MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što vam rekoh.

  1. vazmeni tjedan

Nedjelja, 26. 5. 2019.

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA: Dj 15,1-2.22-29; Ps 67,2-3.5-6.8; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29

NAPOMENA:
▪ Izostavlja se slavlje sv. Filipa Nerija, prezbitera.

 

Prvo čitanje: Dj 15, 1-2.22-29

Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno.

Čitanje Djela apostolskih

 

U one dane:

Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo:

»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!

Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 67, 2-3.5-6.8

Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

 

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

 

Drugo čitanje: Otk 21, 10-14.22-23

Pokaza mi sveti grad gdje silazi s neba.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

 

Anđeo me prenese u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.

Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Iv 14, 23-29

Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što vam ja rekoh.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Kadrovska politika, tj tko će i što raditi u nekom poduzeću ili nekoj drugoj organizaciji je pitanje o kojem se ozbiljno razmišlja u svakoj ozbiljnijoj organizaciji gdje se bilo što radi. Veće organizacije organiziraju čitave službe koje rade taj posao, i cilj takvih službi je da uposle najsposobnije, najškolovanije ljude koji će imati znanja i vještine da bi taj posao uradili maksimalno korektno.  Cilj svega toga je, uspješnost u poslu, povećanje profita a mogu biti i neki drugi razlozi.

Ako bi se malo pobliže upoznali sa aktivnostima takvih korporacija i radnih organizacija, primijetili bi da poduzeća izdvajaju dosta novca za osposobljavanje svojih poslovnih kadrova. Djelatnici, posebno menedžeri, stimuliraju se da napreduju u struci, da polažu i stvaraju certifikate i ovlaštenja koje im omogućuju stručniji i profesionalniji pristup poslu koji rade. Ono što je karakteristično za takve slučajeve je da se tu uglavnom radi o menedžmentu i visoko obrazovanom kadru.  U svakom slučaju, ukoliko neka organizacija želi napredovati, ona mora imati obučen i obrazovan kadar. Takva organizacija mora investirati u edukaciju i cjeloživotno učenje svojih odgovornih menedžera.

Da bi organizirao svoju crkvu ovdje na zemlji, Krist se također morao pobrinuti za adekvatan kadar koji bi to bio u stanju i napraviti. Isusov veliki nalog koji je dao svojim učenicima je bio: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Mat. 28,19. To je trajni i univerzalni Kristov nalog koji je još i danas aktualan. Krist i od nas danas očekuje da stvaramo Njegove učenike.

Koliko je pouzdan kadar Isus ostavio iza sebe? Na koji način Isus očekuje da mu tako važan posao osnivanja crkve obave neškolovani i polupismeni ribari, carinici,  i ostali. Nije li to bio težak zadatak za Isusa?

Slušao sam jednu prispodobu koja taj problem opisuje. Priča opisuje događaj koji je opisao sv. Luka kada se Isus uznio na nebo. Nakon što je ostavio svoje učenike i pošao k svome Ocu, u susret su mu pohrlili ostali anđeli kako bi pozdravili svog Kralja i Zapovjednika. Pokazujući oduševljenje i radost zbog povratka voljenog Zapovjednika s jedne strane, a s druge strane pokazujući relativnu zabrinutost, jedan od anđela uputio je Isusu pitanje:

“Isuse! a što će biti s tvojim djelom na zemlji. Tko će to sada umjesto tebe raditi?”

“To sam ostavio svojim učenicima,” odgovori Isus.

“Ne misliš li reći da si to ostavio onom Petru koji se samo ističe i hvali, a kada dođe do opasnosti, on te se odriče?” Zabrinuto upita jedan od anđela.

“Da, upravo s njim to računam. Upravo računam da će mi Petar biti čak vođa crkve koju sam osnovao na zemlji.” Odgovori Isus.

“Ne računaš valjda na Tomu koji ako ne vidi, on ne vjeruje?” reče drugi anđeo.

“Da, i s Tomom računam. Računam da će mi baš on odnijeti radosnu vijest na tisuće kilometara daleko od Jeruzalema,” odgovori Isus.

Drugi su anđeli iznosili i druge slabosti drugih učenika, ali Isus je potvrđivao da baš sa tim slabim i neškolovanim ljudima želi stvoriti i osnovati svoju crkvu na zemlji.

“Onoga koga pozovem u svoje djelo, njega i osposobim.” reče Isus i nastavi. “Vrlo brzo će te vidjeti s kojim žarom i silom moji učenici iznose evanđelje svijetu.”

Od tada je prošlo svega deset dana. Nakon toga Duh Sveti izlio se na učenike u Pedesetnici. Nakon tog događaja učenici su neumorno i bez straha svjedočili o svom Spasitelju i izbavitelju. Ljudi su se čudili od kuda dolazi mudrost ovih običnih i priprostih ljudi. Biblijsko izvješće kaže: Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom. Dj. 4,13. Petar više nije imao nikakve dvojbe. Duh Sveti ga je mogao koristiti za napredak evanđelja. Kada je tog dana održao propovijed, crkvi se priključilo 3000 ljudi.

Isus je obećao svojim učenicima a i nama da će Duh Sveti biti onaj glavni Mentor koji će nas voditi u tom prevažnom poslu. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. Dj. 1,8. Bilo je to Kristovo obećanje prije nego je ostavio svoje učenike i otišao svome Ocu. Nakon primanja Svetog Duha, poslije pedesetnice na zemlji nije postojala sila koja bi zaustavila val evanđelja koji je za kratko vrijeme zapljusnuo tada cijeli poznati svijet. Sve to odrađivali su ljudi koji su primarno bili neškolovani, ali su se dali voditi Svetim Duhom.

Kristovo obećanje vrijedi i za nas danas. Kao što smo već i rekli, koga Bog pozove On ga i osposobi za njegovu službu. Još davno psalmista je otkrio važnu činjenicu. Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. Ps. 119, 130. Znam mnoge ljude koji su bili nepismeni, i postali su pismeni jer su čitali Božju riječ. Riječ ih je Božja prosvijetlila.

Također značajna je stvar da je Božje djelo uistinu Božje. Naše učešće u njemu je dar Božje milosti za nas. Često znamo Bogu upućivati molitvu za pomoć, ali ne smijemo zaboraviti da ustvari mi Bogu pomažemo. Jer mi smo Božji pomagači, a vi ste Božja njiva, Božja građevina. 1. Kor. 3,9. Nemojmo nikada zaboraviti da mi Bogu pomažemo u Njegovom djelu. To je posao koji smo dobili po Njegovoj milosti.

Problem kadra u svojoj crkvi Krist je riješio na nebeski način. Našim povezivanjem s Kristom, postajemo dionici Njegovog djela ovdje na zemlji. Krist je nas imenovao da budemo oni koji će ljudima prenositi radosnu vijest o Bogu i Njegovoj dobroti. Razlog tome je potpuno logičan. Jedino mi ljudi smo u stanju ljudskim razumljivim jezikom prenijeti drugima svoje osobno iskustvo s našim Spasiteljem.

Također postoji još nešto značajno. Isus nas poziva da budemo Njegovi svjedoci. Što jedan svjedok može svjedočiti. Samo ono što je vidio i čuo. Mi o Kristu možemo posvjedočiti samo ono što smo s Njime proživjeli.

Najveće iskustvo u navješćivanju evanđelja imao je sv. Pavao. On je svoja zapažanja i iskustva s Kristom čak i zapisao, što imamo mogućnost i danas čitati.  O tome kako Krist svojim Duhom može raditi s nama, koji su to mehanizmi i kako to funkcionira. On je pisao: To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje.

Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu. 1. Kor. 2, 13-16. Jedan drugi prijevod ovaj tekst završava:  A mi um Kristov imamo.

Prije nego što je bio razapet, Isus se molio svome Ocu: Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Ivan 17,11. Jedinstvo s Kristom omogućuje nam i zajedničko djelovanje s Njim. Jedinstvo s Kristom, omogućit će nam da budemo Kristov značajan kadar u izgradnji Njegove crkve ovdje na zemlji, bez obzira na našu opći obrazovanost ili sposobnost.

Također postoji još jedan značajan detalj u našoj suradnji s Duhom Svetim. Krist je obećao da  će svakomu svom učeniku dati dar Svetog Duha. Svatko od nas posjeduje minimalno jedan duhovni dar s kojim možemo uspješno raditi za našeg Gospodina. Netko ih ima i više. Sv. Pavao je pisao: I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 1. Kor. 12,28. Organizacijski oblik koji stvara Duh Sveti, je oblik koji je nepobjediv. Kada je Isus Petru govorio o crkvi koju će osnovati sa sobom na čelu, proročki mu je navijestio da će upravo s njima, osnovati crkvu da ju neće moći nadvladati ni vrata paklena. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Mt. 16,18. Kada god čitamo to izvješće uglavnom razumijemo kako Isus govori o snazi svoje crkve koja će izdržati sve izazove i iskušenja. Ipak izraz “vrata paklena,” govori mi nešto što možemo i drukčije razumjeti. Vrata nisu nešto pretjerano dinamična. Ona stoje na svom mjestu i nisam siguran da takva vrata, ma bila ona i vrata samog pakla mogu bilo koga nadvladati. Sama vrata mogu davati otpor i ne dozvoliti da ih bilo tko nadvlada. Kada Isus govori o tome kako Njegovoj crkvi neće odoljeti ni vrata paklena, očito je mislio na svoje učenike koji će doslovno otimati Sotoni njegove sljedbenike koji su živjeli u Kraljevstvu tame.

Kristova crkva ovdje na zemlji je predmet Kristove najveće brige. Nije ni čudo što se Sotona toliko uzbudio. On je pobijeđeni neprijatelj. Nakon Kristovog uskrsnuća i on je shvatio da je izgubio u toj borbi protiv Boga. On zna da još ima vrlo malo vremena. On ništa ne može učiniti Bogu Ocu ili Kristu. Sve što može je da učini Božjoj djeci. Čak je i tu ograničen. Ukoliko su Božja djeca povezana sa svojim Spasiteljem i Gospodinom, oni postaju nepobjedivi. Da bi nas Sotona pobijedio i naudio nam, tražit će svaku grešku koju slučajno napravimo, ne bili nas uništio. Upravo zbog toga čuvajmo se bilo kakvih pogrešaka. Sv. Pavao je hrabrio vjernike: Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Rim. 8,31.

Nije li to radosna vijest. Nije li to obilata Božja milost koja se izlijeva na nas sa Nebeskog prijestolja. Nije važno kakav društveni status danas zauzimamo u društvu. Nije važno koliki nam je intelektualni nivo. Duh Sveti mogao je koristiti vrlo učinkovito jednog polupismenog ribara Petra, kao i visokoškolovanog Pavla. Za svoj kadar koji koristi za izgradnju svoje crkve na ovoj Zemlji, Duh Sveti sam školuje. Sve što trebamo je dozvoliti da nas Božja milost iznenadi. Ono što Bog radi to će biti nešto fantastično i iznenađujuće. Neka nas Njegov Duh pripremi za tu uzvišenu zadaću.

Zvonko Presečan

Bruno Petrušić Lic. Theol.

 

PODIJELI