6. USKRSNA NEDJELJA

1. svibnja 2016.

 

 

1.Dj 15, 1-2. 22-29

Ps 67 (66), 2-3. 5-6. 8. 99

2. Otk 21, 10-14. 22-23

Iv 14, 23-29

 

UVOD

Kroz cijelu povijest čovječanstva događali su se različiti nemiri. U našem vremenu postoje mnogi ratovi, sukobi, nemiri različitih vrsta. U izvještajima Svetoga pisma često se spominju prepirke među prvim Isusovim učenicima, čak i među samim apostolima. Isusova poruka je jasna: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem!” Tko sluša Njegove riječi zadobit će mir u duši.

Utemeljeni na zapovijedi ljubavi o kojoj smo razmišljali prošli tjedan od nas se iziskuje odgovornost u slobodi. Jer ljubav nema granica i sve opravdava. Ali ta sloboda može biti varljiva te nas odvesti na stranputice života.

Onima koji ljube, Isus ostavlja svoj dar mira. Onaj isti dar koji je apostolima na dan uskrsnuća, darovao u dvorani Posljednje večere.

Na početku ove Svete mise, otvarajući svoje srce Bogu i jedni prema drugima, molimo za dar toga mira koji nas pripravlja za ovo slavlje.

 

HOMILIJA

Jedan stariji gospodin, pripovijeda događaj iz svoga djetinjstva: „Kad sam bio još mali dječak, otac mi je nabavio telefon. Majka je otišla na posao, a ja sam ostao sam u kući. Igrao sam se u podrumu na radnom stolu i tada sam se udario čekićem po prstu. ‘A, joj…’, viknuo sam!

Bol je bila užasna, ali mi se činilo da nema smisla plakati, jer nije bilo nikoga da bi me čuo i da bi me mogao požaliti. Tada sam se sjetio telefona. Skinuo sam slušalicu i telefonirao: ‘Molim informacije’, a zatim sam čuo jasni, ljupki glas s druge strane žice, koji je u meni stvorio povjerenje. Viknuo sam u slušalicu: ‘Udario sam se po prstu…’ i tada sam jauknuo. Suze su mi odmah potekle i čuo sam pitanje: ‘A, je li tvoja majka kod kuće?’ ‘Ne, nikoga nema kod kuće, ja sam sâm’, i plakao sam.

‘Teče li krv’, ljubazno me upitala ova gospođa s druge strane? ‘Ne.’ ‘Možeš li otvoriti hladnjak?’ ‘Mogu.’ ‘Uzmi mali komad leda i drži ga na prstu.’ Nakon tog iskustva, zvao sam za sve što mi je trebalo, informacije. Dugo, dugo su u meni živjele uspomene na taj prekrasni i umiljati glas.

Nakon mnogo vremena ponovno sam nazvao informacije, i javio mi se dobro poznati, umiljati glas. Nastala je duga stanka. Gospođa je prepoznala moj glas i upitala me: ‘Kako je tvoj prst?’ I priznao sam joj: ‘Možete li gospođo zamisliti, što ste vi meni značili, kroz to razdoblje moga života? Dali ste mi snagu, utjehu i pomoć!’

Mi često u životu u vezi svoje vjere uzimamo telefon i obraćamo se na nebeske informacije. Govorimo: boli nas glava, boli nas srce, ne razumijemo mnogo toga i nešto bismo htjeli učiniti u životu. S druge strane čujemo umiljati Božji glas: „A zašto te brate, ili sestro, toliko boli glava i srce? Što predstavlja, tvoj životni problem?“ Jesi li sam i osamljen? Jesu li te svi ostavili i napustili? Evo, posluži se svjesnije i žarče sakramentima i Misom, koju ti darujem. Posluži se ovom ljubavlju, koju ti nudim!

Taj lijepi glas čut ćemo više puta, ako češće budemo dizali tu Božju slušalicu te tražili nebeske informacije i rješenja. Ljudi kojima je Isus prijatelj, nadvladavaju sve životne teškoće.

Današnje Ivanovo evanđeosko izvješće, nastavak je Isusova govora na Posljednjoj večeri. Bit će prisutan u srcima pojedinih vjernika i cijele zajednice krštenika po riječi svojoj, ukoliko je budemo obdržavali. Isus proglašava svoje postupke i nauku obaveznom, zato što je postupao onako kako mu je Otac zapovijedao. On sada odlazi u smrt i u proslavu. Traži da učenici obdržavaju njegovu riječ u vremenu, kad on neće biti među njima na vidljiv način.

Da bi to mogli trajno činiti u promjenjivim povijesnim prilikama, šalje im Duha Svetoga. Duh će biti uz Crkvu da je štiti od opasnosti što dolaze iz nje same, od unutarnjih razdora i svađa. Duh će je štititi i od opasnosti izvana. Zato ga u Vjerovanju zovemo Duhom životvorcem. On oživljava svakog krštenika i krizmanika, ali i svu crkvenu zajednicu. Isus govori da će Duh Crkvu “poučavati o svemu i dozivati u pamet sve što” je on govorio i činio.

Jedna od teških stvari u životu jest, što neprestano moramo donositi neke odluke. Što nam je život složeniji i teži to više odluka moramo donositi. Kao da osjećamo da bi nam bilo lakše kad bismo mogli vidjeti budućnost ili imati informacije, koje će nam otkriti budućnost. Nešto što bi nam moglo olakšati odlučivanje, sigurnost i jasnoća na koju bismo se mogli osloniti prilikom odlučivanja. Kršćani mogu doći do tih informacija u svom odlučivanju i jasno se osloniti na sigurne činjenice koje se tiču našega života. Današnja misna čitanja nam o tome svjedoče i potiču na silu i snagu Duha Svetoga u našem odlučivanju i promatranju problema s kojima se susrećemo.

Nije nam potrebno puno razmišljati da bismo shvatili kako se naše pojedine odluke, tiču cijeloga našega života. Važne odluke poput izbora škole, zvanja i zanimanja, bračnoga sudruga, mjesta življenja, posla kojim ćemo se baviti, izbora ponašanja prema okolini i okolišu u kojemu živimo. To se ne tiče samo nas nego i naše obitelji, djece i onih s kojima živimo, dijelimo vrijeme našega postojanja u ovozemaljskom životnom tijeku.

Velika poteškoća u odlučivanju jest u tome, što uvijek postoji rizik. Možemo odlučiti prema onomu što nam se sviđa a što ne ili da postupimo prema onomu što smo čuli ili slijediti osjećaj da će ono što smo odlučili biti dobro.

Nama vjernicima je na raspolaganju i Duh Sveti, koji je nadnaravni izvor informacija i znanja. Krist je svoje učenike uvjeravao i tješio da će njegovu fizičku prisutnost, zamijeniti trajna prisutnost Duha Branitelja i Utješitelja.

Svaki čovjek u sebi nosi neizvjesnost, pa i strah, pred životom. On se tiče i sadašnjosti, a možemo misliti koliko se povećava kad se radi o budućnosti. Svatko traži sigurnost i potvrdu za vječni život, a najčešće je takvo traženje prožeto željom da se nastavi vječno živjeti na zemlji. Doslovno do iznemoglosti, jer kao da nitko nije do kraja uvjereni u postojanje života u Bogu, kojemu nema kraja.

Nerijetko i mi vjernici treperimo pred tim pitanjem. Jer u konačnici ne vjerujemo ni sebi i svojoj nutrini, ni samome Bogu koji nas u dubini poučava i daje iznimnu sigurnost. Bojimo se da govor o neprolaznom životu, nije tek odraz naše mašte. Prevelik je ulog, sam život, da se ne bismo o tome pitali s dozom nespokoja i grča. Pa i onda kad razmišljamo o Kristovu životu, pitamo se je li stvarno istina sve što je rekao i učinio, što je zapisano u Evanđeljima.

Pitamo se je li moguće da je to tako bilo, od trenutka kad ga više ne vidimo u tijelu, kao što su ga vidjeli apostoli. Pitamo se nisu li se oni prevarili kad govore da su ga vidjeli uskrsloga. Nisu li iznijeli samo svoja maštanja i lijepe želje, umjesto stvarnosti? Želimo znati kako pronaći potvrdu i dokaz za sve to što su govorili i što i dan danas Crkva naviješta. Sigurnost istinitosti Kristovih riječi i nauka nam je dar Duha Svetoga, koji nam se daje da nas neprestano uvodi i posvješćuje nam svu istinu.

Pozvani smo stoga i mi današnji vjernici, poput apostola kojima je bio upravljen ovaj Kristov govor, čuvati njegovu riječ u ljubavi. Da bismo doživjeli nastanjenje presvetoga Trojstva u svome biću, te snagom Duha Božjega primili mir koji nam je Uskrsli ostavio kao neizmjerni dar pred nemirnim morem postojanja. Kao stabilnu sigurnost u nemirima neizvjesne osobne i svjetske budućnosti.

fra Mate Tadić, OFM

 

PODIJELI