1. tjedan došašća

Nedjelja, 3. 12. 2017.

ČITANJA:
Iz 63,16b-17b; 64,2b-7; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; 1Kor 1,3-9: Mk 13,33-37

Prvo čitanje:

Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7

 O da razdreš nebesa i siđeš!

  Čitanje Knjige proroka Izaije

Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Od vijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19

Pripjev:

Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje:

1Kor 1, 3-9

 Očekujemo objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 13, 33-37

 Bdijte jer ne znate kad će se domaćin vratiti.

 Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

Jedan kršćanski pisac Morris L. Venden u svojoj knjizi „Evo dolazim,.. bio ti spreman ili ne“ piše priču o jednom najneurednijem dječaku u cijeloj školi. Na njegovoj klupi uvijek je bilo razbacanih knjiga, bilježnica i olovaka. Jednoga dana u školu je navratio nadzornik i najavio natjecanje. Rekao je učenicima da će se vratiti, jednoga dana, ne najavljujući vrijeme svog dolaska. Kad se bude vratio, pregledat će klupe, i učenik čija klupa bude najljepša  i najuređenija dobit će nagradu. Dječak čija je klupa bila najneuredenija, smjesta se je zainteresirao, priželjkujući nagradu. Nakon što je nadzornik otišao, dječak je slavodobitno izjavio: „Potrudit ću se da dobijem nagradu!“

Ostali učenici počeli su se smijati, rugajući mu se: „Pa ti nemaš nikakve šanse!  Kako bi baš ti mogao uspjeti da ti klupa bude najljepša u cijeloj školi!?“

„Sređivat ću klupu svakog petka poslijepodne!“ – odlučio je dječak. Onda će ona biti čista početkom svakog tjedna i ja ću sigurno dobiti nagradu!“

„Da, a što ako nadzornik bude došao u srijedu?“- upitao ga je jedan učenik.

Dječak je razmišljao nekoliko trenutaka. „Onda ću ja sređivati svoju klupu svakog jutra!“ – izjavio je odlučno.

„Što će se desiti ako nadzornik bude došao da pregleda klupe negdje pred kraj nastave, upravo u trenutku prije nego što ćemo poći kući?“ – njegovi vršnjaci nisu prestajali sa zapitkivanjem.

Dječak se je zamislio, znajući dobro kako brzo kod njega nastaje nered.

Napokon je odlučno izjavio: „Moja klupa bit će uvijek uredna, tako da neće biti važno kada će nadzornik doći. Uvijek ću biti spreman za njegov dolazak!“.

Poanta priče je, da postoji nešto što je znatno važnije od same pripreme za Kristov dolazak. Mnogo je značajnije da budemo spremni. Ustvari, ne postoji nešto takvo kao što je samo pripremanje. Onaj tko se samo priprema, ustvari nije spreman. A mi smo pozvani da budemo spremni i da ostanemo spremni! Prispodobu o deset djevica Isus završava riječima: „Bdijete, jer ne znate ni dana ni časa!“ Biti spreman i ostati spreman – to nas može sučeliti sa stvarnim izazovom!  

 

Homilija

 

Jedan profesor teologije kuću je napravio na jednom zagorskom brijegu, ogradio ju je drvenom ogradom, a ulazna vrata imaju drveni slavoluk sa drvenom pločom na kojoj nešto piše hebrejskim alfabetom. Ako ga pitate: „što to piše iznad ovih vrata?“, a on bi odgovorio:, „tu piše  MARANATA“  a, to znači Gospodin dolazi“.

Zatim bi vam svakako održao kratko predavanje iz Hebrejskog jezika gdje bi objašnjavao kako ta riječ može biti višeznačica. Značenje ovisi o naglasku sloga koji istakneš. „Konkretno,“ rekao bi on, „kod mene znači „GOSPODIN JE TU.“ „MARANATA“ može značiti Gospodin će doći, Gospodin je došao i Gospodin je tu.“

Prvi kršćani su imali na misli sve tri varijante. Stručnjaci kažu, da je ovaj pozdrav nastao u Palestini, vjerojatno u prvoj apostolskoj crkvi u Jeruzalemu, nakon Isusovog uznesenja. Aramejski jezik je bio govorni jezik Palestine, sa kojim se i naš Spasitelj vjerojatno služio. Pozdrav Maranatha se proširio u helenističku kulturu, gdje se koristio u svom aramejskom ne promijenjenom obliku. Kao dokaz toga imamo pismo apostola Pavla napisano grčki, i na samom kraju upućuje ovaj pozdrav crkvi  u Korintu. Usred grčkog teksta upotrebljava aramejski pozdrav, još ga dopisuje svojom rukom.  ( l. Korinčanima 16, 22)

Ovaj pozdrav MARANATA – Gospodin dolazi, u stvari sadrži najosnovnije elemente samog kršćanstva

Osim ponovnog Isusovog dolaska on nama govori o jednoj važnoj činjenici, da je On naš Gospodin ili Gospodar našeg života. A ako je On naš Gospodin, a mi ga prihvaćamo kao Gospodina, onda ovaj odnos otkriva našu poziciju, a to je poziciju sluge. Sluge, koji je spreman u svako doba za povratak svoga Gospodara.

Isus je često govorio o svom ponovnom dolasku. Apostoli su to kasnije puno puta ponavljali. Isusov drugi dolazak bio je nada milijunima kršćana kroz sve vjekove. Upravo zbog toga Isus je upozorio na budnost i svjesnost svakog Njegovog sluge za taj slavni dan.

Možda pomišljamo kako imamo vremena sa pripremom za Kristov drugi dolazak. Već se stoljećima o tome govori, ali Isus još nije došao. To je opasnost koja nam se može nametnuti da zaboravimo da smo ovdje na ovom svijetu samo putnici i došljaci. Onima koji su umrli za njih je susret s Kristom već ostvaren. Za svakoga koji umre, slijedeći svjesni trenutak bit će susret sa proslavljenim Kristom.

Isus nas upozorava da bi u tom našem kršćanskom hodu mogli zaspati. Što to ustvari znači? To znači da jednostavno našu duhovnost stavimo na drugo mjesto. Neke druge stvari nam postanu prioritet. Najčešće to budu materijalne stvari. Mnogi ljudi toliko daleko odu s time da ih materijalne stvari toliko okupiraju da jednostavno sve druge životne vrijednosti tome podrede, kao što je vjera, obitelj djeca i sl.

Jedna gospođa koja je imala dvoje male djece pričala mi je o svojim problemima. Nije mogla dobiti posao. Jednom prigodom netko joj je ponudio posao gdje bi puno putovala i rijetko bila kod kuće. Dvoumila je dali da taj posao prihvati. Kada sam ju pitao što je odlučila, budući da ima dvoje male djece, rekla mi je da joj je problem uzeti taj posao, jer je za tu odvojenost od obitelji mala plaća.

„Samo da je veća plaća,“ rekla je, „s njom bi kompenzirala tu odvojenost od djece.“

„Znači ipak bi prodala svoju djecu za materijalne stvari, samo ti je cijena niska koja ti se nudi!“ odgovorio sam joj.

Isus nam je prije svog uznesenja, nakon uskrsnuća, zadao jedan univerzalni nalog: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta. Matej 28, 19.20.

Jesmo li svjesni da bi to trebao biti jedini posao koji bi trebali raditi. Naš svakodnevni posao nema za primarni cilj zarađivanje novca za naše potrebe, već mogućnost stvaranja novih Kristovih učenika. Mnogi su zaboravili taj veliki nalog, pa čak i oni koji rade poslove u kojima pomažu ljudima u njihovim patnjama, rade to isključivo profesionalno i za novac, tako da kada Isus jednom dođe i pita ih što su radili, a oni će tada reći, „znaš Isuse da sam bio liječnik, ili medicinska sestra, socijalni radnik ili nešto sl.“ Isus će im reći: „Ali za to ste već dobili plaću i ja vam nisam ništa dužan za to.“

Ono što je gore od svega je da smo doslovno zaspali u duhovnom smislu. Ta naša duhovna pospanost se očituje upravo u ravnodušnosti prema duhovnim vrijednostima koje nam Bog nudi. Tvrdimo za sebe da smo kršćani ali materijalne vrijednosti su nam prioritetne. Žurimo kroz život i ne primjećujemo one životne ljepote koje bi nam život učinile svrhovitim životom. Doslovno kroz život trčimo. Htjeli bi za vrijeme ovog kratkog života puno toga postići, puno toga vidjeti, puno toga proživjeti, i spremni smo to skupo platiti. Ponašamo se kao da je ovaj život jedino što imamo i sve to trebamo postići u kratkom vremenu. Zaboravljamo da nam naš Gospodin Isus Krist sprema stanove i da će nam cijela vječnost biti na raspolaganju.

Čitao sam jedan događaj koji me je naveo na razmišljanje o našem životu i vrijednostima  u njemu

Jedan je gospodin dobio zadatak da pronađe nove izvore nafte u Amazonskoj pustinji. Na putovanju su ga pratili domorodci koji su mu nosili stvari i opremu. Vođa ekspedicije je cijela dva dana ekipu neprekidno požurivao. Oni su znojnih lica pratili tempo njegovog putovanja. Trećeg je dana ugledao ispred šatora svoju ekipu sa tamošnjim domorodcima iz sela kako bezbrižno raspravljaju kod izlazećeg sunca, bez ijedne naznake spremanja prtljage. Prišao im je i naredio: „Vrijeme je da krenemo, požurite !“

U tom trenutku je prišao vođa prateće ekipe i mirnim je glasom odgovorio:

„Gospodine, mi danas nikuda ne ćemo ići. Mi ćemo ovdje ostati.“

Ovaj gospodin, zadužen za ekspediciju je iznenađeno i vidljivo ljutito povisio ton glasa na sve prisutne. „Ali ja sam vam dobro platio, meni se žuri, moramo što prije krenuti odavde!“

Na to mu je prišao jedan domorodac i objasnio razlog zašto su odlučili ostati jedan cijeli dan ovdje. „Znate, gospodine, ovi ljudi su dva dana išli previše brzo a sada čekaju da ih dostignu njihove duše.“

Ne znam, kakvim smo mi tempom išli u proteklom razdoblju našeg života. Mnogi su mi pričali kako su doslovno kroz život jurili. Sve su htjeli postići, sve su htjeli vidjeti i sve isprobati. Na žalost, upravo zbog te svoje brzine kojom su prolazili kroz život mnogi su završili u zatvoru, ili su stradali u prometu ili zaradili neku opaku bolest.

Danas imamo jedinstvenu priliku zaustaviti se, odložiti svoju prtljagu, prepustiti mu svoje brige i  usmjeriti svoje misli prema našem Stvoritelju i Otkupitelju. On željno očekuje naše srce, otvoreno srce koje hoće ohrabriti, izliječiti, napuniti živom vodom, vodom koja jedino može utažiti svaku našu žeđ. On je isto tako spreman sjesti kraj nas, učiti nas kao što učitelj uči svoje učenike.

Upravo zbog toga, ti sa svojim vlastitim odabirom, svoje vrijeme koje ti je gotovo uvijek nedostatno možeš predati Kristu i dozvoliti Mu da ga On pretvori u blagoslov. Dopusti Mu da te On dodirne i izvrši u tebi promjenu. Tvoj obični i ponekad besmisleni život, on može ukrasiti i stvoriti od njega nešto prekrasno.

Samo čekanje Krista i Njegovog ponovnog dolaska u nama će izazvati radost. Bit će to ona blažena nada koja će nas svakog dana hrabriti. Sve materijalne vrijednosti postat će drugorazredne u odnosu na slavna obećanja koja je Isus obećao.

Isus će doći vrlo brzo. Svi znaci na zemlji o tome govore. Ono što je karakteristično je da dolazi po one koji ga čekaju. U načelu sva naša priprema se i sastoji u čekanju. To je budnost u duhovnom smislu. To znači da smo svjesni vremena u kojem živimo. Čovjek koji spava on nije svjestan svoje okoline. Da bi bio svjestan mora se probuditi.

I nas danas Isus poziva da se probudimo. Danas je prva nedjelja došašća ili adventa. Kao što s oduševljenjem čekamo Božić, isto takvo oduševljenje bi trebalo pratiti i naše čekanje drugog Kristovog dolaska.

Prije skoro dvije tisuće godina Isus se objavio sv. Ivanu na otoku Patmosu i objavio mu otkrivenje posljednjih događaja. Sv. Ivan je to sve zapisao i knjigu Otkrivenje zaključio: Svjedok za sve ovo govori: “Da, dolazim ubrzo!” S tom izjavom je sv. Ivan bio oduševljen. Uskliknuo je:  Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Otkrivenje 22, 20.

Molio bi Boga da nam udijeli tu milost kako bi to bila i naša molitva, jer bi to značilo da smo za Kristov dolazak spremni. Amen! Dođi, Gospodine Isuse!    

 

Zvonko Presečan     

 

PODIJELI