Ana Emanuela Šimunić, rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, portalu Put, istina i život, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ http://korizmenoputovanjeanaemanuela.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, …
Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! 🙂
„Jednom davno poželjela sam posebnu poruku
koju ću čitati onda kada mi nedostaje pažnje i hrabrosti.
Htjela sam potvrdu vječne ljubavi, životnu snagu.
Htjela sam tople riječi, pune podrške.
Tako sam čekala i čekala, i nikada ju nisam dočekala.
Onda je svanuo dan kada sam umjesto poruke, dobila melodično pismo…
To pismo putovalo je od prave ljubavi,
sa Neba su počeli teći stihovi i riječi u moje srce,
dosjetio se utjehe Onaj sto iskreno lijeci,
i umjesto jedne poruke dobila sam knjigu nepresušnih riječi
i stihova koje liječe i mene i druge.
Kako je čudesan moj BOG, utješitelja svoga mi šalje u ove suzne dane.!“
