Odem nakon toga u travara Rade M. Kad sam došla kući, sanjam da mi Majka Božja okreće leđa i odlazi od mene u plavoj haljini. Dugo sam plakala znajući da sam pogriješila. Moja bolest i sve moguće teškoće, bez posla, novca, hladan podrumski stan, briga za djecu, problem za problemom, iscrpili su me toliko da sam oslabila fizički, a i duševno. Svima sam bila teška, osjetila sam sve ono zlo ljudsko na svojoj koži. Pila sam jako puno tableta, patila sam od kronične nesanice, išla bih spavati ujutro. Imam šest tumora, loše srce, kralježnica je loša, štitnjača, boljele su me ruke, noge, sve.
Sama s djecom, jer muža nije bilo baš briga, odem na sv. Misu u svojoj župi. Silno sam htjela do Međugorja, a kako ne radim, bilo je nemoguće, jer nisam imala za put. Nakon mise neka gospođa prilazi k meni i pita me želim li ići. Mojoj sreći nije bilo kraja. Išlo se rano ujutro, a ja nisam mogla dići se u 6 h jer u 4 h idem spavat. Opet tuga!
Cijelog života idem u crkvu, molim se, praktičan sam vjernik. Jedne noći oko 3 h legla sam u krevet. Nedugo zatim vidjela sam raskrvavljenu glavu Isusovu. Nisam znala što ću od straha i radosti istovremeno. Slijedeće noći došla mi je slika Božanskog Milosrđa i Isus ispred nje. Treću noć ukazala mi se u snu Majka Božja.
Otišla sam kod župnika koji mi je samo rekao – blago tebi. Počela sam moliti Ivana Pavla II. da mi pomogne i u molitvi… malo po malo molim, ali nikako dovršiti. Čitavo vrijeme sam molila Boga da se smiluje meni grješnici. U svakom slučaju, odbacila sam sve ljudsko što me je ranjavalo, maksimalno sam se posvetila Bogu i On mi je na prvom mjestu. Dotad sam vjerovala ljudima.
Silno volim ići na sv. Misu. Nakon svih onih slika u snovima, znala sam da moram nešto učiniti i jednostavno sam rekla – Bože moj, evo me!
Marija B.B.
