5. USKRSNA NEDJELJA
24. travnja 2016.
Ps 145 (144), 8-9. 10-11. 12-13ab
2. Otk 21, 1-5a
Iv 13, 31-33a. 34-35
UVOD
Često smo frustrirani vlastitim životom, nad stvarnošću u kojoj živimo i današnjim svijetom uopće. Pitamo se: kamo sve to vodi? Rado bismo iz svega barem nakratko pobjegli i duhom i tijelom ili pribjegli drastičnim rješenjima, koja bi sigurno još više otežala stanje.
I takvi kakvi jesmo, dolazimo u susret svome Bogu tražiti savjet, pomoć i spas. Stara novost koju Isus posadašnjuje i stavlja na prvo mjesto je ljubav prema Bogu i bližnjemu, koja se je spremna žrtvovati. Danas smo na osobit način pozvani na nju.
Prije toga trebamo priznati da smo premalo ili nikako računali na Boga, a i previše se pouzdavali u vlastite snage, koje su ograničene. Pokajmo se za svoje grijehe i propuste u dostojnoj proslavi misnih otajstava.
HOMILIJA
Običaj tetoviranja dijelova tijela, još je poznata od davnina. Ljudi svih vremena željeli su se trajno označiti nekim simbolom ili znakom. Osobito su gospodari tetovirali znakove robovima, kako bi neizbrisivo označili svoje vlasništvo. Tetoviranje brojeva trajni je znak, koji su nosili mnogi osuđeni na smrt u logorima smrti.
Na nekim dijelovima tijela mladih ljudi današnjega vremena često se može vidjeti istetovirano srce s inicijalima, oznaku športskom kluba, neke glazbene grupe ili suvremenog pokreta koji se sviđa mladom čovjeku. Iako se danas može kupiti i lažna tetovaža pa se preslikati na željeni dio tijela, pravo tetoviranje uvijek u sebi nosi simbol trajnoga znaka pripadnosti osobi, grupi ili životnoj situaciji, istom životnom opredjeljenju ili stilu života.
Poznato je ako su se katolici u nekim mjestima za turskoga vremena, a i prije prepoznavali po raznim likovima tetoviranim na rukama. Ako je neko kršćansko dijete bilo odvedeno u roblje i protiv svoje volje ”poturčeno”, tetovaža na ruci bila je znak njegova krštenja i prvotnoj pripadnosti kršćanskoj vjeri.
Nalazimo se u pouskrsnom vremenu, pete nedjelje nakon proslave Kristova uskrsnuća. U prva kršćanska vremena ovo je vrijeme bilo od posebne važnosti za novokrštenike. Njihovo učenje, kako biti kršćaninom, započinjalo je mnogo prije krštenja, a nastavljalo se i poslije krštenja. Osobitim uputama koje su se održavale uz vazmeno vrijeme.
Tada su se upoznavali s najdubljim tajnama vjere i upućivali u najvažniji nauk kršćanstva. Posljednje upute prije nego će završiti njihovo upućivanje u kršćanstvo, čitamo još i danas u evanđeoskim odlomcima.
Današnji evanđeoski odlomak dio je Isusova oproštajnog govora – njegove oporuke. Neposredno prije Posljednje večere sa svojim učenicima, Isus im daje posljednje upute. Kratki sažetak cjelokupnog svog naučavanja, još jednom Isus stavlja učenicima na srce – ljubav prema braći po uzoru na njegovu ljubav.
U današnjem svijetu sve češće među ljudima vladaju odnosi koji se temelje na materijalnom, političkom ili nekom drugom interesu. Često i naoko najbezazlenije ponude pomoći, na žalost, završavaju u izrabljivanju i iskorištavanju. Iskorištavanje i sebičnost, prelazi granice materijalne stvarnosti.
Često se čuju pritužbe ljudi kako ih netko emocionalno i duhovno iskorištava. Zavladati nad drugim na svim poljima te ga prisiliti na ”željeno” ponašanje, potajni je cilj svih reklama, tržišno-ekonomskih računica, biračkih kampanja i raznih promidžbi. Ljudi postaju označeni i prosuđivani po tome kojem političkom bloku i stranci pripadaju, u kojem se imovinsko-potrošačkom sloju nalaze, za koji klub navijaju, koju glazbu slušaju.
Granice i oznake raspoznavanja među tim grupama su manje-više poznate onima, koji se bave proučavanjem tržišta i društvenih gibanja. Suvremeno europsko društvo sociološki i tržišno je istraženo i poznato. Međutim, nije jasno kako to da se u tom istom društvu ne prepoznaju oznake kršćanstva, čak ni toliko da bi se kršćanstvu dalo toliko mjesta te se spomene u Ustavu Europske zajednice.
Čini se kao da mnogi kršćani suvremenog doba skrivaju svoje kršćanstvo poput loše tetovaže. Često smatraju, kako je biti kršćanin nešto što se pokazuje nedjeljom i blagdanom u obliku odlaska u crkvu. Mnogi pak svoje kršćanstvo pokazuju i rjeđe. Svoj kršćanski svjetonazor zadržavaju na razini osobne religioznosti, kao da se stide pokazati ga pred drugima. Kao da je sramota voljeti braću i sestre, kao da je neumjesno poštivati ljude i zauzimati se za dostojanstvo čovjeka. Mnogi smatraju kako je moguće nakon krštenja, izabrati ne biti kršćaninom. Međutim, krštenje je, poput tetovaže, neizbrisiv pečat i oznaka, koju se ne može sastrugati. Kršćanin ne može prestati biti kršćaninom. On se, može prestati ponašati kršćanski i biti loš kršćanin, ali ne može izbrisati pečat krštenja.
Isus daje novu zapovijed svojim sljedbenicima: da se ljube kao što on ljubi njih i sve ljude. Zapovijed ljubavi postojala je u Starom zavjetu (usp. Lev 19, 15). Novo je što Isus ljubav proglašava sažetkom svih zapovijedi i time omogućuje svim ljudima, da napreduju u svetosti. Ne mogu svi znati 613 starozavjetnih zapovijedi i zabrana, pogotovu u vremenu kad je veći dio stanovništva bio nepismen. Ali svi mogu, ljubiti Boga i bližnjega. Novost je što Isus traži ljubav, kao što on sam nas ljubi.
Poziv na ljubav u Crkvi kao što Isus ljubi, znači otvaranje za kršćanske zajednice koje su drugačije, strpljivost s rubnima koji ne dolaze na naše svete sastanke, ali ne žele da ih posve isključimo. Da li je naša međusobna strpljivost zbiljski znak da smo Kristovi sljedbenici u svijetu koji se razvija i mijenja?
Prepoznajmo Isusa u svojoj sredini. Možda nam se događa, da ga i mi malo vidimo, a malo ne vidimo, jer ga ne prepoznajemo u našoj životnoj svakodnevnici. Uskrsli Isus nam omogućava, da ga prepoznajemo u mnogim situacijama. Iskoristimo tu mogućnost prepoznavanja, pa ćemo opaziti, da nam je Bog tako često veoma blizu i da ga ne moramo previše tražiti. Molimo ga, da nam u tome pomogne.
fra Mate Tadić, OFM
