Predbračna čistoća

102

Pitanje 1.

Poštovani,
Vjernik sam i rimokatolik a uz to sam neoženjen i naravno kao vjernik poznajem dosta mladića i djevojaka iz crkve koji su također samci i samice. Često načnemo temu o braku ali i o predbračnoj čistoći i kod ove teme smo usprkos što smo vjernici podijeljeni. Otvoreno razgovaramo o ovim temama i ono što me jako čudi što u ovim krugovima postoje mladići i djevojke koji su vezani uz crkvu i koji pohađaju Svetu Misu svaki dan ali moram priznati da usprkos što se predbračni seks smatra smrtnim grijehom u katoličkoj vjeri velika većina konzumira seks prije braka. Iznenađen sam što se djevojke više protive predbračnoj čistoći ( barem u našem društvu ) i što se plaše erektilnih disfunkcija, impotencije i lošeg seksa u braku pa moraju probati prije braka. Pitam se koliko je to za našu vjeru i duhovnost dobro? Jeli samo seks bitan u braku ili je bitno i međusobno poštovanje?Brak je u rimokatoličkoj vjeri sakrament i brak mora biti svet. Što vi mislite ima li smisla predbračna čistoća i jeli licemjerno lizati oltare svaki dan i primati Svetu Pričest tj. Tijelo Kristovo a poslije Svete Mise otići s dečkom u krevet? Molim vas da mi objasnite koliko je važna i bitna predbračna čistoća i ima li smisla?

Pitanje 2.

Poštovani!
Neženja sam u zrelim godinama, rimokatoličke sam vjere i muči me mnogo toga vezano za život i za pronalazak svoje srodne duše za brak. Naime, možda mnogima nije poznato da unutar rimokatoličke crkve postoje seminari, susreti i zajednice koje okupljaju neoženjene i neudate ali sam bio samo jednom u jednoj zagrebačkoj župi i to svega na par minuta jer mi se nije svidjelo pa sam se ustao i otišao ali priznajem da nisam ni imao nekakav izbor jer su sve starije djevojke i možda jedna mlađa a tri puta više muškaraca čiji je pogled bio usmjeren na tu mlađu i atraktivniju. Ruku na srce to je prirodno ali i logično jer ipak svi mi želimo imati mlađu djevojku i lažljivac je onaj koji kaže da mu je svejedno. Inače sam član jedne molitvene zajednice koja je organizirala susrete neoženjenih i neudatih ali nije bilo nekih rezultata. U zajednici su se djevojke žalile kako ne mogu naći sebi pravog dečka katolika za brak a dečki koji su imali čvrstu volju da pronađu djevojku za brak i bili su uporni ali rezultata nije bilo. Ja se nisam htio miješati ali sam shvatio da su dečki bili od malih nogu u vjeri i nisu imali prevelikog iskustva s djevojkama dok djevojke isto tako ali je bilo i onih koje su povrijeđene iz prethodnih veza. Dobile su novu priliku koju su odbijale. Razlozi su bili emocionalne povrijeđenosti iz prethodnih veza ali i odbijanje dečki poput onih “Nisi moj tip!”
Uglavnom da ponovim radi se o neiskvarenim dečkima koji su istinski kršćani i koji možda nemaju nekog iskustva s djevojkama ali sam shvatio da upravo to djevojkama smeta. Imam osjećaj da su im se udvarali kriminalci, mafijaši, dileri, rasturači i batinaši da bi pristale bez problema ili nekakvi imućni dečki koji su vlasnici firme, nekretnina, bijesnih automobila i debelih novčanika da bi pristale bez problema. Pitam se jeli zapravo tim djevojkama stvarno bitna vjera i duhovnost kod mladića ili im je bitno da bude kriminalac, batinaš ili bogataš? Što zapravo one hoće? Jeli pošteni i dobri mladići stvarno nemaju šanse kod djevojaka i jeli ih djevojke samo trebaju za molitvu i kao rame za plakanje dok im ne dođe prava prilika? Imam osjećaj da dobro ne prolazi a da to što cure traže “dobrog dečka” zapravo ne znači “duhovnog dečka” ili vjernika. Što je dobro za njih? Jeli dobro sve ono suprotno od kršćanstva i kršćanskih duhovnih vrijednosti i manira? Sve cure vjernice traže dobrog dečka a kad im se pojavi onda tog dobrog odbiju? Što one zapravo traže? Možda sam pogriješio i možda Bogu griješim dušu ali vjerujte mi da mi se čini da možda ne sve ali velika većina ne traži sebi dečka s duhovnim darovima i krjepostima nego baš suprotno. Što vi mislite o tome? Što zapravo traži rimokatolička djevojka od mladića za kojeg se želi udati i stvoriti obitelj s njim?

 

Odgovor:

Poštovani!
Hvala vam na vašim pitanjima. Iako su ova dva pitanja naizgled različita, oni imaju dosta zajedničkih točaka, te ću na njih odgovoriti u zajedničkom odgovoru.
Biblija na svojim prvim stranicama opisuje ideal braka i bračne zajednice. Brak je institucija koju je Bog oformio još u raju prije pada u grijeh. Seks kao dio bračnog života je trebao biti blagoslov. Već u prvom nalogu koje Bog daje ljudima postoji seks kao dio zajedništva muža i žene, te Božje suradnje s čovjekom u stvaranju novih ljudi koji bi živjeli na zemlji. Biblijsko izvješće kaže: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Postanak 1, 27. 28.
I sam Adam je shvatio tu ljepotu braka koja proizlazi iz ljubavi i iskrenog poštovanja. Nakon što mu je Bog doveo Evu on je oduševljeno uskliknuo: Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. Post. 2, 23.24.
To jedinstvo muža i žene koje se ostvaruje u intimnoj vezi je nešto što ih čini jedno. Očito je to za nas veliko otajstvo, ali trebamo vjerovati Bogu jer je On to rekao. Intimni odnosi u braku trebaju biti blagoslov. To je vrhunsko predanje muža i žene jedno drugome koje ih sjedinjuje u jedno fantastično jedinstvo koje ne znamo ni objasniti. Temelj svakog braka treba biti ljubav koja svoj korijen nosi u Bogu. Upravo taj intimni odnos između muža i žene postaje vrhunac ljubavi koji se očituje u potpunom predanju jedan drugome.
Tu svetu ustanovu braka Sotona je napao sa svom silinom. Ono što je trebalo biti blagoslov, svojim prenaglašavanjem ili zanemarivanjem, Sotona je doslovno stvorio nešto što je postalo prokletstvo. Intimni odnosi svedeni su na strast, pohotu i nagone koje imaju životinje. Seksualni odnos postao je važan u svojoj formi, dok se suština zanemaruje. Ono što je trebalo biti sveto i što bi trebalo uzdizati svaku osobu u braku, Sotona je učinio da to postane monotono i dosadno.
Još gore od toga je da Sotona nudi alternativu seksa izvan braka. Biblija to osuđuje i čak imenuje grijeh koji se time čini. Seksualni odnos bilo kojeg partnera koji je u braku a čini se izvan braka Biblija naziva preljub. Seksualni odnos onih koji nisu u braku, Biblija naziva blud. Mnogi misle kako je to nešto lijepo, korisno, kako je to za one hrabrije, sposobnije, kako je to nešto što diže adrenalin, a u suštini je to nešto što čovjeka ponižava i stavlja ga u rang sa životinjama. Takvi odnosi su nešto što uništava ljubav i čovjeka svodi samo na životinjski nagon. Na žalost, današnji mediji javnog informiranja upravo promoviraju takav oblik ponašanja kao nešto normalno i prirodno, što u načelu kvari taj stav te nam se takvo ponašanje čini normalnim.
Sv. Pavao je mnogo kasnije pisao i upozoravao na takvo ponašanje: Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. 1. Kor. 6, 15.16. Također je upozorio na krajnji rezultat takvog ponašanja: Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 1. Kor. 6,9.
Ne znam jesu li svjesni mnogi crkveni vođe koji toleriraju ovakvo ponašanje, kao što je preljub, blud, homoseksualizam, pedofilija ili neka druga devijantna društveno ponašanja samo za to što su društveno prihvatljivi od ljudi koji su sekularni i neduhovni i koji su na žalost u većini. Taj svjetovni utjecaj je postao toliko dominantan pa čak i među kršćanima. Mnogi kršćani smatraju da je seksualni odnos najvažniji u braku. Upravo zbog toga često ulaze u bludno ponašanje s izgovorom da je to prigoda provjere odgovaraju li jedno drugom. Takav izgovor samo pokazuje ne poznavanje Božje volje i onoga što je dobro za svakog pojedinca. U braku se ništa ne traži, već se daje, a za to ne treba nikakva proba.
Ono što se u praksi događa je uistinu žalosno stanje. Mnoge djevojke upravo navuku neke mladiće na seksualni odnos prije braka. Tada im to bude sredstvo ucjene gdje ucjenjuju tog mladića da ju on mora zbog toga oženiti. Često se to i dogodi, a život u takvoj zajednici bude gotovo pakao, jer žena nastavlja s istom praksom, s ucjenama i tako dominira u bračnoj zajednici. Najčešće to završi razvodom jer je to brak bez ljubavi koji je baziran na ucjeni i prisili.
S druge pak strane žrtva bludnih odnosa može biti i žena. Neki dečko ju može ucjenjivati prije braka s uvjetom da ako s njime ne bude imala intimni odnos prije vjenčanja, da je neće oženiti. Iz straha da se to ne dogodi, mnoge djevojke na to pristaju, a nakon toga doživljavaju ponižavanje od strane muža (ako se kasnije vjenčaju). Takva žena se osjeća poniženo i ucijenjeno. Na žalost, i njen ju muž svrstava među lakšu robu, jer nije imala karaktera odbiti ga i zadržati svoj jasan stav o predbračnoj čistoći. On smatra da bi ona u određenim okolnostima prihvatila imati intimne odnose i s nekim drugim samo ako bi ju znao ucijeniti. Također je žalosna činjenica da nakon takvog odnosa u bilo kojem slučaju, najčešće, ako je kojim slučajem i bilo kakve ljubavi, nje više nema, jer je doslovno uništena i potrošena.
Žalosna je činjenica da je takvo ponašanje učestalo pa čak i među kršćanima. Ona manjina mladih kršćana koja čuva i njeguje bračnu čistoću je u velikoj manjini, i smatrani su zaostalim, nemodernim i primitivnim. Gotovo da se trebaju sramiti zbog toga što su pošteni i njeguju kreposti koju je Bog dao radi njihovog dobra.
Brak treba biti poligon ljubavi. Dom bi trebao biti preslika raja ovdje na zemlji. Na žalost, mnogi, posebno mladi, zbog đavolske propagande, ne čuvaju svoju predbračnu i bračnu čistoću, te umjesto raja imaju pakao u kući. Ono što je najžalosnije, najveće žrtve takvog stanja su djeca koja proizlaze iz takvih brakova. O ljubavi očito nitko više i ne razmišlja. Na žalost, rijetko tko zna što je to ljubav. Sv. Pavao ju je prekrasno definirao: Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. 1. Kor. 13, 4-8a.
Kao ljudi koji uvijek imamo slobodu izbora, na nama ostaje izbor što i kako živjeti. Nekada je bolje i ne stupiti u brak, živjeti kao samac, nego ulaziti u brak upražnjavajući opće prihvaćene norme grešnog ponašanja. Bog može blagosloviti takav život i učiniti ga plodnim i korisnim. Bolje je živjeti kao samac, nego živjeti u braku koji je pakao. Salamun je to davno primijetio te je rekao: Bolje je živjeti pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom. Mudre izreke 21,9. Izbor ostaje na nama.
Ipak postoji radosna vijest za one koji su učinili pogrešan izbor. Ako svoj život predaju Bogu, On je u stanju da sve izvede na dobro. Neće to biti lagan posao, ali s druge strane će to biti nešto što se zasigurno isplati, jer ono što Bog čini uvijek bude veoma dobro.
Neka vas Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan.

PODIJELI