Porodica: Ljiljani (Liliaceae)
Hrvatski naziv: Aloja
Podrijetlo: Istočna i južna Afrika
Upotreba: Ljekovito bilje
Dijelovi za upotrebu: Sok ili gel iz listova
Aloja je rozetasta biljka bez debla. Njezinih dvadesetak listova mesnato je debelo, duljine 40 do 50 cm. Na rubu i na donjoj strani su bodljike. Cvjetovi su visoki 60 do 90 cm s bijelim nosećim listovima i žuto – crvenim cvjetovima.

U medicini se koristi gusti sok od listova kojeg proizvode pericikličke stanice, smještene oko središnjeg mesnatog dijela biljke. Sok sadrži 10-30% antrakinonskih glikozida (aloina i aloinozida), različite količine kromona, spojeva sličnih kumarinima.

Biljka sadržava velike količine vitamina C i E, minerale (osobito cink), polisaharide i enzime .

Gel se dobiva iz centralnog dijela lista. Sastoji se od vode i polisaharida (pektini, hemiceluloza), manjih količina lipida, proteina i sterola. Koristi se u gotovim proizvodima za njegu kože.

Aloja je biljka koja se koristi u biljnoj prvoj pomoći. Površinska upotreba omogućava smirivanje i hlađenje rana, te poboljšava zacjeljivanje. Izvlači toplinu iz opeklina od sunca ili lakših drugih opeklina, a istodobno pomaže koži da zadrži svoju vlažnost. Ubodi kukaca, ugrizi, ogrebotine i blagi egzem jako dobro reagiraju.

Aloja unutrašnjom upotrebom djeluje kao jaki purgativ jer u svom neprerađenom obliku u sastavu ima tvari koje djeluju kao laksativi (aloin). Kod proizvodnje lijekova i različitih pripravaka potrebno ga je ukloniti iz biljnog pripravka te se zato primjena se ne preporučuje bez kontrole i preporuke stručnjaka.

Ako se uklone laksativni sastojci, aloja postaje jako tražena biljka, te su njeni proizvodi jako rašireni. Pomaže zacjeljivanju rana, a smanjuje i upalu unutar i izvan tijela. Pomaže kod iritabilnog kolona, kolika, ali i ubrzava oporavak od crijevnih infekcija. Aloja je veoma korisna u poboljšavanju stanja s teškim bolestima kao što su Crohnova bolest i ulcerozni kolitis, ali pod uvjetom da se koriste pod stručnim vodstvom.

Biljka pozitivno djeluje i na reumatoidni artritis, pomaže kod bolesti desni, uravotežuje lučenje želučanih kiselina.

Oblici i doziranje

Upotrebljavaju se osušeni sok kao prah, te ekstrakti u gotovim lijekovima (dražeje).

Količina derivata antracena ne smije prekoračiti 20 do 30 mg na dan. Pripravci aloje smiju se upotrebljavati samo određeno vrijeme (najviše 2 tjedna).

Liječenje slabosti imunološkog sustava
Upotreba pića iz kojih je izvađen laksativan sastojak. Slijediti upute proizvođača.

Liječenje rana, opeklina i hemoroida
Upotreba perparata za kožu (koji sadrže 1% tinkture ili 2 – 3% ekstrakta hidroglikola. Nanositi na oboljelo mjesto dva do tri puta na dan.

Ograničenja u primjeni
Tijekom trudnoće, dojenja, u slučaju hemeroida ili bubrežnih bolesti ne primjenjivati iznutra. Ako se istovremeno uzimaju lijekovi za srce, potrebno je savjetovanje s liječnikom. Izbjegavati dodir kože sa sokom iz baze lista.
Nuspojave
Laksativni učinak može izazvati grčeve u želucu i crijevima. Dugotrajna primjena ometa sadržaj elektrolita, pa može prouzročiti ozbiljne tegobe srca i krvnih žila.

Uzgoj

Aloe vera je mesnata biljka te najbolje uspjeva na područjima vruće i suhe klime. Ako ne uspijeva vani, lako ju je uzgajati kao lončanicu no najniža temperatura prostorije mora biti iznad 5 °C. Raste brzo i lako se razmnožava.

Listovi se beru s biljaka starih dvije do tri godine.

OPREZ: Aloja se može koristiti u domaćoj pripremi i radinosti, ali zbog laksativnog djelovanje treba biti oprezan, te razmisliti o kupovini gotovih pripravaka.

Izvor: http://ljekovitobilje.weebly.com/

PODIJELI