Crkva je početak mjeseca listopada posvetila Anđelima čuvarima. Govor o njima polako je izblijedio iz govora današnjega čovjeka. Naime, o anđelima se malo ili nimalo govori tek maloj djeci. Jedno ozbiljnije promišljanje o postojanju anđela i njihovoj ulozi u životu odraslog čovjeka nećete čuti tako često.
Anđeli su, prema katoličkom nauku, osobna, duhovna bića, konačna i stvorena od Boga. Oni su posrednici Božje volje ljudima. Sam naziv anđeli (heb. malak, grč. angelos, znači „glasnik“) ne odnosi se na njihovu narav, nego na službu. O anđelima se danas malo ili nimalo razmišlja i piše, i čini se kao da su pali u zaborav. Pa ipak, čitavo je Sveto pismo prožeto tajanstvenom prisutnošću anđela.
Današnji suvremeni čovjek teško sebi može rasvijetliti svijet anđela, duhovnih bića, koja niti može vidjeti, niti opipati. Sve to dovelo je do današnjeg, mitskog govora o anđelima, koji obično proizlazi iz pobožne mašte govornika, često prelazeći okvire vjere ulazeći u dimenzije bajke, koja kao takva iskrivljuje religioznu spoznaju vjernika i u suprotnosti je s kršćanskom objavom.
Zbog toga je potrebno ozbiljno pristupati govoru o anđelima.
Katekizam Katoličke Crkve ističe kako su anđeli sluge i vjesnici Božji, a sam Krist je središte anđeoskog svijeta. Zbog toga treba odbaciti pretjerano štovanje anđela pripisujući im božansku ulogu. Djevica Marija, presveta Majka Božja, uzdignuta je iznad svih anđela i ljudi, jer „na nebu uzvišena ponad svih svetih i svih anđela“ moli zagovor kod svoga Sina za sve koji joj se utječu.
Anđeli su uvijek bili među nama. Sve tamo od stvaranja svijeta i tijekom cijele povijesti spasenja „anđeli najavljuju izdaleka ili izbliza spasenje i služe ostvarenju spasenjskog nauma: oni zatvaraju raj zemaljski, spašavaju Hagaru, štite Lota, zaustavljaju Abrahamovu ruku, oni vode Božji narod, zakon se saopćuje ‘preko anđela’, najavljuju rođenje i pozive, oni su uz proroke… i na kraju anđeo Gabrijel navješćuje rođenje Preteče i samoga Isusa.“
Štovanje anđela u kršćanstvu ima dugu povijest, i oni koji ne poznaju dobro svoju vjeru teško dolaze do prave spoznaje o anđelima, a još teže o njima ispravno govore. Suvremeni kršćanski govor o anđelima stoga je najprije utemeljen na biblijskoj slici i opisu anđela.
Isus Krist je uzvišeniji od svih anđeoskih korova. Zbog toga nauk o anđelima, angelologija, nikada nije autonomna nego je uvijek upućena na Krista. U IV. i V. stoljeću konstituira se kršćanska angelologija, koja anđele dijeli na redove i korove, i kao takva ona su do danas ostala kao plod tradicije i duhovnosti. Anđeli su tada podijeljeni na 9 korova, koji se opet dijele u 3 reda. Važnu ulogu u tome imala je knjiga Pseudodionizija Aeropagita koji je prvi napravio podjelu anđeoskih redova.
To su:
I. RED – Serafini, Kerubini i Prijestolja
II. RED – Gospodstva, Sile i Vlasti
III. RED – Poglavarstva, Arkanđeli i Anđeli
Podjela anđela na korove i redove uvijek će ostati diskutabilna, ali njihovo pojavljivanje u Svetom pismu jasan je znak duhovnog svijeta. Nikada nije prekasno da se upoznamo s pravovjernom kršćanskom angelologijom kako bi stekli jasne kriterije i orijentir pred izazovima današnjeg suvremenog društva ali i da bismo znali argumentirano odgovoriti na njih.
Treba znati da svaki vjernik ima uza se anđela kao pastira i čuvara da ga vodi u život, te već na zemlji, kršćanski živjeti po vjeri znači sudjelovati u blaženom društvu s anđelima i ljudima sjedinjenim u Bogu. Od djetinjstva pa do smrti naš je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom.
I oni sasvim sigurno nisu proizvod ljudskih želja.
Ovo kratko promišljanje želi iznova posvijestiti nadnaravnu prisutnosti anđela u svijetu, te nas ojačati i prosvijetliti vjerom naše pouzdanje u njihov zagovor i njihovu neprestanu zaštitničku prisutnost, dok im se poput djeteta utječemo molitvom: „Anđele, čuvaru mili, svojom snagom me zakrili…“.
Izvor: Vjera i djela – portal katoličkih teologa
