7 načina kako ukrotiti duha kritiziranja

83
Foto: Needpix.com

Dogodi se. Sklonost da budemo kritični pojavi se ispred nas i prije nego što smo toga svjesni, naše usne izuste riječi neodobravanja i okrivljavanja koje u nekoga usijeku duboku ranu.

Možda taj netko u vezi koga smo bili kritični nije čuo naše riječi, ali je netko drugi čuo izražavanje našeg kritičnog duha. Čak i ako se radi o riječima koje nikada nisu izražene, Bog je to vidio i čuo u isto vrijeme.

O, kako moć života i smrti postoji na jeziku. Jakovljeva 3, 7-8 nam kaže: „Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti“.

Ukrotiti jezik je sekundarna stvar; prvo naša srca i umovi trebaju biti obnovljeni, da razmišljaju kao Krist, kako naši jezici ne bi pljuvali otrov. Ako ste poput mene i bojite se da tu i tamo postanete kritički nastrojeni, ali to ne želite, evo sedam načina kako ukrotiti duh kritiziranja. 

1. Prakticirajte zahvalnost

Shvaćate li da se možemo žaliti i biti nesretni u vezi svega oko nas kada imamo problem sa zahvalnošću? Biblija kaže da je sve ono što imamo nama dano.

Kada netko učini nešto što vam se ne sviđa, razmišljajte o tome kako biti zahvalan, čak i da samo kažete Isusu da ste zahvalni za priliku da okrenete drugi obraz ili da iskusite maleni dio nepravde koju je On trpio, kako je bio izrugivan, premlaćivan i mučen zbog tebe.

VIDI OVO: Imate li problema s kritiziranjem? Ovo upozorenje je za vas!

Prva Solunjanima 5, 18 nam kaže: „U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“. Primijetite da ovaj stih ne kaže „Svaki puta kada je po vašem, zahvaljujte“.

Ako situacija uzrokuje to da se želite žaliti, naljutiti ili reći ono što vam je na umu, odmah zahvalite Bogu i to će omekšati vaše srce i obrisati sklonost da uopće budete kritični.

2. Prakticirajte poniznost

Duh kriticizma uzrokuje da na druge gledamo svisoka, kako bismo se mogli osjećati sami bolje u vezi nas samih. No, on nam nikada ne pruža zadovoljstvo da se zaista osjećamo bolje. U konačnici se osjećamo lošije zbog grijeha u našim srcima, koji rastužuju Boga.

Sjećate li se farizeja iz Biblije? Oni zasigurno nisu bili pravedniji od Isusa, ali su kritizirali Sina Božjega do točke mržnje i urote o Njegovom ubojstvu, kako bi diskreditirali ili eliminirali onoga zbog koga su se osjećali manje pravedno.

Niti vi niti ja se ne želim nalaziti u toj gomili ljudi.

Idući puta kada osjetite da samopravednički žar želi nekome pokazati gdje mu je mjesto, sjetite se vašeg mjesta ispod križa. Isus je umro za sve nas, zbog naših griješnih priroda i naših nemogućnosti da zaradimo Božju pravednost.

Prisjećanje da nam treba Spasitelj bi nam trebalo pomoći da vidimo kako svi oko nas, vjernici i nevjernici, isto tako trebaju Spasitelja. Taj Spasitelj nismo vi ili ja, niti naša mišljenja ili prekoravanja. Taj Spasitelj je Isus, jedini savršeni, koji nam je dao primjer kada „ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom“. (Filipljanima 2, 8-9)

Neka Bog vas uzveliča u pravo vrijeme. Neka to ne budu vaše vlastite riječi ili vaš kriticizam nekog drugog.

3. Odlučite biti zadovoljni

Osobno, otkrila sam da je najlakše biti kritičan kada ste nezadovoljni, a to isto tako ukazuje na duhovni problem. Osim toga što smo zadovoljni za sve stvari (koje su spomenute u prvoj točki), zadovoljstvo se stvara u našim životima kada Bogu ispovijedimo naše osjećaje da mi ”imamo pravo” i kada Ga molimo za Duh zadovoljstva.

Pavao, koji je bio utamničen, šiban i bičevan gotovo do smrti pet puta, tri puta premlaćen palicama, kamenovan (samo jednom) i koji je tri puta preživio brodolom (među mnogim drugim opasnostima) rekao je da je naučio „kako biti zadovoljan u svakoj mogućoj situaciji“.

Ta ”tajna” je bilo znanje da je mogao ”učiniti sve kroz Onoga koji mi daje snagu”. (Filipljanima 4, 11-13)

Drugim riječima, Pavao je naučio ne žaliti se, već da uvijek bude svjestan suverenosti Boga, koji može puno toga učiniti i koji može „na dobro izvesti sve onima koji Ga vole i koji su pozvani u skladu s Njegovom svrhom“. (Rimljanima 8, 28)

Kada odaberete biti zadovoljni s onime što Bog čini u vašem životu, neće biti mjesta za žaljenje.

4. Prakticirajte slavljenje

Slavljenje je drugačije od toga da smo jednostavno zahvalni za ono što imamo. Slavljenje je prepoznavanje onoga tko Bog jest i štovanje Njega zbog Njegovih osobina, bez obzira na naše okolnosti. Kroz psalme vidimo obrazac toga kako slavljenje mijenja perspektivu osobe.

U Psalmu 73 Asaf je priznao da je bio zavidan na arogantne te da je bio ogorčen zbog toga što je izgledalo da nepravedni uspijevaju, a da on unatoč tomu što je ostao vjeran Bogu, prolazi iz jedne patnje u drugu. (Nemojte mi reći da i sami zbog ovoga niste ponekad kritični.)

VIDI OVO: 3 pitanja koja si trebate postaviti prije nego počnete kritizirati

Asaf je čak i tvrdio: „Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke“ (13. stih). Asaf je bio u žalosti i njegov duh ogorčen sve dok „nađoh ulaz u Božje svetinje“.

Biti u Božjoj prisutnosti, u slavljenju, promijenilo je Asafovu prespektivu i prouzrokovalo je to da može reći: „Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka“! (Psalam 73, 25-26)

Ništa ne liječi kritički duh bolje od slavljenja.

5. Koristite svoj ”filter”

Filter drži onečišćivače podalje. Volim razmišljati o našem filteru kao o ograničenjima Duha Svetoga, koji nas provjerava i koji prosuđuje naša srca prije nego progovorimo, kritiziramo ili stvaramo negativan odgovor prema nekom drugom.

Efežanima 4, 29 objašnjava kako započeti proces filtracije u srcima, kako bismo zaustavili ono što pokušava doći do naših usta ili pobjeći našim govorom: „Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima“.

Jeste li to ”uhvatili”? Postoje tri koraka u procesu filtracije:

Prvo, trebamo pokazati samokontrolu tako što ćemo čuvati svoja usta i što nećemo dopustiti da nesvete riječi izlaze iz njih.

Drugo, trebamo koristiti diskreciju i govoriti riječi koje će služiti samo na podizanje drugih.

Treće, trebamo koristiti pronicljivost kako bismo bili sigurni da su naše riječi izgovorene u pravo vrijeme, u skladu s potrebama trenutka.

Koliko često smo trebali izgovoriti nježne riječi, a mi smo izgovorili riječi ispravljanja ili prekoravanja? Koliko su često naša djeca najprije trebala čuti da ih volimo, a tek kasnije lekcije o tome kako su mogla izbjeći tu pogrešku?

Mudre Izreke 15, 23 kažu: „Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme – kako je ljupka“. Izreke 16, 24 nam kaže: „Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima“.

Budite netko tko liječi, a ne povrijeđuje druge svojim pravovremenom izgovorenim riječima.

6. Najprije molite za njih

I sama sam to učinila. Pogledala bih nekoga, procijenila ih u umu i mentalno ih osudila kao ukočene, nepravilno odjevene, ljute na svijet ili one koji nemaju pojma.

Ipak, što moj Gospodin zapovijeda da činim za one koji su oko mene? Da molim za njih. Da ih volim kao što ih On voli. Da žudim za time da upoznaju Isusa. Da podijelim s njima najbolje vijesti koje su ikada rečene.

VIDI OVO: Kada si u kušnji kritizirati ili odbacivati druge

Moja odrasla kćer je bila ta koja mi je ukazala na to da osuđujem prije nego što razmotrim što je to (ili tko) što ta osoba možda treba. Sada kada se sjetim njezinog prijekora i prijekora mog Gospodina, molim se: Gospodine Isuse, Ti znaš srce te osobe i ono kroz što ona prolazi. Neka vide Isusa u mome osmjehu, mojim prijateljskim riječima, mome srcu razumijevanja.

Neka one u konačnici vide manje mene, a više Tebe.

7. Sjetite se pravila boli

Ljudi koji su povrijeđeni povrijeđuju druge. Ljudi koji su u boli izgledaju ljutito, ogorčeno, odsutnog uma ili depresivno.

Umjesto stvaranja kritičnih misli ili izgovaranja prekoravajućih riječi nekome tko ne razgovara, tko se ne ponaša, odijeva na odgovarajuć način, razmotrimo to da se ta osoba tako ponaša, reagira ili živi jer je u boli.

Trenutna ili prošla bol nije isprika za naše ponašanje. Ali, ako shvatimo da je netko u tjelesnoj ili emocionalnoj boli, to nam može pomoći da odbacimo kriticizam i da budemo više milosrdni, jer i mi sami razumijemo kako je to kada boli.

Nitko nije izuzet od boli. Iako moramo odabrati kako ćemo reagirati na naše okolnosti, umjesto da razmišljamo na način ”ja se nosim s kroničnom boli i imam pozitivan stav, zašto ne može i on”?, umjesto toga pokušajmo povećati milost. Milost pokazuje razumijevanje i dovodi do pitanja: „Što je on iskusio, a da ja nisam“?

Empatija kaže: „Ne razumijem, ali suosjećam s tobom“. To je suprotno od duha kritiziranja. 

Autorica: Cindi McMenamin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

Izvor: https://www.novizivot.net/ukrotiti-duha-kritiziranja/

PODIJELI