnji uobičajeni način pozdravljanja.

Na kraju razgovora Marija prihvaća predstavljajući se kao službenica Gospodnja. U svojoj zahvalnoj pjesmi “Veliča”, Marija sebe naziva službenicom Gospodnjom (usp. 1, 48). Zapravo bi trebalo prevesti sa izrazom “sluškinja”.

U ovom odgovoru Marija prihvaća svoje poslanje, izričući hrabrost, unatoč ženskoj nježnosti i krhkosti. Time počinje biti slika svih koji su spremni na poslušnost i suradnju s Bogom – slika Crkve. Dakako da će morati u novim događajima svoga i Isusova života, ovu poslušnost iznova prihvaćati. Jer nije joj u tom trenutku bilo jasno sve o njoj i njezinu Sinu.

Današnjom svetkovinom Marijina Bezgrješnoga Začeća, zahvaljujemo Bogu što je Majku svoga Sina izuzeo od sveopće grješnosti i dao nam je za uzor vjerničke poslušnosti i života po vjeri. Svjesni svoje grješnosti, zahvalno prihvaćamo oproštenje istočnoga i drugih grijeha, ponizno spremni da budemo u svojim životnim okolnostima sluge i sluškinje Gospodnje.

Stoga joj se svi zajedno utječemo, kličući:

“O Marijo, bez grijeha začeta,

moli za nas koji se tebi utječemo,

kao i za one koji se tebi ne utječu,

i za sve one koji su tebi preporučeni!” Amen.

fra Mate Tadić, OFM

Objavljeni članci:

3. nedjelja došašća

Mudrozborice fra Mate – 14

2. nedjelja došašća

Mudrozborice fra Mate – 13

1. nedjelja došašća