A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: “Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist? Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: “Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega. Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni rekoše: “Barabu! Kaže im Pilat: “Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?” Oni će: “Neka se razapne. A on upita: “A što je zla učinio?” Vikahu još jače: “Neka se razapne! Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: “Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite! Sav narod nato odvrati: “Krv njegova na nas i na djecu našu! Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Matej 27. 15-26
Kada razmišljam o Barabi, teško mi je zamisliti što mu se kasnije dogodilo. Pokušavam se staviti u njegovu poziciju i proživjeti trenutke koje je on proživio.
Baraba je po svemu sudeći bio revolucionar, pripadnik zelota-židovske stranke koja se oružjem borila za samostalnost izraelskog naroda. Očito je jednog dana upao u zasjedu Rimske vojne postrojbe i bio uhapšen sa još nekolicinom svojih kolega. Vrlo lako je moguće da su i ova dva razbojnika koja su bila razapeta s Isusom, žrtva iste akcije. Baraba je očito bio vođa.
Ono što karakterizira sve odmetnike, od Jove Čaruge pa do Robina Huda je da oni istina otimaju od bogatih i daju siromašnima, ali također i napadaju sve one koji ih ne podržavaju iz bilo kojeg razloga. Jednako tako Barabina družina napadala je i poštene židovske građane, pogotovo one bogatije koji nisu podupirali nasilje i koji nisu mislili kao što misle zeloti. Ne samo rimski vojnici, već i židovski građani bili su žrtva Barabine družine.
Jedna narodna poslovica kaže: „Svaka sila za vremena.“ Na kraju i Barabina tiranija došla je kraju. Bio je uhićen zajedno sa svojim suborcima i zatvoren. Sud ih je sve osudio na smrt. Čekali su samo dan smaknuća. Možemo ga samo zamisliti kako sjedi na podu na malo slame u zatvoru Pilatovog dvora, te sa svojim kolegama raspravlja o situaciji u kojoj se nalaze. Sebe su smatrali herojima i domoljubima. Borili su se za svoju domovinu. Sada za koji trenutak umrijet će u najstrašnijim mukama i najvećoj sramoti. Neka šira reakcija naroda je izostala. Očito su se okrivljavali za neke detalje koji su rimljanima omogućili njihovo uhićenje. Nitko od njih se vjerojatno nije osjećao krivim i svi su se osjećali kao mučenici.
Iz dvorišta palače kroz debele zidove dopirali su neki čudni zvuci. Nisu znali o čemu se radi. Iako ih je razdirala znatiželja, nisu mogli dobiti odgovor na to pitanje. Najednom, došla su dva rimska vojnika i pozvala Barabu. Baraba je ustao i u nevjerici pošao koračajući između dva vojnika. Vojnici su ga vodili van. Na stubištu velike terase stajao je neki čovjek s trnovom krunom na glavi. Leđa su mu bila krvava i izderana od bičevanja kao poderana vreća. Jedva je stajao na nogama. Na sredini je bio Pilatov prijestol i kada su Barabu postavili pored Isusa, Pilat je ustao i pitao: “Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist? Matej 27,17. Baraba, kada je ovo čuo nije mogao vjerovati svojim ušima. Zar je on u sustavu razmjene. Kroz glavu mu je prolazila cijela njegova prošlost. Gledao je koga ima u publici, i na svoje zaprepaštenje, uglavnom vidio je svoje neprijatelje, predstavnike židovskog naroda, svećenike i ostale učitelje koji nisu podupirali njegovu misiju. Kakve su šanse da ga izaberu. Nikakve. Čuo je on za Isusa. O njemu mu je možda pričao njegov kolega Šimun, koji je također bio zelot, i koji ga je kasnije i napustio i postao Njegov učenik. Čuo je o čudima koje je Isus radio. On je liječio ljude, čak je i mrtve dizao. Kakve su mu šanse da između njega – ubojice i nasilnika, s jedne strane, i čovjeka koji je samo činio dobro izaberu baš njega, i to od strane onih koji ga ne podnose.
Nakon Pilatove ponude nastao je muk. Ta glasna tišina govorila je više od tisuću riječi. Pilat, rimski sudac pokušava spasiti Isusa. S jedne strane je bio on, rimski sudac, a s druge strane stajala je masa ljudi predvođena svećenicima. Među tom masom stajali su i oni ljudi kojima je Isus pomogao. Pilat je to dobro znao. Zato se htio poslužiti lukavstvom. Izvodi im omrznutog zločinca imenom Baraba, nadajući se kako će bar netko iz ove silne mase ispravno reagirati. Očito se prevario. Izveo je Barabu i Isusa. Isus je već bio iznakažen bičevanjem. Krvavih leđa, s trnovitom krunom na glavi stajao je, a Pilat se nadao da će takav jadan izgled barem u nekome izazvati samilost i sažaljenje.
Ponudio im je izbor: „Želite li Barabu, čovjeka koji će ubijati vaše mladiće, čovjeka koji će sijati strah i trepet na mjestima gdje bude prolazio. Čovjeka koji do podne mrzi samog sebe, a popodne mrzi cijeli svijet. S druge pak strane ovdje je Isus. On je prorečeni židovski kralj. On je onaj koji je liječio vaše bolesnike. On je onaj koji je čak i mrtve dizao. On je onaj koji vas je hranio. On je onaj koji je sijao ljubav gdje god je prolazio. Sad se morate odlučiti. Danas morate izabrati Krista ili Barabu.“
Ne mogu se oteti dojmu koji je vladao među tom masom. Većina židova željela je svog kralja. Vrlo rado bi oni proglasili nekoga za kralja, samo da im nisu rimljani stajali na putu. Nijednog čovjeka nisu rimljani prihvatili kao židovskog kralja. Ako bi se tko i usudio proglasiti, taj bi bio vrlo brzo među mrtvima. Sad odjednom Pilat kaže što da učinim s vašim kraljem. Što se to odjednom događa. Zar je moguće da jedan najviši Rimski autoritet u palestini priznaje ovog čovjeka za židovskog kralja, i k tomu želi ga osloboditi. Zar nikog nije bilo da kaže: Pa to mi želimo. Želimo židovskog kralja.
U masi su stajali ljudi i žene koje je Isus izliječio od najtežih bolesti. Kako bi se masa ophodila da je onaj čovjek koji je bio slijep od rođenja ustao i viknuo: „Bio sam slijep od rođenja, sreo sam se s ovim čovjekom i zahvaljujući njemu sad vidim.“ Što bi se dogodilo da je Šimun ugledni čovjek u gradu viknuo: „Bolovao sam od najteže bolesti, od gube. Sreo sam Isusa koji me je oslobodio te opake bolesti. Zahvaljujući njemu, ja sam sada zdrav.“ Kakav bi ishod bio da je Lazar viknuo i rekao: Bio sam četiri dana u grobu mrtav. Počeo sam se raspadati. Došao je Isus, i zahvaljujući njemu danas pred vama stojim živ i zdrav.“ Mogli bi nabrajati nekoliko sati što su mogli svjedočiti ljudi koji su se prije sretali s Isusom. Možemo samo pretpostavljati što bi bilo kad bi bilo. Očito je jedno, izbor ove mase pred sudnicom sigurno bi bio drukčiji
Svećenici su se osjećali ucijenjeni. Morali su izabrati, a taj izbor je po njima bio izbor između dva zla. Ništa dobro nisu vidjeli u Isusu. Bio im je preopasan. Previše je bio utjecajan i svojom karizmom previše je privlačio ljude. Masa ljudi s predstavnicima najviših tijela naroda izvršila je svoj izbor. Izabrali su Barabu. I ako opasan ubojica, Baraba im se činio manje opasnim. Svojim izborom su si čak potvrdili i presudu Mat. 27.25. Krv njegova neka padne na nas i našu djecu. Židovi nisu dugo trebali čekati rezultate svog izbora. Prošlo je svega 35 godina od tog događaja. Rimski vojskovođa Tit, zbog čestih buna koje su radili Zeloti, a i sam Baraba je to bio, ušli su u Jerusalem, razorili grad, hram i pobili oko milijun ljudi. Povjesničari kažu da je krv iz grada tekla potocima. Ono židova što nije bilo pobijeno, odvedeno je u ropstvo da se više nikada ne vrate. Nakon toga prošlo je više od 1900 godina da bi ponovno židovski narod formirao svoju državu i nazad se vračao. To je bio rezultat izbora Barabe. Mnoge patnje, nevolje, progoni, holokausti i ostali pogromi nad židovima bio je rezultat pogrešnog izbora onog dana kad je odluka trebala biti drukčija.
Kada je Baraba čuo izbor, činilo mu se kao da sanja. Zar je moguće? Zar je moguće da ljudi izabiru onoga koji vrši nasilje i sije smrt, a traže smrt za onog tko je dobar, koji liječi i vraća u život. Zar je moguće da ljudi izabiru onoga tko im otima hranu, a traže smrt onomu tko ih hrani. Kakva je to logika. Zar je moguće da će pravednik umrijeti samo za to da bi jedan zločinac mogao živjeti.
Poslije tog izbora, jedan je vojnik došao do Barabe, skinuo mu okove i rekao mu. „Možeš ići, slobodan si!“
Baraba očito nije vjerovao da je to stvarnost. Samo prije nekoliko sati izbjegao je smrt, jer će umjesto njega biti razapet Isus, onaj koji stvarno nije kriv. Možda je poslije puštanja pobjegao glavom bez obzira, a možda se priključio toj masi koja je gledala što će se događati.
Ako je u njemu bilo imalo ljudske zahvalnosti, zamišljam ga kako je kasno tog petka popodne došao blizu križa i rekao Isusu.
„Moj Galilejče! Ne znam što si napravio ovim svećenicima i narodnim vođama. Ne znam zašto te osuđuju, i zašto im toliko smetaš. Ja znam zašto im ja smetam. Ja sam im bio neposredna opasnost za njihov život i bojali su me se. Međutim koliko sam čuo, ti si govorio da neprijatelja treba ljubiti, a ne ubijati. Pa i sada moliš se za one koji te zlostavljaju i klinove zabijaju u tvoje tijelo. Kakav si ti to čovjek. Ja ne znam kakav si ti to čovjek, ali jedno znam. Znam da sam na tom križu trebao danas ja visjeti razapet. Umjesto mene ti si razapet. Znam jedno da sam za svoje zločine ja trebao umrijeti, umjesto toga umireš ti. Ja nikako ne razumijem tu pravdu koja se danas odigrava.“
Htio bi danas da stanemo među masu ljudi koja se sastala pred jednim sudom, i kojoj je postavljeno jedno pitanje. Iako je pitanje staro već 2000 godina, ono je još uvijek aktualno. Čak što više mislim da je odgovor na to pitanje najvažniji odgovor kojeg ćemo dati u životu. O odgovoru na to pitanje ovisit ce naša sadašnjost, naša budućnost, a također o njemu će ovisiti i naša vječnost. Pogledajmo malo što se to dogodilo. Pitanje koje je Pilat postavio još i danas odjekuje u našim ušima. Imam osjećaj da svako životno pitanje, ma kako ono bilo formulirano sadrži ovo osnovno pitanje: „želiš li Krista ili Barabu.“
To pitanje neprestano se ponavlja u svakoj odluci Svjetskih institucija koje trebaju odlučiti o nekima za svijet važnim odlukama. To je pitanje koje je utkano u svakom pitanju o kojem raspravljaju Ujedinjeni narodi, te druge velike i moćne svjetske sile. Ako pogledate odluke takvih velikih svjetskih institucija, primijetit će te da često biraju Barabu umjesto Krista. Odluke koje donose uglavnom su rezultati osobnih interesa, a ne borba za čovjeka i njegovo dostojanstvo. Krupni kapital, financijska korist, eksploatacija i izrabljivanje drugih, su temelji za donošenje odluka.
Na pitanje izbora Krista ili Barabe odgovarali su i još uvijek odgovaraju mnogi narodi. Prisjetimo se ukratko samo nekih povijesnih detalja. Mnogi narodi su se opredijelili za Krista. Rezultat tog opredjeljenja je bio gospodarski napredak i društveno blagostanje. Još i danas te zemlje uživaju u posljedicama ispravne odluke koju su učinili njihovi preci. Međutim bilo je i krivih odluka. U carskoj Rusiji na početku 20 stoljeća, evanđelje je počelo hvatati sve dublje i dublje korijene. A tada je došla 1918 godina. Ruski narod je morao izvršiti izbor, Krista ili Barabu. Evanđelje ili Oktobarsku revoluciju. On je izabrao. Izabrao je Barabu. Oktobarskom revolucijom izabrali su komunizam ili socijalizam, sasvim svejedno kako su ga zvali. Taj Baraba vladao je, a čini mi se da još uvijek vlada preko 70 godina ostavljajući za sobom milione mrtvih, siromašnih i nezbrinutih ljudi. To je bio rezultat izbora Barabe.
Njemačka koja je prije četiri stoljeća možda ispravno izabrala, ponovno je stajala pred izborom. Krista ili Barabu. Ovaj put izabrala je Barabu. Tridesetih godina 20 st. Njemački narod na čelo svoje nacije izabrao je Hitlera. On ih je vodio nekih desetak godina, i odveo ih je u takav rat kakav povijest ne pamti. Rezultat izbora Barabe umjesto Krista koštao ih je milione života pripadnika njemačkog naroda, potpuno uništene i srušene gradove, te višegodišnji gubitak građanske slobode. Samo jedan pogrešan izbor, i tolika šteta.
I naš narod stajao je pred izborom. Dali je izabrao Krista ili Barabu rezultati su očiti svakog dana. U svakoj odluci vlade ili sabora, donosi se odluka za Krista ili Barabu. To je osnovno pitanje svih parlamentarnih ili regionalnih izbora. Na to pitanje redovito odgovaraju županijska, gradska ili općinska vijeća i poglavarstva. Posljedice takvog izbora su veće ili manje što ovisi o nivou tijela koje takve odluke donose.
Međutim, pitanje, dali izabrati Krista ili Barabu ne stavlja se samo pred velike mase ljudi, narode i parlamente. Na to pitanje moramo gotovo svakodnevno osobno odgovoriti. U životu postoji nekoliko važnih odluka koje ce oblikovati naš život, i usmjeriti ga u određenom smjeru.
Kao prvo to je izbor našeg zvanja ili zanimanja. U toj odluci što ćemo raditi, i čime ćemo se baviti sadržano je pitanje izabiremo li Krista ili Barabu. Ne bih želio ovog puta skretati s teme, ali i razlog zašto radimo posao koji radimo prikazuje naš osobni izbor.
U nekom životnom trenutku direktno moramo odgovoriti na pitanje koga ćemo izabrati. Ako naš odabir bude Krist, to ne znači automatski blagostanje i materijalni napredak. Ipak ne smijemo zaboraviti da ćemo se svakodnevno suočavati s tim pitanjem, i svakodnevno morati donositi odluke. Na žalost ovdje nema neutralne odluke. Ne možemo reći, kao u pitanju priznanja Kosova, to se mene ne tiče. Neutralna odluka je ustvari izbor Barabe. Isto kao oni koji su za vrijeme suđenja Isusu htjeli biti neutralni, i nisu posvjedočili za Isusa, omogućili su svojom neutralnošću izbor Barabe. Ukoliko u našem životu pokušamo biti neutralni, i ne posvjedočimo što nam je Isus učinio, stvaramo uvjete da drugi ljudi izaberu Barabu. Stoga neutralnost ne postoji. Kada malo bolje pogledamo, veći krivci za izbor Barabe bili su oni neutralni koji su znali tko je Isus Krist, nego ostala masa ljudi koja nije poznavala Krista. Ljudi koji nisu poznavali Krista, oni su vjerovali svojim vođama, i nisu znali da ih njihove vođe obmanjuju. Da su ovi neutralni posvjedočili, možda bi ovi drukčije izabrali. Stoga smatram velikim krivcem neutralnost kod takvih važnih životnih odluka.
Odgovor na pitanje koga izabrati, Krista ili Barabu, nije uvijek jednostavan. Mnogo puta izbor Krista znači nevolju, glad, bolest, pa i smrt. Isus je rekao da tko izgubi život njega radi naći će ga. Dali je to moguće. Što je to što bi po mom osobnom uvjerenju bilo vrjednije od mog života. Čitao sam jedan događaj, kako je u nekadašnjem Sovjetskom savezu, jedna grupa od 12 kršćana bila osuđena zbog svoje vjere. Kazna im je bila da moraju noću stajati neodjeveni vani na temperaturi -20 stupnjeva celzijusovih. Nedaleko od njih vojnici koji su bili zaduženi za preodgoj, ložili su vatru i grijali se pored vatre. Grupa kršćana koja je bila osuđena, skupili su se u grupu ne bi li se svojim tijelima zaštitila od hladnoće. Hrabro je stajala na zimi, i cijelo vrijeme pjevali su pjesme na hvalu Bogu. Tu i tamo neki od vojnika, dovikivao bi i dobacivao:
„Odlučite se dali ćete ostati vjerni tom svom Bogu, i smrznuti se od zime, ili ćete sve zaboraviti i doći se ovdje ogrijati i preživjeti.“
Neki su čak i provocirali, vičući: „Zašto vas taj Bog u kojeg vjerujete ne izbavi i ne spasi od silne hladnoće. Kad bi postojao on bi to i učinio.“
Treći je dobacivao: „Isplati li se dati svoj život za Boga koji te ne čuje?“
Sve to gledao je jedan mladi vojnik. Bio je uznemiren onim što se događa. Šutio je dok mu se na licu očitavala uznemirenost. Najednom primijetio je kako je jedan iz grupe kršćana napustio svoju grupu, i teškim koracima pokušao se približiti vatri. Ovaj mladi vojnik primijetivši ga brzo mu je potrčao u susret. Počeo je skidati svoju odjeću dajući je ovom promrzlom čovjeku. Čovjek je oblačio odjeću ne bili se nekako zagrijao. Mladi vojnik nakon toga razodjeven pridružio se ostaloj jedanaestorici koji su se stisnuti jedan uz drugog pokušali nekako zaštititi od zime. Tiho su pjevali pjesme i slavili Boga. Pjesma je bila sve tiša i tiša, dok konačno nije sasvim utihnula. Ujutro su vojnici došli do mjesta gdje su stajali ovi kršćani. 12 smrznutih, beživotnih, ukočenih tijela, a među njima i tijelo njihovog kolege, izabrali su Krista i otišli u smrt. Na licima im se vidio zadovoljni smiješak, koji im je otkrivao njihovo puno povjerenje u onoga koga su vjerovali, u Isusa Krista.
Pitanje Krist ili Baraba, pitanje je koje još uvijek ostaje. Na to pitanje i danas moramo dati odgovor. Ja vjerujem da je naš izbor bio Krist. Radostan sam zbog toga, i zahvaljujem Bogu što je to tako. Međutim, odgovor na to pitanje trebat ćemo dati čak i u trenutku kad to ne bude popularno. Kada svi ljudi oko nas budu promicali izbor Barabe, hoćemo li smoći hrabrosti i stati ispred mase te se otvoreno i jasno izjasniti. „Ja biram Krista.“ Kada izbor Krista bude povlačio za sobom nevolje, izgnanstvo, siromaštvo, pa čak i smrt, hoćemo li tada javno i otvoreno stati i reći: „Ja biram Krista“, ili ćemo misliti da je mudro biti neutralan. Po ovom pitanju neutralnost ne postoji. Mi se moramo opredijeliti.
Na kraju bi pročitao što Božja riječ kaže o izboru koji nam Bog nudi.
Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život dakle biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek. Ponovljeni zakon 30.19.20
Zvonko Presečan
{fshare}
Nedavno objavljeno:
Trske stučene on neće prelomiti
