Bazilika svete Marije Velike

485

001Od tri Gospina svetišta, čije naslovnike slavi cijela Crkva, ovo je najstarije i najslavnije. Radi se o “Sv. Mariji Velikoj” na rimskom brežuljku Eskvilinu. Lurdsko je svetište nastalo u prošlom stoljeću, karmelsko je iz srednjeg vijeka, a najstariju gospinu crkvu na Zapadu posvetio je papa Siksto III, nakon crkvenom sabora u Efezu god. 431. Na njemu je, naime, objavljena vjerska dogma o Marijinu božanskome majčinstvu. Marija je, dakle, Majka Božja, a ne samo Majka Isusa kao čovjeka, nego Majka Krista kao Sina Božjega. Taj je događaj trebalo proslaviti i nekim događajem koji će nastaviti kroz stoljeća govoriti o tomu. Upravo je tim dubokim i proročkim smislom Siksto III. izgradio Baziliku Svete Marije Velike, i posvetio ju Božjemu narodu. Stoga, tko danas ulazi u tu baziliku, ulazi i u to otajstvo koje je Crkva htjela istaknuti kroz gradnju toga divnog marijanskog hrama koji je prvi u cijeloj našoj zapadnoj latinskoj Crkvi.

Naslov „Velika“, bazilika je dobila puno kasnije. Prije se nazivala jednostavno ‘Gospina bazilika’, ‘Snježna bazilika’. Potom je neko vrijeme bila nazivana i ‘Sveta Marija od jaslica’, jer se u njoj čuva glasovita relikvija betlehemskih jasla. Poslije je postala ‘Sveta Marija Velika’ kako bi se izrazilo da je najveća, i ponajviše najvažnija, prva, ona koja ima najveće dostojanstvo, jer je prva posvjedočila vjeru Crkve u Majku Božju.

Važno je što se ovog dana ne uzima misni obrazac o posvećenju te crkve kako se dan službeno i zove “Posvećenje bazilike sv. Marije”, nego je cijela misa u vezi s onom kojoj je ta krasna crkva posvećena.

A “Sveta Marija Velika” spada među one rimske bazilike što ih hodočasnici imaju pohoditi u svakoj “svetoj godini”. No i u obične se godine i dane Rimljani i hodočasnici rado u njoj mole. Građena je u stilu starokršćanskih bazilika s monumentalnim stupovljem te velebnim mozaicima. Nama je ta crkva još draža jer su u njoj naši apostoli sv. Ćiril i Metod obavljali staroslavensko bogoslužje. U njoj su svoju prvu svetu misu slavili velikani našega stoljeća: papa Pio XII. i kardinal Stepinac, a davno prije njih sv. Ignacije Loyolski. U crkvi je i posebna kapela gdje se štuje poznata ikona kao “Salus populi Romani” – “Spas rimskog puka”, zatim grob sv. Jeronima i sv. Pija V., a tu je i najstariji mozaik Gospe Snježne iz 1308. godine
Basilica di Santa Maria Maggiore antička je katolička bazilika i Rimu, građena u starokršćanskom stilu. Jedna je od četiri velike ili papinske bazilike, koje su se nekad označavale, zajedno s Bazilikom Sv. Lovre izvan zidina, pet „patrijarhalnih bazilika“ Rima, povezana s pet drevnih patrijarhalnih sjedišta kršćanstva (Pentarhija). Ostali tri papinske ili velike bazilike bile su: bazilika sv. Petra, bazilika sv. Ivana Lateranskog i bazilika sv. Pavla izvan zidina.

Inače, u nas za današnji spomendan prevladava naslov “Gospa Snježna”. Naziv Gospa Snježna ili Gospa od Snijega dolazi iz legende po kojoj je usred ljeta, 5. kolovoza, na Eskvilinu, jedan od sedam rimskih brežuljaka, pao snijeg. Po toj legendi koja je nastala u XIII. stoljeću, Bogorodica se ukazala u noći 3. kolovoza 352. g. tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu naređujući im da njoj u čast izgrade crkvu na onome mjestu koje će biti označeno snijegom koji će padati te noći. I tako je u noći, 5. kolovoza usred ljeta pao snijeg i označio mjesto gradnje bazilike gdje će se zazivati i poštivati naša nebeska majka. Po papi Liberiju nosi i naziv Liberijanska bazilika.

Zvonik ove bazilike, visok 75 metara, najviši je od svih zvonika rimskih crkava i dominira Rimom.

{gallery}bsmv{/gallery}

 

PODIJELI