Prvo čitanje:
1Iv 1, 5 – 2, 2
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Ljubljeni!
Ovo je navještaj koji smo čuli
od Isusa Krista
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve.
Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,
a u tami hodimo,
lažemo i ne činimo istine.
Ako u svjetlosti hodimo,
kao što je on u svjetlosti,
imamo zajedništvo jedni s drugima
i krv Isusa, Sina njegova,
čisti nas od svakoga grijeha.
Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
Reknemo li da nismo zgriješili,
pravimo ga lašcem
i riječi njegove nema u nama.
Dječice moja,
ovo vam pišem da ne griješite.
Ako tko i sagriješi,
zagovornika imamo kod Oca —
Isusa, Krista, Pravednika.
On je pomirnica za grijehe naše,
i ne samo naše,
nego i svega svijeta.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 51, 3-6a.12-14.17
Pripjev:
Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Evanđelje:
Lk 7, 36-50
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njim. On uđe u kuću farizejevu i priđe k stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag, kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okreut prema ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«
Sustolnici počeše nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj, te i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
Riječ je Gospodnja.
